Snaga dove
Kada shvatiš da Allah kontroliše cijeli kosmos, da On posjeduje ključeve svih riznica na oba svijeta i da mi od toga imamo samo ono što nam On dozvoli da imamo, prirodni slijed će biti da se okreneš Njemu i zatražiš da ti pomogne u vezi sa tvojim problemima.
To je suština dove i ono što se podrazumijeva pod našom afirmacijom
„Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!“ (El-Fatiha, 4)
Na svakom rekatu namaza koje obavljamo potvrđujemo da od Allaha jedino pomoć tražimo. Dova je oružje vjernika, a njen cilj je da bude sredstvo uspostavljanja naše veze sa Allahom i dobijanja Njegove božanske pomoći.
Ljepota dove je to što Allah voli kada tražimo od Njega a On se ne umara dajući svojim robovima bilo šta što je korisno za njih. Allah u vezi s dovom kaže:
„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu:
odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.“ (El-Bekare, 186)
„Gospodar vaš je rekao: ‘ Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.’“ (Gafir, 60)
Ovi ajeti jasno ističu da Allah želi da Ga dozivamo i da će oni koji odbiju da Ga mole biti omraženi kod njihovog Stvoritelja. Ipak, mnogi muslimani ne čine dovu osim u velikoj nuždi. Trudimo se da sve sami učinimo na svoj način ili da zadobijemo Stvoriteljevu pomoć. Allahova pomoć je nešto što je zadnje koje nam se mota po mislima. Ovakav stav nije ispravan. Nekolicina ljudi koji od Allaha traže i kad im je dobro i kad im je loše, prije će dobiti Njegovu čudesnu pomoć u teškim vremenima.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Sjeti se Allaha u lakoći, pa će se On tebe sjetiti u teškoći. (Tirmizi)
Tokom godina lično sam iskusio Allahovu božansku pomoć na mnogo čudnovatih načina i upoznao mnoge koji su isto to doživjeli. Doveći Allahu za nešto što ti je stvarno potrebno, radeći to konstantno i vjerujući da će On dati ono što je najbolje za tebe, ti otvaraš vrata čudima. Mnogi od nas ne znaju kako da traže od Allaha i kada da to čine.
Ograničili smo dovu na ritual pri kojem imam prouči dovu poslije namaza u sklopu čega svi podignu ruke bez razumijevanja jedne riječi koju on kaže. U tom slučaju osjećamo kao da smo odužili našu obavezu činjenja dove. Ne samo da ovo nije istinska dova, već nije ni sunnet činiti dovu na taj način.
Sunnet dove jeste da se ona čini pojedinačno, tokom sedžde ili na noćnom namazu kada je ona obično najiskrenija, a samim time je i veća vjerovatnoća da će biti uslišana. Upitaj se kada si zadnji put iskoristio sedždu kao priliku za upućivanje dove?
Allah je bliži nama dok smo na sedždi a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je provodio toliko vremena na sedždi da bi njegova supruga Aiša, radijallahu anha, dotakla njegova stopala kako bi se uvjerila da je još živ. Dova je nešto što nam treba postati stalna navika.
Ako imaš cilj, trebalo bi da činiš dovu i svakodnevno tražiš pomoć kako bi taj cilj ostvario. Ako želiš nešto, to pokazuje da ili da to zaista ne želiš tako jako, ili nisi shvatio moć dove.
Allah u poznatom hadisi-kudsijju u vezi s dovom kaže:
„Sine Ademov, sve dok Me moliš i nadaš se Mome oprostu, Ja ću ti opraštati uz sve ono što je pri tebi, ne mareći za to. Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, a ti Me zamoliš da ti oprostim, Ja bih to učinio, ne mareći. Sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi ispunili čitavu Zemlju, a pri tome nisi nikoga smatrao Meni ravnim, podario bih ti isto toliko oprosta.“ (Tirmizi)
Autor teksta “Snage dove” Ismail Kamdar iz knjige “Islamski vodič do somopouzdanja”.
