BUDI POSLANIKU PREPOZNATLJIV!

U Muslimovom Sahihu se bilježi sljedeći hadis:

“Poslanik, alejhisselam, posjetio je medinsko mezarje Dženneti-bekiju i, ulazeći u njega, rekao: ‘Esselamu alejkum, stanovnici ove kuće! I mi ćemo se, ako Bog da, s vama sresti. Želim da vidim svoju braću.’ Prisutni ashabi upitaše: ‘A jesmo li mi tvoja braća, Allahov Poslaniče?’ On reče: ‘Vi ste moji ashabi, a moja braća su oni što će doći poslije mene i vjerovati u ono što sam donio.’ ‘A kako ćeš prepoznati one što dođu poslije tebe?’ – upitaše, a on odgovori pitanjem: “A kako vi prepoznajete svoje putkaste, obilježene konje?’ ‘Lahko’ – rekoše ashabi – ‘oni su prepoznatljivi po svojim znakovima.’ A ja ću prepoznati svoje sljedbenike po dijelovima tijela do kojih bude dopirala abdeska voda. Ja ću ih čekati kod mog vrela Havda. Vi ćete žuriti i gurati se da dođete do njega, a ja ću vas dozivati.’“

Da bismo vrelu Havd u Džennetu stigli, na vrelo Istine na ovom svijetu treba doći. Kur’an je vrelo Istine. Tom vrelu svi mogu pristupiti i ono je neiscrpno. Život svoj prema kur’anskoj uputi organizirati garancija je da ćeš od Poslanika prepoznat biti i sa dženetskog vrela se napojiti. Poslanik, želeći nas oko dženetskih izvora sakupiti, u hadisu koji bilježi Bejheki pokazuje nam put, objašnjavajući naše obaveze koje proizlaze iz Knjige koja rastavlja istinu od neistine. Prihvatajući i slijedeći ono što nam Poslanik donosi, odvajamo se od onih koji neće s izvora džennetskih, već ključalu vodu piti. Čovjek sam bira put kojim će ići i izvor s kojeg će piti. A da bi načinio ispravan izbor, Poslanik ga na njega podstiče riječima:

zaista je najiskreniji govor Božija knjiga, a najsigurnija veza bogobojaznost;
najbolje pokoljenje je millet Ibrahima, a.s., a najbolji put je put Muhammeda, a.s.;
najčasniji govor je spominjanje Allaha, a najbolje djelo je ispravan i čvrst nijjet;
najopasnija stvar za vjeru je novotarija, a najbolja uputa ona od Vjerovjesnika;
najčasnija smrt je šehidska, a najveće sljepilo zabluda poslije upute;
najbolja nauka je ona koja koristi, a vrijednost upute je u njenom slijeđenju;
ruka koja daje je bolja od one koja prima, a malo djelo koje je trajno je bolje od velikog koje je kratkotrajno;
kajanje ne koristi pred smrt ni isprika na Sudnjem danu;
ima ljudi koji na namaz dolaze pri kraju, a ima i onih koji se Allaha sjećaju samo u nevolji;
najveća greška je od jezika koji laže;
najveće bogatstvo je bogatstvo duše, a najbolja opskrba je bogobojaznost;
vrhunac mudrosti je strah od Allaha;
najbolje što se može imati je čvrsta vjera;
naricanje za umrlim je džahilijjetsko djelo, a krajnosti i pretjerivanja put su u Džehennem;
alkohol je skup grijeha, jer je majka svih zala;
najgora zarada je od kamate, a najgora hrana je imetak jetimski;
sretan je onaj ko se na tuđim greškama uči, a svako od vas ide putem vlastitog izbora, a konac djelo krasi;
psovati vjernika je grijeh, a ubiti ga nevjerstvo;
jesti ljudsko meso, tj. ogovarati, je neposluh prema Bogu kao i prisvajanje tuđeg;
ko od Allaha traži oprost On će mu oprostiti;
ko se trudi da savlada srdžbu Allah će ga nagraditi;
ko se strpi u poniženju Allah će mu povećati dostojanstvo;
ko iskaže strpljenje Allah će mu dvostruko uzvratiti;
ko iskaže neposlušnost prema Bogu, Allah će ga kazniti.

Da bismo se kazne sačuvali, a to znači od Poslanika prepoznati bili, obilježimo se abdestom, jer Uzvišeni naređuje da čistimo tijelo, namazom se obilježimo, jer on čisti dušu, a i ko ide u džamiju bit će mu svjedočeno da je musliman. Dijeljenjem se
obilježimo, jer iz jednog zrna nikne sedam klasova, a u svakom klasu je stotina zrna. Tako snažno nas dijeljenje obilježava. Obilježi se iskrenošću, jer laž vodi licemjerstvu, a licemjerstvo u najdublje dubine džehenemske, tamo gdje je piće voda uzavrela. Obilježi se znanjem koje koristi, jer je Poslanik često molio:

“Sačuvaj me, Bože, beskorisnog znanja.“,

a i suočit ćemo se s pitanjem: jesmo li radili spram onoga što smo znali? Obilježi se istigfarom, jer teuba pred smrt ne koristi, a Poslanik nam je u tome divan uzor jer je dnevno i po sedamdeset puta istigfar činio. Obilježi se zadovoljstvom, jer je istinsko bogatstvo upravo zadovoljstvo. Poslanik veli:

“Budi zadovoljan onim što imaš bit ćeš najbogatiji čovjek.“

Obilježi se umjerenošću, budi čovjek srednjega puta, budi musliman. Krajnosti su kako Poslanik veli gorivo džehenemsko, a narod je izbrusio izreku:

“Sve što prelazi mjeru ruši vjeru.“

Poslanik je ukorio ashabe koji su sebi tovarili više nego što mogu i odricali se dozvoljenog. Obilježi se poštenjem, jer je najgora opskrba tuđe. Allah, dž.š., u Knjizi kojom nas želi usmjeriti stazom koja vodi do vrela Havd kod kojeg nas Poslanik čeka jasno zabranjuje da u svoj stomak haram stečeno unosimo. Obilježi se spremnošću da bratu pomogneš, jer je kamata najgora zarada, a biti bratu u pomoći kad je u nevolji znači obezbijediti sebi pomoć Božiju na Ahiretu. Obilježi se ljubavlju prema bratu, jer psovati ga je grijeh, a ubiti nevjerstvo. Obilježi se strpljenjem i ustraj u činjenju dobra. Svakog dana se abdesti i pet puta Allahu, dž.š., na sedždu padni i na svom tijelu načini znak po kojem ćeš od Poslanika prepoznat biti, sa dženetskog vrela Havd se napojiti i vječno u društvu Poslanika, šehida i dobrih uživati.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da Ti ustrajno robujemo i nikad na abdest i namaz ne zaboravimo. Amin!