Muftija Muamer ef. Zukorlić: Tefsir sure Jasin 1-5

Uz Allahovu dž.š. pomoć, blagoslov, večeras ćemo otpočeti družiti se sa još jednom surom iz Kur'an-i kerima, surom čije je ime svima vama dobro poznato, to je sura Jasin. To je sura koja se možda najčešće spominje među nama, u raznim formama, raznim dijalozima, sura za koju smo sigurno svi čuli, i čuli sve najljepše, i čuli posebne značajke i blagodati ove sure.

Istina, brojni su i hadisi-šerifi koji govore o posebnom značaju ove sure, pa između ostalog, Resulullah, sallalahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu ističe da sve što je živo i što postoji ima svoje srce, a srce Kur'an-i kerima je sura Jasin. U drugom hadis-i šerifu se ističe da ko prouči Jasin i šerif, iskreno, sa bogobojaznošću, poniznošću, skrušenoću, Allah dž.š. će mu dati nagradu kao da je proučio 10 puta Kur'an-i kerima bez Jasina.

U jednom drugom hadisu se ističe da ko prouči u jednoj noći, iskreno u ime Allaha dž.š., sa ciljem da zaradi Allahovo zadovoljstvo i Allahovu dž.š, nagradu, ovu suru, i to potvrdi svojim odnosom prema njoj, Allah dž.š. će mu oprostiti sve manje grijehe. U još jednom hadis-i šerifu, Resulullah, sallalahu alejhi ve sellem, izražava želju i ističe da bi mu najveće zadovoljstvo bilo, kaže: “Kada bih mogao ovu suru usaditi u srca svih mojih sljedbenika.”

Istina, vrlo često, mi shvatamo veličinu ove sure, kao i mnoge druge konstatacije i ocjene, bilo da se odnose na ovu suru ili neke druge, ajete, sure, ili značajne poruke, vrlo često se kod nas to zadrži na nivou samo forme, i vrlo često nam se podvuče kao da je to, kao da samo taj formalni dio događa čuda, ili da samo taj formalni dio, sama činjenica učenja tog Jasina, bez obzira kako on bio proučen, bez obzira kakav pristup prema njemu imao učač, da on izaziva i čuda velika.

Naravno, to nije tako. Sav islam, objavljen posredstvom Kur'an-i kerima, protumačen sunnetom Resulullaha, sallalahu alejhi ve sellem, i uleme, mudžtehida ummeta Muhammeda, sallalahu alejhi ve sellem, on je jedan sklop, ali tako skladan sklop, činjenica koje u ničemu, baš u ničemu nemaju suprotnosti sa razumom.

Često se može čuti u određenim raspravama, koje imaju takozvani intelektualni karakter, kako nekakva naučna činjenica je suprotna Kur'anskoj tvrdnji. Ta tvrdnja ne može da opstane, jer to ne postoji. Naučna činjenica ne može biti suprotna Kur'anskoj tvrdnji. Može biti naučna teorija ili naučna pretpostavka, ali naučna činjenica, šta je naučna činjenica? Nešto što je stopostotno dokazano naučno da je tako. To ne može nikada biti u suprotnosti sa tvrdnjom Kur'an-i kerima.

Ukoliko se dogodi da tako nešto nam izgleda, mora da je na jednoj strani greška. Ili je greška u našem razumijevanju Kur'an-i kerima. U našem shvatanju poruke Kur'an-i kerima, tu dakle ili tu je greška, ili je na drugoj strani greška u toj tvrdnji naučnoj, koja ne može biti činjenica, ako bude kontradiktorna Kur'an-i kerimu.

Dakle islam, cjelokupan islam, i tako njegov teoretski dio, ta pravila, te definicije, bilo da se tiču vjerovanja, bilo da se tiču propisa, tako i taj praktični dio, tako i taj moralni dio, to je jedan sklad, to je tako jedna skladna forma u kojoj ne postoji ništa niti kontradiktorno niti nelogično. Naravno, mi smo isticali, Kur'an-i kerim govori o dvije vrste ajeta.

