Vjernika krasi odgoj
Vjernik ne bi smio propustiti dan a da se u njemu ne okiti novom vrlinom, ili već postojeću osnaži. Odgoj čovjekov započinje prije rođenja. Imam Gazali nas je podučavao da odgajajući roditelje, odgajamo djecu, pa je govorio da s odgojem započnemo dvadeset godina prije rođenja. Vjernika krasi odgoj.
Ezan i ikamet učeni na uho sedmog dana po rođenju odgajaju naše biće, utiskuju svijest o Bogu što je temelj na kojem musliman stasava. Na svijesti o Bogu stasava odgovoran čovjek. Vjernika krasi odgo.j
Uspavanke koje su odgojno djelovale su naše nane znale, jer se u njima spominjalo Božije ime, pa su djeca znala za Njegovo postojanje. Sedme godine, da bi bili odgojeni, na namaz navikavamo našu djecu, a od desete se podrazumijeva da namaz ne ostavljaju. U tim godinama u mekteb idu i uče imanske šarte. Vjernika krasi odgoj.
Posebno se naglasi uloga Pisara plemenitih, kako bi to dijete stasalo u čovjeka, udaljenog od grijeha. Objava mu se objasni kao putokaz i svjetlo koje treba slijediti, a poslanike upozna kao ljude koji su došli primjerom pokazati da je Objavu moguće živjeti i biti savremen. Sudnji dan je peti imanski šart i kroz njegova druga imena kao što su: Dan vjere, Dan suda, Dan okupljanja, Dan istine, upoznamo se sa neizbježnim susretom sa našim djelima i pripremamo se za susret sa Gospodarom. Učeći o sudbini, na putu našeg odgajanja, ugradimo spoznaju o našoj odgovornosti koja proizlazi iz naše slobode i naučimo da nas nije moglo zaobići što nas pogodi, te se pripremimo s tim suočiti. Vjernika krasi odgoj
Iz lijehe vjere koja je zasijana imanskim šartima, niče plod i učini vjeru vidljivom. Vidljiva je kroz obrede, kroz islamske šarte. Musliman svjedoči postojanje Boga i Poslanikovo poslanstvo. Musliman klanja jer zna da je namaz temelj vjere i prvo ahiretsko pitanje. Musliman posti jer zna da post odgaja, snaži našu volju i gradi u nama čvrst karakter, a i posebnu nagradu obezbjeđuje kod Milostivog. Vjernika krasi odgoj
To radi jer zna, a vjera ga je naučila, da dva puta živi, a jednom umire. Musliman ide na hadž kako bi vjerovanje krunisao i svima poručio, ja sam vjerom odgajan i želim živeći biti drugima primjer. Vjernika krasi odgoj
Nakon što je melek Džibril Poslanika pitao o imanu i islamu, upitao ga je:
“Šta je ihsan?“ Poslanik je rekao: “Da vjeruješ Allaha, kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.“ Vjernika krasi odgoj
Ovo je cilj kojem islam teži. Cilj je da sebe izgradimo u vjeri da ni tajno ne činimo ono što ne bismo činili javno. Kad na ovu deredžu dođemo, onda kad nas niko ne vidi budemo svjesni da On, Uzvišeni, sve vidi, sve zna i svugdje je Svojim znanjem, tada smo ukrašeni odgojem. Ta spoznaja nas drži daleko od grijeha i čini nas spremnim da gradimo sretno društvo i državu. Vjernika krasi odgoj
Ako naša vjera, vjerovanje naše, ostane samo na imanskim i islamskim šartima, ako našu vjeru uokvirimo u obred, tada mi nismo ono što vjera od nas želi da budemo. Vjeri je cilj imati državne službenike kakav je bio Muaz ibn Džebel. Njega je Omer, r.a., poslao da sakupi porez. Ovaj vrli ashab besprijekorno izvrši zapovijed. Kući dođe, a žena ga upita: “Zar nisi donio ništa od sakupljenih stvari?“ “Ne zamjeri, ženo, ništa nisam mogao uzeti jer sa mnom bijaše nadzornik.“ Žena se začudi, naljuti i reče: “Poslanik je u tebe imao povjerenje, Ebu Bekr također, a Omer, sin Hattabov, ti ne vjeruje.“
Kad Muaza ne bješe kod kuće, žena njegova ode Halifi, a kako ga ne nađe kod kuće, ostavi mu poruku. “Šta se dogodilo pa ti ne vjeruješ mome mužu?“ – napisa ona. Omer, r.a.. kad vidje poruku, začudi se, pozva Muaza i reče mu: “Znam da ti nikada nisi lagao, šta ova poruka znači? Ja s tobom nisam poslao nikakvog nadzornika.“ Muaz reče: “Vođo mu’mina, mene kontrolira Onaj koji mene od mene i tebe od tebe mnogo bolje zna, Gospodar Sveznajući.“ Omeru, r.a., potekoše suze. Vjernika krasi odgoj
Ako vjeru uokvirimo samo u obred i svedemo je na prisustvo vjerskoj ceremoniji, tada mi nismo ono što od nas vjera očekuje. Vjera u nama želi vidjeti odgojena čovjeka, čovjeka kakav je bio čoban kojeg Omer, r.a., pita da mu proda nekoliko ovaca. “Ovce nisu moje, kako ih mogu prodati bez znanja vlasnika?“ – reče čoban. “Dobro, kako će vlasnik znati da si ovce prodao? Reci vuk ih je pojeo.“ – reče Omer.
Čoban nije poznavao Omera, r.a., pa nastavi: “To ne priliči muslimanu, dođi sebi, ja sam musliman. Ja mogu prevariti vlasnika ovih ovaca, međutim, nije moguće prevariti Allaha, Vlasnika, tog vlasnika i svih nas jer On uistinu sve zna.“ Omer bijaše obradovan ovakvim razmišljanjem, diže ruke Gospodaru i reče: “Gospodaru moj, neka Ti je hvala. Ja se nalazim na čelu ovakvog naroda.“
Vjera od nas očekuje da je živimo, a ne da se njome hvalimo i pred drugima pokazujemo, a kad se osamimo, Gospodara zaboravimo. Vjera od nas očekuje da budemo kao ova mlada žena. Majka je budi i govori joj: “Ustani u mlijeko dolij malo vode jer ćeš ujutro na pijacu, pa neka je mlijeka više.“ “Subhanallah!“ – uzviknu kćerka – “zar si zaboravila da je to Halifa zabranio?“ “Kako će to Halifa znati?“ – upita majka. “Neću uraditi to što mi naređuješ, majko, jer iako to Halifa ne vidi, Allah vidi.“ Ovo su primjeri koji nam kazuju šta je vjera. Vjernika krasi odgoj
Vjernika krasi odgoj. Vjera je moral, ona se očituje u ponašanju. Možemo klanjati, postiti, ali ako će nam društvo i dalje zbog korupcije, krađe i nepoštenja u siromaštvo tonuti, tada mi nismo ono što tvrdimo. Iman nije ušao u naša srca i zbog toga što ga tamo u dovoljnoj mjeri nema, nema ni Muaza ibn Džebela među nama, ni poštenog čobanina koji brine o tuđem kao o svom, nema ni onog koji nipošto ne bi, ni za kakvu dunjalučku dobit prevario.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da Te istinski spoznamo i budemo svjesni Tvog prisustva svugdje i uvijek. Amin!
Autor “prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.
