Predivna priča o zahvalnom hamalu i halifinom sinu
Ibrahim b. Džunejd u svojoj knjizi Zuhdul-muluk spominje da je Me’mun neizmjerno volio svoga sina Alija i davao mu prednost nad svom ostalom djecom. Bio je jedan od najljepših, ali i najodgojenijih i najrječitijih ljudi. Kada bi ga čovjek pogledao, na njegovom licu se ocrtavali stid i vjedrina. Nasmijavao je svoje sluge i lijepo se odnosio prema sagovornicima, a kada bi ga čovjek pogledao, teško da bi odvojio pogled od njegovog lica. Ali, on se posvetio skromnom životu, ostavio je dunjaluk, napustio dvor. Njegovu priču prenosi jedan od njegovih sluga koji priča:
„Ali b. Me’mun nam je naredio da mu pripremimo odmor u jednoj od palata na obali Tigrisa. Donesena mu je voda, led i on je sjeo na svoju sećiju gledajući rijeku i ljude koji su se kretali. Pozvao je svoje sluge i prijatelje. Kako je tako sjedio, vidio je hamala kako oko podne dolazi. Na sebi je imao samo bijeli pohabani vuneni ogrtač, ispod nije imao košulju, nije imao obuće sem nekih poderanih nanula. Došao je do rijeke i sjeo na jednom dijelu čamca. Princ je gledao hamala ne skidajući pogleda sa njega.
Hamal je sjeo, spustio svoju sjekiru, izuo nanule, spustio se ka rijeci, oprao ruke i noge i okrenuo se ponovo. Dohvatio je svoju torbu, otvorio je i iz nje izvadio komad suhog hljeba koji je već promijenio boju. Zatim je izvadio i drvenu zdjelicu, oprao je i u nju uzeo vode, pa je komad suhog hljeba stavio u posudu s vodom.
Nakon toga je iz torbe izvadio so, posolio hljeb i ostavio tako dok nije omekšalo. Sjeo je zatim na pijesak, spomenuo Bismilu i pojeo to poput čovjeka koji uživa u hrani. Uz to je sve vrijeme zahvaljivao Allahu, a princ ga je posmatrao. Onda je pojeo sve što je bilo u posudi, oprao zdjelu i vratio je u svoju torbu sa ostatkom hljeba koji nije pojeo.
Onda je rukom dohvatio vodu i kazao: ‘Gospodaru moj, Tebi hvala na ovoj blagodati koju si mi dao. Tebi pripada sva hvala.’ Onda je spustio sjekiru, na nju spustio glavu i tako odspavao malo na pijesku. Poslije malo vremena je ustao, pripremio se za namaz i klanjao. Tada je princ pozvao nekog od momaka koji su ga opsluživali i naredio da mu dovede mladića koji klanja a da ga ne preplaše, već da blago s njim postupe.
Jedan mladić dođe do njega, pa kad on predade selam, oni mu rekoše: ‘Pođi sa nama, treba da doneseš neke stvari iz prinčeva dvora.’ On im odgovori: ‘Tražite nekog drugog, jer sam ja umoran.’ Mladić kaza: ‘Mjesto je blizu, a teret nije veliki.’ ‘Brate, znam to.’ – odgovori ovaj – ‘Ali traži nekog drugog i prođi me se, ne želim ulaziti tamo.’ ‘Moraš,’ – reče mu sluga – ‘jer ako ne ustaneš…’ te mu poče prijetiti i mladić ustade, uze svoju sjekiru i torbu i prouči:
Možda nešto mrzite, a ono je dobro za vas i možda nešto mrzite, a Allah je u tome dao veliko dobro. (El-Bekare, 216)
Ušli su u dvor i mladić se peo dok nije došao do princa. Kada su došli do njega, princ mu je naredio da sjedne. Ljudi u njegovom okruženju se začudiše: ‘Ko je on što mu uprkos prljavštini i nečistoći naređuješ da sjedne?’ Princ ih je ušutio. Zatim ga je upitao: ‘Jesi li iz ovog grada?’ ‘Da.’ – odgovorio je mladić. ‘Čime se baviš?’ – upita ga zatim princ, na šta on odgovori: ‘Kao što vidiš, ja sam hamal.’ ‘Imaš li porodicu?’ Mladić reče: ‘Moja porodica pripada Allahu. Imam majku koja je nepokretna i sestru koja je slijepa.’ Princ upita: ‘Imaš li ženu i djecu?’ ‘Nemam ni žene ni djeteta.’ – odgovori hamal.
‘Koliko dnevno zarađuješ?’ – nastavi princ sa pitanjima. Mladić odgovori: ‘Onoliko koliko Allah odredi, ali ne prođe niti jedan dan, a da ne budemo u Njegovoj brizi i podmireni.’ ‘Podnosiš nošenje svakodnevno.’ – upita ga ponovo princ. Mladić kaza: ‘Kada ujutru klanjam sabah, iziđem tragajući za nafakom, i tako sve do podne. Zatim odmorim sve dok ne klanjam ikindiju. Od ikindije do akšama odspavam.’ ‘Zar ne spavaš noću?’ – upita ga princ, a hamal reče: ‘Ako bih spavao noću i propustio noćni namaz, na Sudnjem danu bih bio siromah i jadnik.’