Kaže Allah dž.š. u Kur'anu postoje „muhkemat“, muhkem – jasni ajeti, potpuno jasni. Oni su „hunne ummul kitab“, oni su glavnica knjige. Međutim, osim tih muhkem, jasnih, potpuno jasnih ajeta, postoje i oni drugi ajeti, koji se zovu „mutešabih“ ajeti, a to su ajeti koji nisu do potpunosti jasni. Kakav odnos mi vjernici prema njima trebamo imati. Naravno, prema ovim jasnim nije sporno. Ali prema ovim nejasnim, Allah dž.š. nam objašnjava pa kaže:

Kaže da upućeni u nauku, oni koji su upućeni u znanje, kako se oni odnose prema tim manje jasnim ajetima. Kažu: „Sve je to od našeg gospodara. Mi to vjerujemo.“ Iako, naš razum nije kadar trenutačno da to shvati. Naravno postoji druga strana. Mnogi ajeti koji su bili jučer mutešabih, potpuno nejasni, ili nepotpuno jasni, danas su postali jasni, ili mnogi ajeti koji danas nisu jasni, sutra će biti ako Bog da, inšallah u budućnosti, jasni.

Zašto? Zato što je Kur'an izvorište stalne, stalno nove i svježe informacije, i zato što samo napredovanje nauke, tehnike i drugih sfera ljudske civilizajacije, otvaranja mogućnost shvatanja tog Kur'ani-kerima. I dalje objašnjava:

„Oni čija su srca bolesna, , oni slijede ove što su manje jasni.“ Zašto? Zato što žele da ih zarobe, fintelut, smutnju, i zato što žele da se dokažu kako oni znaju nešto da protumače. I često ćete naći kod nekoga koji pokušava tumačiti nešto iz Kur'ana, ne da bi stvarno prenio poruku Kur'ansku, nego da bi se dokazao kako on nešto može da kaže što nikad niste čuli.

Vrlo teško je kazati iz Kur'ana nešto što se nikad nije čulo. Zato što se u Kur'an-i kerimi govori skoro 14. vijekova, i zato što su istine uglavnom definisane, zato tu nema nekakvih ekstra posebnih otkrića, osim u nekim formama kako neke koje prate napredovanje ljudske civilizacije.

Dok je sama poruka Kur'anska uglavnom definisana i uglavnom jasna, i zato Kur'an-i kerim kaže:

 „I opominji jer opomena koristi vjernicima.“ Dakle ne radi se o otkrivanju u otkrivanju posebnih nekakvih sada informacija koje nikada niko nije čuo, već se radi o stalnim opomenama, jer je opomena kako kažu, korisna vjernicima.

Zašto se ovo ističe? Ovo ističem da bismo od stalnoga starta pravilan odnos imali i prema ovom Jasini-Šerifu. Dakle Jasini-Šerif, sura Jasin. Ne radi se o nikakvoj magijskoj formuli koja izgovori se i dešavaju se čuda. Radi se o jednoj od Kur'anskih sura, dakle Kelamullah, Allahov dž.š. govor.

Sve su u Kur'an-i kerimu sure veličanstvene, jer je to Allahov dž.š. govor. Sama svijest vjernika da se radi, čuli ste tvrdnje, kaže sevap je, imate nagradu kaže i ako gledate u Kur'an-i kerimu, pa makar ga i ne razumjeli. Naravno, ko površno ovaj shvata stvari on će da kaže eh vala je to pretjerano, makar kaže i ne znao da čitaš, kao imaš sevapa ko biva. Vjerujte da je i to tačno. Zašto?

Pa shvatite kakva bi svrha bila klanjanja namaza recimo ljudi koji ne razumiju Kur'an, a većina nas ne razumije ono što govori dok klanja. Znači ako bismo išli samo tom varijantom, onda bismo rekli apsurdno je što mi izgovaramo riječi koje ne razumijemo. Međutim, nije apsurdno. Naravno, najbolja varijanta jeste i da se razumije i da se osjeća i da se shvata svestrano, to je dakle najveći stepen.

