Cilj vjere je odgoj
Musliman klanja svakog dana. Mjesec posta je nedavno prošao, a u tom mjesecu smo u skladu s dugogodišnjom praksom zekat i sadaku podijelili, a hadždž iščekujemo. Ovim ibadetima cilj je odgoj. Nalazimo se između Bajrama, između ramazana i hadždža. Period je to stiješnjen između temeljnih obreda vjere. Svi ibadeti čovjeka vode ka lijepom i ispravnom ponašanju. Ajeti to potvrđuju:
”I obavljaj namaz, namaz zaista odvraća od razvrata i svega što je ružno.“ (El-Ankebut, 45)
I hadisi to potvrđuju: “Post nije samo ustezanje od jela i pića već je post ustezanje od besmislenog i bestidnog govora. Ako te neko psuje i viče, ti reci: ‘Ja postim!’“ (Ibn Huzejme)
I u svim drugim ibadetima lahko je uočiti neraskidivu vezu između ibadeta i ponašanja i svi oni trasiraju put do potpunih vrlina zahvaljujući kojima život dobija značaj i smisao. Slučajevi suprotni ovome, tj. ako nas naši ibadeti ne udalje od ružnog ponašanja i nevaljalih djela, sigurno je na sceni nedostatak iskrenosti u vjeri koji vodi u Džehennem.
Ahmed u Musnedu od Ebu Hurejrea bilježi:
“Neki čovjek reče Poslaniku: ‘Poslaniče, ima jedna žena koja puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli, ali ona bihuzuri komšije svojim jezikom.’ Poslanik reče: ‘Ona je za Džehennem.’ Isti čovjek nastavi: ‘A ima jedna druga žena koja je poznata po tome da ne posti i ne klanja nafile, ali nikog ni ne bihuzuri svojim jezikom.’ Poslanik na to reče: ‘Ona je za Džennet.’“
U Ahmedovom Musnedu naći ćemo i sljedeći hadis koji jasno osuđuje onog kojeg namaz, post i drugi ibadeti ne mijenjaju:
“Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!“ “Ko, Poslaniče?“ “Onaj od čijeg uznemiravanja komšije nisu sigurne.“
Veliki je broj hadisa koji govore o ahlaku koji vjernike obavezuju da se ukrase moralnim vrlinama kako bi upotpunili svoje vjerovanje. Ebu Davud bilježi da je Poslanik rekao:
“Vjernik će lijepim ponašanjem postići stepen koji ima postač i onaj koji ustaje noću da klanja.“ A Tirmizi bilježi: “Najpotpuniji vjernik u imanu je onaj koji ima najljepši ahlak i koji je najpažljiviji prema porodici.“
Ebu Derda prenosi da je Poslanik rekao: “Na Mizanu / Vagi nije ništa teže od lijepog ponašanja.“ (Ebu Davud)
Džabir, r.a., prenosi od Poslanika. “Meni je najdraži i on će sjediti najbliže meni na Sudnjem danu onaj koji ima najljepši ahlak.“ (Et-Tirmizi) Taberani bilježi da je neki čovjek upitao Poslanika: “Koje je djelo najvrednije?“ “Lijepo ponašanje.“ – odgovori Poslanik.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik upitan: “Šta će ljude uvesti u Džennet?“, a on odgovori: “Bogobojaznost i lijepo ponašanje.“ (Et-Tirmizi)
Iz spomenutih Kur’anskih ajeta i hadisa možemo zaključiti da je lijepo ponašanje pokornost Uzvišenom i Njegovu Poslaniku čin dobra. Lijep ahlak je istinska potvrda imana, zato Poslanik moli Svevišnjeg: “Bože, uljepšao si moj izgled, pa uljepšaj i moj ahlak.“ (Muslim)
Sebe tako orjentišemo ka Ispravnoj stazi, ka Sirati-mustekimu. Čovjek koji klanja, ako to iskreno čini, uvijek ima cilj i zna do njega put. Namaz mu ne da zalutati. U postu uskraćujemo tjelesni užitak i tako učimo da se na mogući način, snagom vlastite volje, odupremo grijehu. Nema boljeg odgajatelja od onog koji nas od grijeha odvraća.
Zekat nas odgaja tako što izdvajanjem iz imetka za potrebe siromašnih i općeg dobra sebe od škrtosti i pohlepe udaljava- mo i učimo da je naše samo ono što dijeljenjem ovjekovječimo.
I hadždž koji iščekujemo svojim obredima utiče na nas i razmislimo li o suštini njihovoj ti obredi nas odgajaju. Obred ihrama, tavafa i vukufa usmjeravaju naše razmišljanje na našu prolaznost i potrebu približavanja Stvoritelju.
S obzirom na to da smo od prilike na sredini između dva Bajrama, između posta, zekata i hadždža, a sa namazom smo svakodnevno, to mora imati uticaja na naše ponašanje i učiniti ga ljepšim, jer vjera je obred i ahlak. Vjera je podrazumijeva se lijepo ponašanje.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da odgajatelji: namaz, post, zekat i hadždž utiču na nas i naše ponašanje učine takvim da Tvoje zadovoljstvo zaslužimo i u Džennetu se nastanimo. Amin!
Autor “prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.
