Poslanik i vjerovjesnici

Uzvišeni Allah iz Svoje dobrote odabirao je za vjerovjesnike od svih ljudi najbogobojaznije, najpravednije, najčasnije i najmilostivije ljude, kako bi Njegovu poslanicu dostavili na najpotpuniji način, kako bi je najbolje praktično pojasnili; kako bi ih i drugi, kao takve najbolje ljude, prihvatili, te slijedili i poveli se za njima.

Stoga, nema nimalo sumnje u Allahov odabir i Njegovu mudrost kada se On izričito obavezao da će odabirati poslanike kao što Uzvišeni i naglašava u Svojoj knjizi:

…اللَّهُ أَعْلَمُ حَيْثُ يَجْعَلُ رِسَالَتَهُ …

“Allah zna kome će dati Svoju poslanicu.” (El-En‘am, 124)

Slika o poslanicima i vjerovjesnicima prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, uveliko je bila izmijenjena, namjerno ili nenamjerno, pa je bilo neophodno da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ispravi sliku svoje braće poslanika, da ukaže na svaku laž i izvitoperenost izrečenu povodom njih, jer je poslanica svih vjerovjesnika i poslanika bila ista. Vjera s kojom su dolazili svi poslanici, bez izuzetka, bila je ista.

Tu činjenicu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bi često naglašavao svojim ashabima govoreći:

“Ja sam od svih ljudi najpreči Isāu sinu Merjeminom, i na dunjaluku i na ahiretu!” Kada bi bio upitan: “Zbog čega to?” – odgovarao bi: “Vjerovjesnici su braća! Vjerozakoni su im bili različiti, dok im je vjera bila jedna, a između nas dvojice nije bilo vjerovjesnika.” (El-Buhari, br. 3443; Muslim, br. 2365.)

Svi vjerovjesnici su pozivali u tevhid/obožavanje Allaha jedinog, dok su se propisi s kojima bi dolazili razlikovali zbog vremena, mjesta, situacija i sl.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je na najljepši način govorio o vjerovjesnicima, s velikom ljubavlju, poštovanjem i uvažavanjem.

Neprestano je davao svima do znanja da je on dio svoje braće vjerovjesnika, da je on od njih i da je dio njih. Nikada se nije isticao niti smatrao posebnim i odvojenim od njih.
Brojni kur’anski ajeti pojašnjavaju odnos Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, spram drugih poslanika i vjerovjesnika.

Tako Uzvišeni Allah kaže:

…قُلْ مَا كُنْتُ بِدْعًا مِنَ الرُّسُلِ

“Reci: ‘Ja nisam ništa novo od poslanika.’” (El-Ahkaf, 9)

– što bi značilo da se poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne razlikuje od prethodnih poslanika i vjerovjesnika, odnosno kako je poslan od Uzvišenog Allaha da dostavi poslanicu Gospodara, te da se jedino On Uzvišeni, obožava, a da se drugih lažnih božanstava treba kloniti.

O jedinstvenoj vjerovjesničkoj misiji Uzvišeni Allah kaže:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِنْ قَبْلِكَ مِنْ رَسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ

“Mi ni jednog poslanika prije tebe nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema istinskog boga mimo Mene, pa zato samo Mene obožavajte!’” (El-Enbija’, 25)

I rekao je:

…شَرَعَ لَكُمْ مِنَ الدِّينِ مَا وَصَّىٰ بِهِ نُوحًا وَالَّذِي أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ وَمَا وَصَّيْنَا بِهِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَىٰ ۖ أَنْ أَقِيمُوا الدِّينَ وَلَا تَتَفَرَّقُوا فِيهِ

“Allah vam propisuje ono što je oporučio Nuhu, i ono što smo objavili tebi, i ono što smo oporučili Ibrahimu, i Musāu, i Isāu, da uspostavljate vjeru i da se u njoj ne razilazite.” (Eš-Šura, 13)

Naredio je Svevišnji Allah Svome poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da slijedi prethodne poslanike rekavši:

أُولَٰئِكَ الَّذِينَ هَدَى اللَّهُ ۖ فَبِهُدَاهُمُ اقْتَدِهْ ۗ قُلْ لَا أَسْأَلُكُمْ عَلَيْهِ أَجْرًا ۖ إِنْ هُوَ إِلَّا ذِكْرَىٰ لِلْعَالَمِينَ

“To su oni koje je Allah uputio pa se i ti za njihovom uputom povedi!” (El-En‘am, 90)

Na tom putu trebao je da ustraje kao i njegova prethodna braća:

…فَاصْبِرْ كَمَا صَبَرَ أُولُو الْعَزْمِ مِنَ الرُّسُلِ وَلَا تَسْتَعْجِلْ لَهُمْ

“Strpi se onako kako su se i odabrani poslanici strpili i ne požuruj im.” (El-Ahkaf, 35)

Ophođenje prema ljudima razlikuje se kod ljudi i vjerovjesnika. Ljudi, uglavnom, kada žele ukazati na sebe, uzdižu svoj položaj i ugled među narodom, pa napadaju svoje prethodnike ukazujući na njihove greške, propuste i manjkavosti, kako bi potvrdili da su oni bolji, te da se pozitivno razlikuju od svojih prethodnika.