Međutim, ko ne razumije, ko ne zna arapski jezik, to ne znači da ne može da dokuči namaz, jer on bi bio zakinut. Stranci koji ne znaju arapski jezik, oni znači ne bi mogli da dokuče namaz. Vjerujte da može. Ima ljudi koji tako dočaraju namaz. Koji tako postignu skrušenost u namazu. A ne razumiju, ne znaju šta znači ni Elhamdulillah Rabbi Alemin. A kako to uspiju? Prvo uspiju zbog svoje iskrene vjere, i zbog osjećaja da stoje pred Uzvišenim Gospodarom. Sami taj osjećaj ih je pedesetprocentualno pripremio za takav jedan doživljaj.

Druga stvar, samo ponavljanje, sama svijest da izgovaramo Allahove riječi, tu su ključevi. Ne može ako smo vjernici, i ako znamo šta znači Gospodar, ne može nas ostaviti ravnodušnim. Ne može nas ostaviti ravnodušnim. Mi vidimo kada pjesnici citiraju stihove, bilo svoje ili nekog drugog pjesnika, vidimo uživi se pa se zanese, a to je ljudska tvorevina. Zašto? Zbog određene umjetničke, književne vrijednosti i stilova.

A kakvo je tek stanje sa ajetima, Allahovim govorom, ove riječi zapisane ovdje su produkt Allahovog govora. To je Allahov govor. To je Allahovo svojstvo, a svojstvo je dio nečega. Dakle, Allahov govor je dio Allaha dž.š., i mi smo u prilici sa time imati kontakt, a to je dakle namaz, namaz je kroz tu formulu kontakt sa Allahom dž.š, jer se mi družimo sa njegovim svojstvima. Mi izgovaramo njegove uzvišene riječi.

Dakle sama ta činjenica nas navodi da pravilan pristup imamo prema tome. Dakle to je jedna imanska, emotivna dimenzija, ili emotivni odnos prema Kur'an-i kerimu, koji je naravno, vrlo bitan. Naravno, tu je i ona druga strana koja se ne smije zapostaviti, pitanje razumijevanja, i zato naravno ovdje i govorimo, zato ste i ovdje i vi došli, i zato i pokušavamo da shvatimo Kur'anske poruke.

Dakle, Kur'an ima mjesta za sve, za sve dakle intelektualne stepene ljudi. I za onog najvećeg filozofa i učenjaka, on će dokučiti možda nešto što mi ne možemo, i za ljekara, i za nekoga ko poznaje prirodne nauke, biologiju i tako dalje, astronomiju, za svakoga ima tu prostora, čak i za onog nepismenog vjernika, postoji ova emotivna strana, i osjećaj da se radi o kelamulahu, Allahovom dž.š. govoru.

Naravno, jedan od osnovnih razloga što je ova sura izdvojena iz Kur'an-i kerima i posebno istaknuta jesu i poruke. Poruke koje sadrži ova sura, odnosno ajeti iz ove sure, a mi ćemo ako Bog da inšallah, u narednom periodu, u narendih nekoliko nedjelja, dok budemo iznosili uz Božiju pomoć kroz dakle svjetlo Kur'an-i kerima i sunneta Resulullaha, sallalahu alejhi ve sellem, poruke iz ajeta ove sure vidjeti, donekle vidjeti u jednoj skraćenoj formi, vidjeti o čemu se zapravo radi.

