Ummete, demonstriraj na drugoj adresi!
Jedne ramazanske noći halifu Omera, r.a., su pozvali na iftar. Na su sofru iznijeli svakovrsnih nimeta želeći mu iskazati gostoprimstvo i poštovanje. Počastili su ga i šerbetom od meda. Kad je vidio da su iznijeli to šerbe, zatražio je da ga sklone sa sofre, ne želeći ga piti.
“Zašto da ga uklonimo?“, upitaše.
On reče:
“Kada ovaj ummet koji je dostigao spas i nad kojim sam upravljanje primio na sebe počne na svojim soframa piti šerbe od meda, tada ću i ja moći to šerbe piti! Dok muslimani, čije sam poslove prihvatio ne mogu naći ni bunarsku vodu za piće, pijenje mednog šerbeta na ovom mjestu se ne može usaglasiti sa islamskom pravdom! Ja sam pod takvim teretom da, ako na zemlju jedna kap krvi zbog tiranije padne, ta kap postaje provalija koja će Omera progutati.“
Ovakav Omer, halifa El-Faruk, mogao je biti onaj koji je u knjigama predhodnim opisan, kao onaj koji će ključeve Jerusalima, onog grada iz kojeg je Poslanik otišao na Mi’radž, preuzeti.
Da bi predali grad u muslimanske ruke, stanovnici Jerusalima su postavili čudan uslov.
“Grad ćemo predati čovjeku čiji opis odgovara onome koji je u našim svetim knjigama“,
– rekli su. Ebu Ubejde o tome obavijesti halifu, a on odmah krenu iz Medine ka Jerusalimu. Iz Medine je krenuo sa svojim slugom i jednom jahalicom koju su jahali naizmjenično. Pred sami ulazak u Kuds, red je došao da Omerov sluga jaše. Halifa je u grad ušao vodeći konja. Kad je taj prizor vidio patrijarh Sofronije, uzviknuo je:
“Vaša država će ostati vječno, jer nepravedna vlast traje jedan čas, a pravedna do Sudnjega dana.“
Za razliku od patrijarha, komadant muslimanske vojske Ebu Ubejde je zbog ovoga prizora negodovao i rekao:
“Ne dolikuje halifi da u tako oskudnoj odjeći i ulazeći pješke preuzima ključeve Kudsa.“
Halifa ga potapša po prsima i reče:
“Da mi je to rekao neko drugi, ne bih se čudio, a ti, o, Ebu Ubejde, znaš da smo bili poniženi, prezreni i slabi, pa nas je Allah uzvisio islamom. Tako mi Allaha, kad god budete tražili ponos mimo Islama, Allah će vas poniziti.“
Prije ulaska u Jerusalim halifa Omer, r.a., se obratio okupljenim muslimanima:
“O ljudi, popravite svoju unutrašnjost, popravit će se i vaša vanjština. Brinite se i radite za Ahiret, neće vam faliti dunjaluka. Ko želi da osjeti džennetski miris i užitak, neka se drži džemata, jer šejtan je uz čovjeka koji je sam, a od dvojice je odmah dalje.“
Ovih dana se diljem islamskog svijeta, pa i šire, demonstrira protiv najsvježijih odluka velikih centara moći u vezi sa Jerusalimom. Muslimani, ali i drugi dobronamjerni i pravde željni ljudi ne prihvataju odluke moćnih koje ponižavaju jedne, a nepravedno i neosnovano, ono što im ne pripada, daju drugima. Te su reakcije muslimana i drugih dobronamjernih razumne. Zahvalni smo svima koji su stali na stranu pravde i u zaštitu obespravljenih, ali mi sebi u ovim teškim trenucima za ummet trebamo reći:
“O sljedbenici Poslanikovi, o vi koje je Allah muslimanima nazvao, o ummete za koji je Allah rekao da je najbolji među ummetima, jer naređuje dobro, a od zla odvraća, morate promijeniti adresu gdje demonstrirate i prema kome poruke šaljete.“
Naša je zadaća čuti Omerov govor i popravljati svoju unutrašnjost. Zadaća nam je snažiti vjeru, jačati iman, osloboditi se zavidnosti, mržnje, zluradosti, osloboditi se svega što nas slabi i onemogućuje u borbi za dostojanstvo. Ne može narod koji je u mržnji jednih prema drugima, u neslozi, podijeljen na frakcije i koji u prvi plan stavlja mezhebske razlike biti uvažen ni od koga, a od neprijatelja pogotovo.
Naša zadaća je čuti Omerov govor i popravljati svoju vanjštinu. Mi smo trebali davno, kad kažem mi, mislim na ummet, demonstrirati protiv tiranije u muslimanskim zemljama, protiv neslobode i nedemokratskih režima. Naše demonstracije moraju biti masovne i trajati sve dok ne shvatimo da nas nered u našoj kući, u našim društvima, uništava. Istina je nažalost da su najkorumpiranija, naša, muslimanska, društva.
Istina je, nažalost, da smo najnetransparentniji u svemu, u zapošljavanju, vrednovanju kvaliteta i tako dalje, upravo mi. Najviše novca na gluposti i potpuno beskorisne stvari, poput trka deva, skupocjenih slika i sl. troše naše nepravedne vođe, kraljevi i prinčevi. Naše demonstracije moraju biti i masovne i trajne, a usmjerene protiv nepismenosti i neobrazovanosti. Sve statistike kažu da su na globalnom planu muslimani najnepismeniji i da nema nijedan naš univerzitet među prvih pet stotina.
Naša je zadaća čuti Omerov govor i držati se džemata, zajednice, Allahovog užeta, jer je u jedinstvu snaga, sa džematom je milost Božija. Neprijateljima u korist ide svaka naša podjela, svako narušavanje naše Islamske zajednice, svaka paradžematska aktivnost, svaki bojkot jedne muslimanske zemlje od drugih, istih, muslimanskih. Sve to nas čini nesposobnim da se branimo i vodi nas poniženju i porazu.
Nije Omer, r.a., imao ni dvorce, ni raskošne odaje, ni imetak, ni blago. On i njegovi savremenici imali su islam. On ih je uzvisio i snagu im dao. Nema svrhe nemoćan demonstrirati. Korist će nam donijeti samo ako se sebi okrenemo, sebe mijenjamo i iz dana u dan jačamo kako bi i nas konačno nešto pitali kad o nama odlučuju.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da se i naši prvaci, kao i svi mi na Omera, r.a., ugledamo. Amin!
