RECENZIJA: Šta živi mogu da učiniti za umrle

Svako živo biće okusit će smrt. Sve što se rađa to i umire. Smrt je neumoljivi pratilac svakog čovjeka. Od smrti se ne može pobjeći niti sakriti. Svaki čovjek će jednoga dana umrijeti. Ta činjenica je poznata svim razumnim ljudima. No, i pored toga, mnogi se ponašaju kao da će vječno živjeti. Zaboravljaju na smrtni čas, kada će duša napustiti tijelo i biti vraćena svome Stvoritelju. Po islamskom učenju, smrt nije kraj puta, već preseljenje iz kuće prolaznosti (dunjaluk) u kuću vječnosti (ahiret).

Smrt je povratak Allahu radi polaganja računa za ono što smo radili u našem dunjalučkom životu. Kakav je naš odnos prema smrti? Koliko spoznaja da ćemo jednoga dana umrijeti i biti vraćeni Stvoritelju utiče na naše ponašanje? Kada će se čovjek zamisliti ako neće pred smrću, kad se povlači crta sabiranja i oduzimanja svega onoga što je uradio za vrijeme svoga života.

U ovoj brošuri, razmatra se, u kratkim crtama, islamsko poimanje fenomena smrti kao i stav islama spram određenih pojava koje su, u znatnoj mjeri, uzele maha na našim prostorima a koje nemaju utemeljenje u islamskim izvorima. Knjiga je pisana više kao podsjetnik muslimanima, ali može poslužiti i ostalima kao osnova za upoznavanje s islamskim razumijevanjem fenomena smrti. Prilikom pisanja ove knjige konsultovao sam brojne islamske izvore i literaturu, naročito iz područja fikha, tefsira, akaida i hadisa. Također, imao sam i razgovore sa istaknutim bosanskohercegovačkim alimima, prof. dr. Šefikom Kurdićem i prof. dr. Enesom Ljevakovićem.

Profesor Kurdić je stručnjak za hadis i hadiske nauke, dakle, osoba koja izvrsno poznaje sunnet i praksu vjerovjesnika Muhammeda, a.s., a dr. Ljevaković je profesor i šef Katedre za fikh na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i fetva-i- emin (osoba koja je službeno zadužena ispred Rijaseta Islamske zajednice u BiH da daje fetve). Koristim ovu priliku da se zahvalim ovoj dvojici naših uvaženih alima na podršci prilikom pisanja ove brošure, posebno profesoru Ljevakoviću, koji mi je, nakon što ga je pročitao, poslao sljedeće pismo:

“Dragi Safvet-ef., pročitao sam tvoj traktat pod naslovom “Šta živi mogu učiniti za umrle.” Posebnu pažnju sam posvetio drugom dijelu koji tretira šerijatskopravni aspekt odnosa živih prema umrlima. Traktat je veoma pregledan, jasan i sadržajan. Stavovi i mišljenja su potkrijepljeni dokazima iz Kur’ana i sunneta, praksom selefa, kao i racionalnim obrazloženjima istaknutih učenjaka u islamskom svijetu i kod nas. Pristup tretiranim pitanjima je utemeljen, uravnotežen i reformatorski usmjeren. Nadam se da će biti od koristi našim muslimanima i da će doprinijeti u njihovom pravilnom usmjeravanju i postavljanju prema nekim običajima i pojavama vezanim za smrt i odnos prema umrlima, a koje su se raširile u našim krajevima. Neka Uzvišeni ukabuli i u sevap upiše trud koji si uložio u pisanju ovog traktata.”

Dužnost muslimanske uleme je da, gdje god bili i u kojem god vremenu živjeli, vjerno i dosljedno tumače islam i islamske propise. Zahvaljujući upravo toj činjenici islam je sačuvao svoju autentičnost i originalnost i nije ga zadesilo ono što se desilo drugim religijama, gdje se dodavalo i oduzimalo. Naši čestiti Bošnjaci su, tokom povijesti, pokazali da znaju izuzetno cijeniti i braniti svoju časnu vjeru i njene svetinje.

Molim Svevišnjeg Stvoritelja da ovu knjigu učini korisnom i da nam pomogne da se, za vrijeme ovog prolaznog života na dunjaluku, pripremimo za Vječni život koji slijedi nakon fizičke smrti i preseljenja na Ahiret. Shodno kur’ansko-hadiskim naučavanjima, o smrti treba stalno misliti i za nju se pripremati, jer će neminovno doći. U hadisu kojeg prenosi Ibn Madže u Sunenu od Abdullaha ibn Omera navodi se da je, jednom prilikom, neki mladić došao u džamiju Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i nakon što je sjeo, upitao je:

“Allahov Poslaniče, ko je najbolji vjernik?“ “Onaj čije ponašanje je najljepše.“ - odgovorio je Allahov Poslanik. Mladić je potom upitao: “A ko je najpametniji vjernik?“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio:
أَكْثَرُهُمْ لِلْمَوْتِ ذِكْراً ، وأحْسَنُهُمْ لِمَا بَعْدَهُ اسْتِعْدَاداً ، أوُلَئِكَ الْأَكْيَاسُ
“Onaj koji se najviše sjeća smrti i najbolje za nju priprema. Takvi su najpametniji.“

Allahumme, e’inna ‘ala zikrike ve šukrike ve husni ‘ibadetike! Allahu Uzvišeni, pomozi nam da se Tebe stalno sjećamo, da Ti zahvaljujemo i lijepo ibadet činimo!
14. ramazan, 1430. h. / 03. septembar, 2009.

Allahov rob, Safvet Halilović