Vjerovjesnici nisu bili takvi! Oni su dolazili da potvrde i upotpune jedan drugog. Kao što je svaki poslanik najavljivao novog, narednog poslanika i oporučivao na njegovo slijeđenje, isto tako svaki naredni poslanik govorio je o prethodnom, a laži koje bi bile iznesene na njega bi odbacivao i branio ga. Na takav način su postupali poslanici i vjerovjesnici i na takav način moraju postupati svi njihovi sljedbenici!

Dakle, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je došao s Objavom koja će ostati do Sudnjeg dana važeća i nepromijenjena, a u kojoj se spominje i pojašnjava čistoća svakog vjerovjesnika i poslanika.

Uzvišeni Allah pojasnio je čistoću Adema, alejhis-selam, i njegove supruge Have spominjući riječi njihovog pokajanja:

قَالَا رَبَّنَا ظَلَمْنَا أَنْفُسَنَا وَإِنْ لَمْ تَغْفِرْ لَنَا وَتَرْحَمْنَا لَنَكُونَنَّ مِنَ الْخَاسِرِينَ

“‘Gospodaru naš’ – rekoše oni – ‘sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.’” (El-E‘araf, 23)

Pojasnio je Uzvišeni Allah da su žene nagovarale Jusufa, alejhis-selam, na zlo, a ne on njih:

قَالَ مَا خَطْبُكُنَّ إِذْ رَاوَدْتُنَّ يُوسُفَ عَنْ نَفْسِهِ ۚ قُلْنَ حَاشَ لِلَّهِ مَا عَلِمْنَا عَلَيْهِ مِنْ سُوءٍ ۚ قَالَتِ امْرَأَتُ الْعَزِيزِ الْآنَ حَصْحَصَ الْحَقُّ أَنَا رَاوَدْتُهُ عَنْ نَفْسِهِ وَإِنَّهُ لَمِنَ الصَّادِقِينَ

“‘Šta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?’ – upita vladar. – ‘Bože sačuvaj!’ – rekoše one – ‘mi o njemu ništa ružno ne znamo!’ – ‘Sad će istina na vidjelo izaći’ – reče upravnikova žena – ‘ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao.’” (Jusuf, 51)

Očistio je Svevišnji Allah Musāa, alejhis-selam:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ آذَوْا مُوسَىٰ فَبَرَّأَهُ اللَّهُ مِمَّا قَالُوا ۚ وَكَانَ عِنْدَ اللَّهِ وَجِيهًا

“O vjernici, ne budite kao oni koji su Musāa uznemiravali, pa ga je Allah očistio od onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa.” (El-Ahzab, 69)

Očistio je Uzvišeni Allah Merjemu, Isāovu majku koju su najgnusnijom potvorom potvorili, a koja je nosila jedno od najčasnijih stvorenja, Isāa, alejhis-selam. Svevišnji Allah je objavio jednu suru s njenim imenom i nijednu drugu suru nije imenovao imenom žene mimo Merjem! U Kur’anu se niko ne spominje po svome imenu i imenu svojih roditelja izuzev Merjeme, kćerke Imrana i Isāa sina Merjeminog, a sve to iz počasti prema njima i njihovoj posebnosti.

Rekao je Uzvišeni:

وَإِذْ قَالَتِ الْمَلَائِكَةُ يَا مَرْيَمُ إِنَّ اللَّهَ اصْطَفَاكِ وَطَهَّرَكِ وَاصْطَفَاكِ عَلَىٰ نِسَاءِ الْعَالَمِينَ

“I spomeni kada meleki rekoše: ‘O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.’” (Ali Imran, 42)

إِذْ قَالَتِ الْمَلَائِكَةُ يَا مَرْيَمُ إِنَّ اللَّهَ يُبَشِّرُكِ بِكَلِمَةٍ مِنْهُ اسْمُهُ الْمَسِيحُ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ وَجِيهًا فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَمِنَ الْمُقَرَّبِينَ

“I spomeni kada su meleki rekli: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih.’” (Ali Imran, 45)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najskromniji, najponizniji i najblaži od svih ljudi. Allah mu je podario stepen koji nije postigao ni bliski melek, pa niti ijedan vjerovjesnik niti poslanik. On je najodabraniji poslanik, pečat svih vjerovjesnika. Međutim, kada bi govorio o svome mjestu i položaju, uvijek bi to činio sa skromnošću i poniznošću, iz zahvalnosti Allahu, a nikako zbog hvalisanja sobom.

