Tajna sjedenja između dvije sedžde

Nakon sedžde čovjeku je propisano da podigne glavu i da se uspravi u sjedeći položaj, a ovo uspravljanje je okruženo dvjema sedždama, jednom prije i jednom poslije.
Pošto se rob premješta sa sedžde na sjedenje i iz sjedenja na drugu sedždu, ovaj čin (postupak) ima svoju važnost, pa bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odužio sa ovim sjedenjem kao što bi odužio sa sedždom. Na ovom sjedenju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ponizno molio svog Gospodara, dozivajući Ga i tražeći oprost, milost, uputu, opskrbu i zdravlje od Njega.

Ovaj čin (postupak) ima svoju ljepotu i čar, koja je drugačija od ljepote same sedžde, i stanje srca u ovom položaju je drugačije od stanja srca u sedždama.

Rob na ovom međusjedenju sjedi na koljenima pred svojim Gospodarom, potpuno predan Njemu i u tom stanju traži oprosta za sve loše što je učinio, nadajući se oprostu i milosti i tražeći pomoć od Njega za borbu protiv duše sklone zlu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ponavljao istigfar tokom ovog sjedenja, govoreći:

Rabbi-gfirlī, Rabbi-gfirlī, Rabbi-gfirlī / Gospodaru, oprosti mi i puno žudeći za oprostom svog Gospodara.

O, ti, koji namaz klanjaš, zamisli svoju dušu dok si na sjedenju. Shvati da si kao onaj koji je odgovoran za čovjeka koji je prezadužen, koji mora dati nekom njegovo pravo, a ti si zadužen za njega. Taj dužnik mnogo odlaže vraćanje duga i veliki je varalica, a ti si taj koji je odgovoran jer si vezan kao žirant i garant, dok je prezaduženik odgovoran za tuđe uskraćeno pravo. Dakle, ti si taj koji je pozvan da pomogne protiv takvog, te si u obavezi da od sebe izdvojiš ono što je on nekome uskratio od prava, kako bi se na taj način riješio i lišio potraživanja. Tako su srce i duša saučesnici u dobru i zlu, u nagradi i kazni, pohvali i pokudi.

Priroda duše je da ne voli robovanje Allahu i bježi od robovanja Njemu Uzvišenom. Nefs voli zanemarivanje Allahovih prava i prava koja robovi imaju kod nje , a srce je dušin partner i zarobljenik u tome ako ona ovlada njime, dok će se duša pokoravati srcu i bit će njegov zarobljenik ukoliko ono ovlada njome. Zato je robu propisano da, kada podigne glavu sa sedžde, sjedne na koljena pred svojim Gospodarom, tražeći od Njega pomoć za borbu protiv svoje duše, izvinjavajući se za svoj grijeh i sve ono što je ta duša počinila, žudeći za tim da mu se Allah smiluje, oprosti mu, uputi ga, opskrbi ga i podari mu zdravlje.

Ovih pet riječi su objedinile sve dobro oba svijeta, dunjaluka i Ahireta, a rob je, doista, ovisan, čak i prinuđen, da postigne ono što mu koristi na dunjaluku i Ahiretu i da od sebe otkloni ono što mu šteti na oba svijeta. Ova dova sadrži sve to.

Opskrba mu dobavlja dobro i dunjaluka i Ahireta, objedinjujući opskrbu tijela, srca i duše, a Allah je najbolji opskrbitelj.
Izlječenje i darivanje zdravlja otklanja štetu oba svijeta.
Uputa mu pribavlja dobro Ahireta.
Oprost otklanja štetu dunjaluka i Ahireta.
Milost objedinjuje sve.
Uputa, čak, obuhvata svaki djelić čovjekovog života.