Mektebu u susret

Imenica mekteb dolazi od glagola ketebe: pisati. Mekteb je mjesto gdje se uči pisati. To je mjesto gdje se opismenjava. Da je važno znati pisati svjedoči i zakletva Stvoritelja:

“Tako mi pera i onoga što ono piše.“ (El-Kalem, 1)

U našim sredinama, nije to davno bilo, mekteb je bio mjesto gdje se sticala opća pismenost. Promjenom društvenog poretka, mekteb je izgubio ulogu općeg a zadržao ulogu vjerske edukacije i obrazovanja. U mektebu su naši preci sticali opće obrazovanje, učili matematiku, zemljopis, historiju, jezik, ali promjenama u društvu on je tu ulogu općeg izgubio i reducirao se na podučavanje vjeri, vjerskim propisima i obredima.

On, gubljenjem te svoje opće uloge, nije ništa izgubio na važnosti u našim životima. Naprotiv, on je ostao nezamjenjiva stepenica i nužna karika na putu odgoja naše djece.

Sutra je prvi dan nove mektebske godine. Sutra će u mektebima započeti upis na mektebsku nastavu. Od prvog dana poslaničke misije postoji mekteb. Poslanik je podučavao ashabe u Erkamovoj kući prvim harfovima Objave i propisima vjere. U Medini je Poslanik u mektebu angažirao i bedranske zarobljenike, gdje mekteb dobiva opću ulogu opismenjavanja, jer se, u Poslanikovoj džamiji, osim vjerskim, podučavalo i drugim znanostima.

Mektebske polaznike su podučavali i ljudi koji nisu muslimani, jer znanje je, kako kaže Poslanik, izgubljena stvar vjernikova i on je uzme gdje god je nađe. U tom Poslanikovu mektebu stasala je generacija koja i danas s onim što je za čovjeka i historiju učinila zadivljuje ljude. Nama, Poslanikovim sljedbenicima, obaveza je da izvršavajući naredbu Božiju, djecu brižno i redovno spremamo u školu jer je traženje znanja farz za svakoga muslimana i muslimanku. Jednako tako smo obavezni učiniti sve potrebno kako bi našu djecu odgojili, jer kako kaže Poslanik:

“Ništa bolje ne možeš ostaviti djeci od lijepog odgoja.“

Mekteb je mjesto gdje se odgaja. On je u tom procesu našeg stasavanja, nezamjenjiv.

Danas se u školi djeca opismenjavaju, a u mektebu odgajaju. Škola će ih voditi putem na kojem će postati stručni za neku životnu oblast, a mekteb će ih voditi stazom na kojoj će biti čovjek. Mekteb će ih naučiti da svaki dobar posao započnu Bismilom, te da se i ne započinju poslovi ispred kojih se Bismila ne može proučiti. Učit će ih kojom rukom treba jesti. Naučit će kojom nogom se ulazi u kuću, a kojom iz nje izlazi.

Učit će da treba slušati i poštovati roditelje i starije. Mekteb će našim sinovima i kćerima pružiti znanje kako se lijepo, a po propisu obući. Naučit će ih da mladić i djevojka po duhu i propisu naše vjere ne zabavljaju se, već ašikuju. Mekteb će u njima ukorijeniti i razviti pozitivne osobine. Kroz svoj hod mektebom, naučit će da musliman nije ni škrt ni rasipnik, da musliman nije lijen i da je rad ibadet.

Mekteb će našu djecu učiti da je škola i školska zadaća vrlo važna i da se ta obaveza mora na vrijeme izvršavati jer će svako od nas biti pitan, kako je mladost proveo. Kroz mekteb će naša djeca steći prave, istinske prijatelje, a oni su vrlo važni u životu svakog pojedinca.

Sutra će započeti mekteb. Prilika je svakome od nas da spremi svoju djecu, unučad, da odu na ono mjesto koje je još prvih dana svoje misije Poslanik utemeljio. U mektebu se uče propisi i obredi naše vjere. To je važno znati jer nam oni ne daju da posrnemo, čuvaju nas i omogućavaju nam da uspravno i dostojanstveno hodimo zemljom. Dijete treba naučiti kako se klanja i naviknuti ga da klanja, jer samo namaz je snažan i moćan da čovjeka drži daleko od grijeha. Kroz namaz se ostvaruje svakodnevni kontakt s Gospodarom, razgovara s Njim i biva se svjesno da nema mjesta gdje bi se od Njegova sveznanja pobjeglo.

Ko od nas ne bi želio da mu dijete bude daleko od poroka? Svako bi od nas želio hairli djecu. Postoji put do tog cilja. Treba tim putem krenuti i stalno na tom putu bdjeti. Mnogo je onih koji tim putem krenu, ali se brzo umore, odustanu. Djecu upišu u mekteb i sve se na tome završi. Upis u mekteb je samo prvi korak, redovnost pohađanja mektebske nastave je hod putem koji vodi do cilja, do hairli dijeta.

U školi važi pravilo, ko izostane u toku jedne školske godine, jednu trećinu od ukupnog broja časova, ne može završiti razred, mora ga ponavljati. Tako je i s mektebom. Mora se biti redovan da bi ostvarili cilj. Cilj je naučiti harfove i znati čitati Božiju riječ. Svi ćemo se suočiti s pitanjem: ko bijaše tvoj imam? Odgovor treba biti da nam je imam bio Kur’an. Obaveza nam je zato učiniti sve da naša djeca nauče čitati Objavu i učiti Kur’an.

Poslanik kaže: “Umrla osoba je poput utopljenika: čeka pomoć od oca, sina, brata…“ Ta pomoć koju umrla osoba vapi, to su dobra djela koja će činiti njegova djeca. Ta pomoć je Fatiha i Jasin proučeni na njegovu kaburu. Ta pomoć je namaz koje klanja njegovo dijete. Ta pomoć je sadržana u svakom dobrom djelu koje čini njegovo dijete. Utopljenik pruža ruku i traži spas. S tim utopljenikom, Poslanik poredi umrlu osobu. Pošalji dijete u mekteb i bdij nad njegovim obrazovanjem i odgojem kako bi sutra imao od koga čekati poklon i dobiti pomoć.

Dijete koje je u mektebu okalemljeno će davati plod poput stasite voćke. Plod su dobra djela, a od tog ploda ćeš, dragi oče i majko, koji već kabur nastanjujete koristi imati jer dobro odgojeno dijete je trajno dobro.

Poslanika su pitali, prestaje li obaveza poslušnosti djece prema roditeljima nakon njihove smrti? Poslanik je rekao da ne prestaje i da, između ostalih, obaveza je i tražiti oprost za roditelje. Naučiš li djecu kako se klanja i navikneš li ih na namaz, ona će svaki dan učiti:

“Rabbenagfir li ve li validejje“.

Tražit će oprost i slati ti hediju. Bit će tvoja vječna radost. Zato, braćo, istim žarom i entuzijazmom s kojim smo u proteklim danima otpremali djecu u školu, učinimo i s mektebom i eto nam hajra na oba svijeta. Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim važnosti mekteba i pomozi nas u svakom hairli poslu. Amin!

12. 9. 2014

Autor hutbe “Mektebu u susret” prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.