I vidjeti ćete zbog čega kroz prizmu, kroz druženje sa ovim ajetima, vidjeti ćete zbog čega Allah dž.š., preko Resulullaha, sallalahu alejhi ve sellem, poseban stepen daje ovoj suri. Sura kako svi znate počinje sa „Ja-sin“. To je naravno i ime sure i prvi ajet te sure. Naravno, ovaj prvi ajet „Ja-sin“ odmah da kažem spada prema većini islamskih mufesira, spada u one maloprije spomenute mutešabih ajete. Dakle, ajete koji su manje jasni. Postoje, mi smo možda par puta govorili, postoje takozvane kratice u Kur'an-i kerimu, nekoliko desetina sura počinje sa takvim ajetima, dakle sa ovim kraticama.

Određeni mufesiri su pokušali da daju određena tumačenja, međutim još nije to sigurno protumačeno da se zna prava poruka jer ne nalazimo ni u jednom hadisu da Resulullah ističe poruke ovih kratica koje su samo pominjanje određenih harfova na samom početku sure, za sada dakle nemamo tumačenje, pravo za koje sigurno, sa sigurnošću možemo utvrditi da je tačno.

Iako kažem da postoje pokušaji određenih mufesira, recimo Sejjid Kutb tvrdi da se ovdje ističu određeni harfovi, koji mijenjaju, koji nisu isti harfovi kroz ove sure, i da to kako kaže Sejjid Kutb, naravno to je njegov tefsir, njegovo tumačenje ili pokušaj tumačenja da preciznije budemo kazali, da se radi o simbolici kur'anskih riječi koje su ispisane harfovima, koje su ispisane dakle arapskim slovima odnosno harfovima, jer kako kaže u većini tih sura se odmah poslije te kratice spominje Kur'an-i kerim. To je naravno njegovo tumačenje.

Dok u tefsiru Ibn Kesira se ističe konkretno za ovu kraticu ovdje, naravno opet kao tumačenje koje nije stoposto sigurno, nego kao pretpostavka, da se ovdje radi, da ovo „Ja“ znači „o“, dakle na arapskom je „Ja“ – „o“, to je dozivanje, a „sin“ je srednje slovo od insan, čovjek. Jer kako kažu da se tu uobičavalo u Abesiniji, odnosno Etiopiji, tako se uobičavao zvati čovjek, dakle obraćanje čovjeku na takav način, tako kako iznosi Ibn Kesir u svom tefsiru, da bi to moglo biti obraćanje čovjeku, „O čovječe“, a poslije toga ajeti koji slijede.

Naravno, ja sam ovo samo spomenuo da imate kao informaciju, a Allah dž.š. najbolje zna, mi naravno prihvatamo kako smo maloprije rekli, da Kur'an-i kerim definiše pravi odnos vjernika prema tim ajetima, vjerujemo da je to od Allaha dž.š, a kakva je stvarna poruka, to najbolje Allah dž.š. zna, i ono što danas možda nije jasno, u budućnosti će ako Bog da, inšallah, biti jasno.

Drugi ajet ističe „Vel Kuranil hakim“. Dakle, radi se o zakletvi Uzvišenog Allaha dž.š. Allah dž.š. se kune Tako mi Kur'ana Mudroga. Naravno, ono čime se Allah dž.š. kune je izuzetno vrijedno. Sama činjenica da se Allah dž.š. kune potvrđuje da se radi o nečemu vrijednom. Allah dž.š. se ovdje kune Kur'an-i kerimom.

Interesatno je to da Mu daje svojstvo Mudri, znamo da je mudrost svojstvena nekome ko je živ, odnosno nekome ko ima pamet. Opet, Sejjid Kutb, tumači ovaj ajet dajući mu jednu širu formu poruka, ističući da se ovdje radi o tome da je Kur'an-i kerim život, da Kur'an-i kerim obuhvata sav život, sve sfere ljudskoga života, a to se naravno može dovesti u vezi sa onim hadisom, odnosno izrekom hazreti Aiše, koju smo možda par puta i ovdje istakli, kada dolazi jedan od tabi'ina.

