Jesu li nam obredi primljeni?
U suri Bekare tematizirajući hadždž, Allah, dž.š., opominje:
“Kada završite obrede, opet spominjite Allaha, kao što pretke svoje spominjete, i još više Ga spominjite.“ (El-Bekara, 200)
U našem kalendaru postoje dani u kojima postoje posebne obaveze. Takvi su dani bajrama. U tim danima postoji poseban ibadet, bajram-namaz. Znajući da u kategorizaciji djela u šerijatu ovaj posebni godišnji namaz ne spada u stroge obaveze, možemo zaključiti da je ovom namazu cilj džemat.
Cilj mu je naše okupljanje. Cilj je da na bajram, okupljeni oko bajramskog namaza, svjedočimo naše jedinstvo, privrženost džematu, te da se podsjetimo na naše svakodnevne obaveze u vjeri. Te svakodnevne obaveze su stvarna, istinska vjera i oni koji su u svojoj svakodnevnici na Poslanikovu tragu.
Naša okupljanja oko bajrama i drugih u kalendaru zajedničkih datuma, nisu dovoljna da bi postigli Allahovo zadovoljstvo. Zadovoljstvu Božijem se korača tako što se s Njegovim imenom ide na počinak i svaki dan novi započinje a između buđenja i počinka, dan se ispuni borbom na Božijem putu.
Abdullah ibn Amr ibn As prenosi:
“Poslanik nam je govorio: ‘Ukazujte počast mojim ashabima i činite im dobro. Vjerujte u Allaha i potvrđujte moje poslanstvo. Vjerujte u istinitost onoga s čime sam od Allaha došao, slijedite to i prakticirajte. Poslije ashaba, najbolja je ona generacija koja dolazi poslije njih. Oni vjeruju u mene i slijede Allahovu naredbu, a nisu me vidjeli. Poslije njih će biti generacija koja ih slijedi i koji će vjerovati u mene. Poslije njih će doći naraštaji koji neće voditi brigu o namazu i slijedit će svoje prohtjeve.
Oni će ostaviti ono što sam im naredio, a slijedit će i prakticirati ono što sam im zabranio. Krnjit će vjeru svojim prohtjevima i željama i pokazivat će se ljudima svojim djelima. Zaklinjat će se, a da to od njih niko ne traži. Svjedočit će iako njihovo svjedočenje nikom ne treba. Kada im se nešto povjeri, oni će povjerenje izigrati.
Govorit će i lagati, govorit će a riječi i djela im se neće slagati. Od njih će biti uzdignuto znanje i blagost, a zavladat će neznanje i nemoral. Nestat će stida između njih i povjerenja, a proširit će se laž, prevara, neposlušnost roditeljima, škrtost, pohlepa, zavist, zinaluk, loše ponašanje, hrđav komšiluk i ljudi će iz vjere izlijetati kao što izlijeće strelica odapeta iz luka.
Smak svijeta će doći onda kada na Zemlji budu najgori ljudi. Ako želite da nastanjujete Džennet i uživate njegovu blagodat, onda se čvrsto pridržavajte Sunneta i budite u zajednici. Dobro se čuvajte novotarija jer je svaka novotarija zabluda. Ko ostavi pokornost, napusti zajednicu, zanemari Božije naredbe i bude radio suprotno Allahovim propisima, susrest će se sa Allahom koji će biti srdit na njega i koji će ga uvesti u Džehennem.“ (Tenbihul-gafilin)
Iz svakog ibadeta i svakog obreda, čovjek bi trebao izaći drugačiji, bolji. Iza svakog iskušenja, morao bi biti zreliji u vjeri i čvršći na Božijem putu. Okupiti se na bajram ili u džematu, a živjeti u društvu u kojem postoji negativno nabrojano u prethodnom hadisu, znači i džamiju imati za svjedoka protiv sebe.
Dolazio si na mjesto, bio si na bajramu, gdje si opomenu mogao uzeti, gdje si svoj korak Pravom putu mogao usmjeriti, a ostao si isti. Nama je, na žalost, bajramski namaz cilj, a zaboravljamo da je taj godišnji namaz manje važan i manje obavezan od svakodnevnog sabaha. Mora nam biti cilj da budemo mu’min, da budemo čovjek koji je moralom i marljivošću okićen i koji svojim ponašanjem plijeni i osvaja druge.
Naša uvažena ulema kaže:
“Ko bude činio četiri stvari, a ne bude baš zbog činjenja tih stvari bolji, to znači da njegov obred nije primljen. Ko bude u borbi na Božijem putu, a poslije toga ne poveća činjenje dobra, znak je to da mu njegovo ratovanje, borba na Božijem putu nije primljena. Ko bude postio ramazan, a ne popravi se, znak je to da mu post nije primljen. Ko obavi hadždž, a ne promijeni se, znak je to da mu hadždž nije primljen, a ko se razboli, pa ozdravi a ne bude bolji, to je znak da mu grijesi nisu oprošteni.“
Na kraju smo hidžretske godine. Iza nas je i ramazan i hadždž i kurban i oba bajrama. Iza nas su mnoge ceremonije i brojna okupljanja. S nama u društvu i dalje živi, nepovjerenje, laž, prevara, neposlušnost, neodgovornost. S nama i dalje živi škrtost, pohlepa, zavidnost. Svjedočimo svakodnevno lošem ponašanju ljudi i hrđavom komšiluku. Ostavili smo ono što Poslanik naređuje, a prigrlili smo ono što nam zabranjuje. Prohtjevi i strast su nam vodič, a djela dobra činimo samo kako bi se istakli među ljudima. Ni prisustvo bajramu, ni kurban, ni hadždž, ni ramazan, ne mijenjaju nas. Jesu li nam obredi primljeni?
Kad obrede završite, opet Allaha budite svjesni, a da bi Stvoritelja svjesni bili i od grijeha se udaljili, ne zaboravimo da je to moguće samo ako znamo da osim bajramskog postoje i drugi važniji dnevni namazi. Ne smijemo smetnuti s uma da je vjeri cilj da gradimo društvo kakvo su najbolji između nas s Poslanikom gradili. Cilj vjere su ispunili ashabi, oni su i poslije obreda vjeru živjeli.
Hasan el-Basri kaže:
“Čovjek mora znati četvero, djela koja čini dokaz su u prilog njemu. Iskreno oslanjanje na Allaha oslobađa ga ovisnosti o ljudima. Sabur upotpunjuje njegovo djelo jer u dobru ustrajava i samo iskrenošću i predanošću stiče nagradu od Stvoritelja.“
Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim sveobuhvatnosti naše vjere i daj da djela naša budu potvrda da si nam obrede naše ukabulio. Amin!
Autor “prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.