Ebu Se‘id el-Hudri, radijallahu anh, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Ja sam, bez hvalisanja, prvak Ademovih sinova na Sudnjem danu! Ja ću, bez hvalisanja, nositi bajrak hvale tako da nema nijednog vjerovjesnika, od Adema i svih ostalih, a da neće biti pod mojim bajrakom! I ja ću biti, bez hvalisanja, prvi kome će se kabur otvoriti!” (Et-Tirmizi, br. 3615; Ibn Madže, br. 4308. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

Iako je bio prvak svih vjerovjesnika i poslanika, najodabraniji među njima, najbolje Allahovo stvorenje, nikada nije volio, pa čak ni dozvolio da ga smatraju boljim i vrjednijim od ostalih vjerovjesnika.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Nikome nije dozvoljeno da kaže da sam ja bolji od Junusa b. Metta.” (El-Buhari, br. 4603; Muslim, br. 2377.)

U drugom citatu rekao je:

“Ko kaže da sam ja bolji od Junusa b. Metta taj je slagao!” (El-Buhari, br. 4604.)

Enes b. Malik, radijallahu anh, prenosi da se neki čovjek obratio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječima:

“O najbolje stvorenje!” – a on je rekao: “To je Ibrahim, alejhis-selam.” (Muslim, br. 2369.)

Ebu Hurejre, radijallahu anh, pripovijeda:

“Posvađali su se jedan musliman i jedan jevrej. Musliman je kazao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda nad ostalim stvorenjima!’, a jevrej je rekao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Musāa nad svim stvorenjima!’ Kada je to čuo musliman, podigao je svoju ruku i ošamario jevreja, pa je jevrej otišao do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na ovoga muslimana. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte me smatrati boljim od Musāa.’” (El-Buhari, br. 3227; Muslim, br. 2373.)

Čak je i Kur’an došao s takvom porukom da se ne pravi razlika između vjerovjesnika, da se u jednog vjeruje a u drugog ne vjeruje, da se jedan uzdiže a drugi omalovažava. To nije dozvoljeno i nije vjernik ko tako postupa.

Uzvišeni Allah kaže:

قُولُوا آمَنَّا بِاللَّهِ وَمَا أُنْزِلَ إِلَيْنَا وَمَا أُنْزِلَ إِلَىٰ إِبْرَاهِيمَ وَإِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ وَالْأَسْبَاطِ وَمَا أُوتِيَ مُوسَىٰ وَعِيسَىٰ وَمَا أُوتِيَ النَّبِيُّونَ مِنْ رَبِّهِمْ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِنْهُمْ وَنَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ

“Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Isma‘ilu, i Ishaku, i Ja‘kubu, i unucima, i u ono što je dato Musāu i Isāu, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.’” (El-Bekara, 136)

I rekao je Svevišnji Allah:

آمَنَ الرَّسُولُ بِمَا أُنْزِلَ إِلَيْهِ مِنْ رَبِّهِ وَالْمُؤْمِنُونَ ۚ كُلٌّ آمَنَ بِاللَّهِ وَمَلَائِكَتِهِ وَكُتُبِهِ وَرُسُلِهِ لَا نُفَرِّقُ بَيْنَ أَحَدٍ مِنْ رُسُلِهِ ۚ وَقَالُوا سَمِعْنَا وَأَطَعْنَا ۖ غُفْرَانَكَ رَبَّنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne pravimo nikakve razlike među poslanicima Njegovim.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti.’” (El-Bekara, 285)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je usaditi u srca ashaba i svih kasnijih vjernika činjenicu da je on došao samo da upotpuni ono što su davno započela njegova braća vjerovjesnici i poslanici. Nije došao kao zamjena za njih, poništiti i zamijeniti sve ono što su oni radili, omalovažiti i umanjiti njihovu vrijednost i vrijednost njihove misije. Došao je upotpuniti građevinu koju su započeli i gradili vjerovjesnici prije njega. Pojasnio je da je on, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, samo jedna cigla u toj velelijepoj građevini tevhida.

Rekao je:

“Primjer mene i prijašnjih poslanika je poput čovjeka koji sagradi lijepu kuću, uljepša je i sredi, osim jedne cigle na jednom od njenih uglova. Ljudi stanu obilaziti tu lijepu građevinu i diviti joj se, a zatim kažu: ‘Samo da si još ovdje stavio ciglu i upotpunio svoju građevinu!’ Ja sam ta cigla.” (Muslim, br. 2286.)

Istinu je rekao Uzvišeni Allah:

وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