Tabi'ini su generacija poslije ashaba, imaju ashabi, pa tabii-tabi'ini. Ashabi su prva generacija koji su živjeli sa Poslanikom. Ashab je onaj koji je živio sa Poslanikom, koji je najmanje jednom u životu sreo Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Tab'ini su oni koji nisu sreli Poslanika. To je generacija koja je poslije Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem.

Dolazi jedan iz te druge generacije nakon što je Resulullah, sallalahu alejhi ve sellem preselio i pita hazreti Aišu, njegovu suprugu, au'mul mu'mimin, majku vjernika, kako je hadisi nazivaju, odnosno kako Kur'an-i kerim naziva žene Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i pita je, traži od nje da opiše Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem. Kaže:

„Kaži mi kakav je bio. Iznesi mi njegova svojstva.“

I ona je dala jednu kratku, upečatljivu definiciju: „innehu lekur'anul azim.“ Kaže on je doista Kur'an Veličanstveni. Dakle Poslanik je Kur'an, odnosno drugim riječima, on je bio živi Kur'an. On je bio Kur'an koji je hodao na dvije noge. Dakle, živa interpretacija, odnosno, onaj koji je potpuno pretočio Kur'an-i kerim u svome životu.

„Inneke le mine-l-murselîn.“ „Ti si doista“,

nakon ove zakletve, „doista si ti Muhammede“, Allah dž.š. se obraća Resulullahu, Poslanik, odnosno pripadaš grupi Poslanika.

„‘Alâ sirâtin mustekîm.“ – I na pravome si putu.

„Tenzîle-l-‘azîzi-r-rahîm.“. I radiš po Objavi,

dakle to je prema Objavi, prema onome što ti objavljuje, El-Azizu-l Rahim, Silni i Milostivi. Šta ovdje možemo da primijetimo?

Allah dž.š. se kune, i to se kune Kur'an-i kerimom. Za šta se kune? Kune se obraćajući se Muhammedu, savs da je on doista Poslanik. Naravno, ovo je jedan vrlo bitan uvod, koji za sada možda nam nema sad pravu upečatljivost, zbog čega te tvrdnje koje su nam poznate, ali upravo je ovo jedan uvod koji počinje Allahovom zakletvom i ovim tvrdnjama, jer taj uvod je neophodan, da bismo doista imali pravi odnos, kako prema Kur'an-i kerimu, tako i prema sunnetu Resulullaha, sallalahu alejhi ve sellem.

Jer samo isticanje zakletve, odnosno, samo zaklinjanje Allaha dž.š. koji nema potrebe da nam se kune, koji nema potrebe da se kune, jer mi znamo da sve ono što kaže, da je apsoultna, istina. Ali ako se to još potvrđuje zakletvom, onda ima li nekog ko u srcu ima tračak imana, a da može ostati ravnodušan, da može sve to ravnodušno posmatrati, pa kad mu se citira ajet, da bude ravnodušan, ili kad mu se iznosi hadis Resulullaha, sallalahu alejhi ve sellem, da bude ravnodušan. Naravno, isticanje da je to po Objavi El-Azizu Rahim. Dakle, Silni i Samilostivi.

Dva Allahova svojstva koja su na neki način suprotna. Dakle, isticanje silnosti Allaha dž.š. Dakle, njegove apsolutne nadmoći, a proizvod sile jeste kažnjavanje. A na drugoj strani imamo Er-Rahim, Milostivi, a proizvod Milosti jeste praštanje. Dakle, upravo je to još jedna definicija našeg odnosa prema vjeri i uopće odnosa energije unutar same vjere.

Šta to znači? To znači da moramo non stop živjeti između straha i nade. Između sa jedne strane straha od kazne, odnosno džehennema, bilo kazne na ovome svijetu ili džehennemske kazne, i sa druge strane, nade u Allahovu dž.š. milost. I ako uspijemo da održimo taj centar, da ostanemo na sredini, stalno između te dvije magnetne sile, onda smo na Pravome putu. To je Siratu-l-mustekim, Pravi put.