‘Vidio sam te da jedeš sam,’ – nastavi princ – ‘zašto ne jedeš sa svojom majkom i sestrom?’ Hamal reče: ‘One poste, pa ću večerati onda kad njih dvije iftare.’ Princ zatraži od njega da izvadi komad hljeba i ovaj ga izvadi iz torbe. Bio je to komad suhog, tvrdog hljeba, kroz koji su se preplitale crna, crvena i bijela boja. Princ je malo gledao, razmišljao pa reče: ‘Mladiću, dat ću ti pedeset hiljada srebrenjaka.’ Onda se obrati posluzi: ‘Isplatite mu to neka se pomogne time.’
On reče: ‘Vladaru, meni to ne treba, nemam potrebe za tim.’ Princ je insistirao, ali je mladić uporno odbijao. Onda mu princ reče: ‘Mladiću, pošto ti nemaš potrebe kod mene, ja imam potrebu kod tebe.’ Mladić začuđeno upita: ‘Kako će neko kao što si ti imati potrebu kod nekoga poput mene?’ Princ ga uze za ruku i odvede u drugu prostoriju gdje ostadoše sami. Rekao mu je: ‘Vidio si moje stanje, moju priču, moje mjesto, vidio si blagodati i vlast u kojima uživam. Moli Allaha da mi ispuni srce skromnošću prema dunjaluku i u njega usadi želju za Ahiretom.’
Hamal reče: ‘Brate moj, ja nisam na tom stupnju kod Allaha nego ti nastoj u svakom trenutku svog života činiti dobro. Kada tako budeš radio, doći će ti odlučnost od Uzvišenog Allaha i Njegova pomoć. Današnji posao nemoj odgađati za sutra niti sebe opterećivati onim što ne možeš izdržati. Puno se sjećaj smrti, jer sjećanje na smrt uvećava malobrojno i smanjuje mnogobrojno. Boj se Allaha, budi Mu pokoran i izbjegavaj grijeh.’
Zatim je podigao ruke, spustio glavu, a oči su mu zasuzile, te reče: ‘O Ti, Koji si uzdigao nebesa Svojom snagom, koji si Svojom voljom učinio da zora svane, koji si Svojom voljom stvorio stvorenja i Svojom moći se uzdigao iznad Arša! O Vladaru svih vladara, o Silni nad svim silnim, Bože svih svjetova i vladaru Sudnjeg dana, molim te Tvojom milošću, plemenitošću i snagom da iz srca Tvoga roba Alije izbaciš ljubav prema dunjaluku i nadahneš ga da čini djela koja će ga približiti Tvome zadovoljstvu, a udaljiti ga od griješenja Tebi. Okončaj naš i njegov život Tvojim zadovoljstvom i oprostom, o Najmilostiviji.’
Alijino lice pokvasiše suze i on plačući reče hamalu: ‘Ako imaš kakve potrebe, reci.’ On odbi i zatraži da mu dozvoli da ide, pa mu ovaj dozvoli.“
Koristi iz kazivanja pored kojih treba zastati
Poželjno je da čovjek posmatra ljude različitih slojeva i kategorija oko sebe, da posmatra stvorenja i kosmos, kako bi shvatio suštinu i izvukao korist i pouku, jer Uzvišeni Allah na to podstiče u Svojoj plemenitoj knjizi:
Zašto ne pogledaju u kamile, kako su stvorene? (El-Gašije, 17)
To je radio i Alija kada je sjedio na obali posmatrajući ljude i njihovo stanje.
Sreća nije u imetku i nisu svi bogati ujedno i sretni. Istinska sreća se ogleda u bogobojaznosti i svijesti o Uzvišenom Allahu. Nesreća nije rezervisana samo za siromašne, jer istinski siromah je onaj čije srce je lišeno bogobojaznosti. Nekada čovjek može uživati u ljepotama i imetku, a da njegovo srce bude lišeno zahvalnosti Allahu i bogobojaznosti.
Musliman uvijek treba imati lijepo mišljenje o Allahu, uvijek treba biti svjestan da mu Uzvišeni Allah daje samo ono u čemu je korist za njegovu vjeru i njegov dunjaluk, zato neka niko ne gubi nadu i neka ne tuguje. Musliman treba biti zadovoljan iskrenošću svoje namjere i čistotom svoga srca, zadovoljan onim što mu je Allah odredio, pa makar to bilo i malo kao što je komad suhog hljeba i gutljaj hladne vode, kakav je bio slučaj sa hamalom koji je zahvalio svome Gospodaru na blagodatima koje mu je podario. Sva stvorenja pripadaju Allahu, a Allah neće uništiti onoga ko Mu bude pokoran i ko teži Njegovom zadovoljstvu.
Onaj ko bude lišen imetka i užitaka na dunjaluku lakše će polagati račun na Ahiretu, susrest će svoga Gospodara na Sudnjem danu sa malo dunjalučke prljavštine i polaganje računa bit će mu olakšano.
Primjer oslikava i važnost noćnog namaza, namaza pokajnika i povratnika Uzvišenom Allahu. To je nepresušna riznica koja neće iznevjeriti svoga vlasnika. Neki učenjaci selefa su tražili zaštitu kod Allaha od učenika koji ne klanjaju noćni namaz. Zato je i hamal u ovoj priči kazao: „Ako budem prespavao noć, susrest ću Allaha na Sudnjem danu kao siromah.“
Ovaj zahvalni i skromni hamal odbio je nagradu koju mu je ponudio princ. Dao je prednost onome što je kod Allaha u odnosu na ono što je kod ljudi. Ko bude težio uzvišenostima, dostići će ih, a ko bude težio Džennetu, dunjaluk će mu postati neznatan.
