DAJ, BIT ĆE TI VRAĆENO

Abdullah ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je čuo Poslanika da kaže: ”Ko bude kod sebe imao četvero dobit će četvero, a pojašnjenje toga je u Kur’anu. Ko Allaha bude spominjao i njega će Allah spominjati, jer je rekao Uzvišeni:

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ

‘…spominjite vi Mene i Ja ću vas spominjati.’ (El-Bekara, 152),

Ko bude dovu učio bit će mu primljena, jer je Uzvišeni rekao:

وَقَالَ رَبُّكُمُ ادْعُونِي أَسْتَجِبْ لَكُمْ ۚ إِنَّ الَّذِينَ يَسْتَكْبِرُونَ عَنْ عِبَادَتِي سَيَدْخُلُونَ جَهَنَّمَ دَاخِرِينَ

‘…molite Me i Ja ću vam se odazvati.’ (El-Mu’min, 60)

Ko bude zahvalan povećat će mu se jer je Uzvišeni rekao:

وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِنْ شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِنْ كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ

‘…ako budete zahvaljivali Ja ću vam sigurno povećavati.’ (Ibrahim, 7)

Ko bude tražio oprost grijeha dobit će ga jer Uzvišeni kaže:

وَاسْتَغْفِرُوا اللَّهَ ۖ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ رَحِيمٌ

‘…svoga Gospodara za oprost molite, On zaista mnogo prašta.’ (Muzemmil, 20)“ (Bejheki, Šuabu’l–Iman)

Allaha se u nevolji sjećaju svi, i oholi Faraon. Vjernik Allaha ne zaboravlja nikad. Poslanikove riječi da se Allaha sjeća u rahatluku, pa ga Bog neće zaboraviti u nevolji stalno su mu na umu. Istinsko sjećanje na Allaha nije samo zikr jezikom, već od Allaha naređeno i zabranjeno živjeti. Bismillom započinjati, a zahvalom poslove završavati. Pri sticanju svjestan opasnosti harama biti, i da odjeća od grijeha štiti znati. Kad djecu odgajaš znati da je to dužnost i obaveza. Sjećanje je i kad avliju svoju uređuješ, njivu obrađuješ, s komšijom sarađuješ, u školu ideš, kad čitaš, učiš i druge podučavaš, sve je to zikr djelom, odnosno istinski zikr.

Sjesti i zikriti, a zemlja neobrađena, a knjige nepročitane, a djeca na ulici, a ruka traži pomoć od drugog to je pogrešno razumijevanje zikra, nije istinsko sjećanje na Boga. Naši mudri preci su razumjeli zadaću i suštinu dove, pa su izbrusili sljedeću izreku: ”Gdje može soha ne treba dova.” Vjernik zna da je dova moćno oružje i istovremeno zna da se to oružje koristi tek kad se sve sebi raspoloživo i dostupno u ostvarenju moljenog potroši i iskoristi. Ne moli se ono što možeš bez dove imati. Ne moli se od Gospodara plaća već zdravlje da se ona zaradi. Kako bi rekao Omer, r.a., suvremenicima svojim koji su samo po džamijama od zikra do zikra, od tribine do tribine išli i nadali se rješenju svojih problema:

”Ne spušta Bog s neba ni zlato ni srebro već kišu.”

Ovo su znali naši mudri preci pa se nisu uzdali da će neko drugi odagnati od njih nevolju i rješavati njihove probleme. Zahvalnost se ne iskazuje riječju, ili ne samo riječju već djelom. Hatim el-Esam, r.a., je rekao:

”Čuo sam Šekika el-Belhija da se pravilno shvatanje zahvale sastoji od tri stvari: da kad ti Allah podari nešto, znaš i budeš svjestan ko ti je to dao, da budeš zadovoljan onim što ti je On podario, i da Mu, dok god u tvom tijelu ima snage koju ti je dao ne griješiš.” (El-Bejheki)

Zahvalnost tako iskazana, iskazana djelom bit će nagrađena. To obećava i Omer ibn Abdulaziz, r.a. koji kaže:

”Produžite i povećajte sebi blagodati tako što ćete zahvaljivati Uzvišenom Allahu.” (El-Bejheki)

Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže da je čuo Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:

”Prvi koji će biti pozvani da uđu u Džennet bit će oni koji su Allahu zahvaljivali i u radosti i u teškoćama.” (El-Bejheki)

Čovjek nije bezgriješan. Omogućeno mu je zato da teubu čini, da se kaje za grijehe. Poslanik podstiče na teubu kad kaže:

”O ljudi, činite teubu i tražite oprost, ja se uistinu u toku dana i po stotinu puta pokajem.” (Muslim)

I sljedećim hadisom nas na teubu podstiče pa veli:

”Allah, dž.š., čeka vašu teubu noću da oprosti vaše danju učinjene grijehe i čeka vašu teubu danju  da oprosti vaše tokom noći učinjene grijehe. Tako će biti sve dok sunce ne izađe sa Zapada.” (Mutefekun alejhi)

Čovjek nije bezgriješan, ali može teubom, pokajanjem biti kao bezgrješnik, jer Taberani bilježi od Poslanika:

”Pokajnik za grijehe je kao bezgrješnik.”

Allah, dž.š., nam kaže:

”Spominjite vi Mene i Ja ću spominjati vas.”

S Allahovim imenom vjernik liježe i ustaje, poslove započinje i završava. Allaha, dž.š., namazom, zikrom i drugim obredima vjere spominje. Vjernik ustvari živi svjestan Allahove, dž.š., blizine i zna da Allah, dž.š., zna šta naše duše smjeraju i da nam je On bliži od vratne žile kucavice. Zato vjernik i šutnjom zikri. Vjerniku je zikr tvrđava u koju se od grijeha sklonio. Budi svjestan Allaha, dobit ćeš Njegovu zaštitu. Allah, dž.š., nam kaže:

”Molite Me, odazvat ću vam se.”

Imamo snagu i razum, osposobljeni smo privređivati i biti korisni sebi i drugima. Ne razumije vjeru ko od Allaha, dž.š., moli ono što sam može, ko od Allaha, dž.š., očekuje ono što je u ljudskoj moći. Daj trud, dobit ćeš Božiju pomoć. Allah, dž.š., nam kaže:

”Ako budete zahvalni, dat ću vam još.”

Zahvalnost na svemu, a to sve je neizbrojivo. A ta zahvalnost istinska je ako je u djelo pretočena. Namaz je zahvala, post je zahvala, dobročinstvo, svako dobro djelo izraz je zahvale Bogu na podarenim blagodatima. Zato ne oklijevaj, čini dobro i blagodati će biti uvećane. Allah, dž.š., nam kaže:

”Allaha, dž.š., za oprost moli, On zaista mnogo prašta.”

Poslanik je kao i ostali poslanici imao svojstvo “ismet”, bio je bezgrješan. Da bi nas naučio da se za grijehe kajemo, da bi nas ka traženju oprosta od Gospodara usmjerio, mnogo puta je dnevno istigfar činio. Slijedi Poslanika, moli za oprost i bit će ti oprošteno. Imati kod sebe zikr, dovu, zahvalu i istigfar znači dobiti zaštitu, pomoć, povećanje blagodati i oprost.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da Te se iskreno sjećamo, da Ti iskreno dovu činimo, da Ti se iskreno zahvaljujemo i da Ti se iskreno kajemo. Amin!