Ako odemo slučajno na jednu od ovih strana, dakle samo budemo svjesni jednog Allahovog svojstva, a to je njegove Silnosti, kazne, onda ćemo otići u krajnost koja se zove razočarenje, odnosno očaj. Izgubiti ćemo nadu, ako samo budemo razmišljali džehennem, kazne, grijesi, harami, sve na tu stranu, da tako kažem negativnu, onda sigurno ćemo otići u krajnost, ekstremizam, izgubiti ćemo nadu u Allahovu dž.š. milost, odnosno pomisliti ćemo da je nemoguće postići džennet.

Ako samo budemo dakle svjesni ove jedne strane. Pa se prenosi ona jedna, kaže, i to ovdje anegdota u Pazaru, kao, bili neki dersi, otišao tamo, pričao o džehennemu. Samo pričao pa zmije, pa akrepi, pa jedan kat, pa drugi kat, pa otključa, pa vri, pa udri, pa gore, i kaže on idi kući, žena kaže uzima abdest, ženo bataljuj nemamo kud. E da se ne bi desilo to, da ne bi bilo bataljuj nemamo kud, Allah dž.š. nam ističe dva njegova elementarna svojstva u tom smislu.

Jedan je dakle da je El-Aziz, Silan, koji kažnjava, oštro, pravedno, koji je stvorio džehennem, koji je ograničio, dao pravila, harame, zabrane, i tako dalje, i tako dalje. Međutim, sa druge strane je njegovo svojstvo Er-Rahim, Milostivi, koji prašta, „ve rahmetu vesiat kulle šejh“, i Njegova milost sve obuhvata, „Er-Rahmanu Er-Rahim“, Milostivi Samilosni, koji je stvorio džennet. Koji kaže:

Kaže: „Nemojte gubiti nadu u Allahovu milost, Allah je kadar sve grijehe da oprosti, On je onaj koji prašta i koji je Milostiv.“ Kod nas obično se jedna strana poremeti. I oni koji govore ma to, ma Bog zna ko će ući u Džennet i tako dalje, ko samo razmišlja o ovoj strani. Ili oni drugi koji su otkačili ovu stranu, i onda samo kaže pa Allah dž.š. je Milostiv, otekao mu jezik neuzubillahi od alkohola, i on kaže Allah dž.š. će oprostiti. Ne vadi se iz grijeha i kaže Allah dž.š. će oprostiti. O, Allah dž.š. je Milostiv. I tako dalje, i tako dalje.

To je tačno, to je ono što kaže Resulullah „hakkun muride bihibatil“, istina koja vodi neistini, odnosno istina kojom se postiže neistina. Dakle, ne može se niti uzdati samo u Allahovu milost, a zapostaviti njegova oštrina u kažnjavanju, njegova Silnost, niti samo ovo u odnosu na drugo. Već, islam je upravo to, ravnoteža između toga dvoga.

„I mi smo vas učinili ummetom sredine“, a sredina je ravnoteža. Dakle, ko to uspostavi, on će da hoda Siratu-l-mustekimom, dakle Pravim putem, uspravno, zadovoljno, biće on zadovoljan sa Allahom dž.š., Allah dž.š, će biti ako Bog da, inšallah biti zadovoljan njime. Dakle, to je suština ovoga isticanja ova dva ovdje svojstva.

Eto za danas toliko, neka nas Allah uputi na Pravi put, neka nam da snage da budemo njegovi iskreni vjernici. Neka naša srca i naš razum pripremi i omogući nam da shvatimo njegove poruke, i da ono što shvatimo doista i prihvatimo, a da ono što prihvatimo i primijenimo u našem svakodnevnom životu, i našem svakodnevnom ponašanju.

Subhane rabbike rabbil-‘izzeti ‘amma jesifuun. Ve selamun ‘alel-murseliin. Velhamdulillahi rabbil-‘alemiin.

Video “Muftija Muamer ef. Zukorlić: Tefsir sure Jasin 1-5” možete pogledati preko ovog linka.