ČISTOĆA JE POLA VJERE

Prema riječima Poslanikovim, rađamo se čisti, u fitretu. A znamo da, kad ovaj svijet ugledamo, okupaju nas. Tako i duše i tijela čistog na dunjaluk stupimo. Stupajući na dunjaluk prljanju se izložimo. Islam rješava problem. Kad dušu i savjest uprljaš, očistiti je možeš. Tom čišćenju objava nas podstiče kad veli:

“Uspjeće onaj ko je očisti, a propašće onaj ko je na stranputicu odvodi.“ (Eš-Šems, 9-10)

Stranputica je prljanje duše i košmar savjesti. Grijeh dušu prlja. Teubom se čisti. Allah, dž.š., voli one koji se čiste. On kaže:

“Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekara, 222)

Zajedno su spomenuti oni koji se kaju i koji se čiste jer i jedni i drugi se čiste. Ako te progoni savjest, ako te pritišće grijeh, očisti se, tj. pokaj se! Bog Uzvišeni kaže:

“Postići će što želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara pa namaz obavi.“ (El-A’la, 14-15)

Dunjaluk ne prlja samo našu dušu. On prlja i naše tijelo. Kako Allah voli one koji se čiste, On nam i naređuje da čisti budemo kako bismo u okrilju Njegove ljubavi bili:

“O vjernici, kad hoćete da klanjate, lica svoja operite i ruke do iza lakata i dio glave potarite i noge do iza članaka. A ako ste džunubi /nečisti/ okupajte se.“ (El-Maida, 6)

Abdest, ovim ajetom naređen čisti naše tijelo, ali on istovremeno čisti čovjeka kao cjelinu. Evo potvrde tome. Od Ebu Umamea, r.a., prenosi se da je Poslanik rekao:

“Koji god čovjek abdesti s namjerom da klanja, pa opere ruke, s tih ruku počnu spadati grijesi s prvom kapi vode, kada ispere usta i nos, sa jezika i usana spadaju grijesi s prvom kapi vode, kada umije lice, s njegovih ušiju i očiju počnu spadati grijesi s prvom kapi vode, kada opere ruke do iza lakata i noge do iza članaka, on će biti čist i spašen od grijeha kao da je tek rođen.“

Pa je dodao Allahov Poslanik:

“Ako takav ode da obavi namaz, Allah će mu dati viši stepen u Džennetu, a izvan namaza bit će zaštićen od grijeha.“ (Ahmed u Musnedu)

Koliko islam insistira na čistoći i tijela i duše jasno je i iz hadisa koji prenosi Aiša, r.a., u kojem Poslanik veli:

“Desetero je od fitreta (čovjeku prirođeno): potkresivanje brkova, puštanje brade, upotreba misvaka, ispiranje nosa, podrezivanje noktiju, pranje zglobova, uklanjanje dlaka ispod pazuha, uklanjanje dlaka oko stidnih mjesta i čišćenje vodom poslije male i velike nužde.“ (Muslim)

Abdest je, dakle, više od otklanjanja fizičke nečistoće, kao što je to i drugi temeljni obred u našoj vjeri, a zove se gusul. Allah, dž.š., naređuje:

“Ako ste džunubi, okupajte se.“ (El-Maida, 6)

Džunub je osoba kod koje je došlo do ejakulacije na bilo koji način. Zapanjili bismo se, braćo, koliko ljudi, ne samo mladih, ne zna za obavezu kupanja, tj. ne zna za propis gusula u spomenutim situacijama. Vjernik treba uvijek biti čist. On i kad umre, nužan mu je gusul. Pred Boga mora čist. Vjernik se, dakle, s gusulom rađa, s gusulom živi i s gusulom s ovog svijeta seli. Kao što fizička nečistoća ugrožava tijelo, tako nepraktikovanje abdesta i gusula kao obreda u naše kuće sprječava ulazak sreći i berićetu, jer Poslanik veli da je gusul emanet dat nam na povjerenje jer te niko ne može kontrolirati jesi li sa ili bez gusula.

Gusul nije, dakle, samo puko tuširanje. On je od Boga naređeno kupanje sa svojim šartima: usta i grlo isprati, nos isprati i cijelo tijelo oprati. Kao što grijeh zatamnjuje dušu i pomračuje savjest, džunupluk pomračuje naše dunjalučke puteve i ne donosi sreću. U nekim izvorima naše vjere se uči sa džunub osoba ni za sofru ne bi trebala sjesti. Hod dunjalukom prlja dušu i pogani savjest.

Očistimo ih teubom, zikrom, namazom. Tijelo se također prlja. Očistimo ga abdestom i gusulom. Imetak se prlja. Očistimo ga zekatom. Čovjek, međutim, prlja i uništava svoju životnu sredinu, siječe granu na kojoj sjedi, prlja dunjaluk. Čovjek, ovaj naš, baca smeće gdje god stigne. Ovaj naš čovjek je uneredio obale rijeka i rijeke, potoke i sve uvale i šumske prikrajke. Ovo gdje mi živimo zove se domovina. Poslanik je rekao:

“Ljubav prema domovini je dio imana.“

Kakav je to u nas iman kad bezbrižno prolazimo prljavim ulicama. Bezbrižno posmatramo onečišćene izvore i vode, bezbrižno gledamo uništenje našeg staništa.
Prljavoj duši islam rješava problem – teuba je rješenje.
Prljavim rukama islam rješava problem – abdest je rješenje.
Prljavom tijelu islam rješava problem – gusul je rješenje.
Prljave ulice, uneređene obale rijeka i rijeke i razbacano smeće svuda uokolo očiste ljudi i riješe problem. Poslanik kaže:

“Ukloniti smetnju s puta dio je imana.“

Šta je kesa smeća bačena na nepredviđeno mjesto. To je ona kesa koju će psi lutalice razderati ulicom, a vjetar na sve strane raznijeti i tako pokazivati sliku našega imana.
S ovog svijeta ćemo otići čisti, čistog tijela. Okupat će nas, ogasuliti, jer bez gusula pred Boga ne možeš. Ni na dunjaluku ni Ahiretu ne možeš bez gusula pred Boga. Otići ćemo, dakle, čisti, ali kakav ćemo ostaviti ovaj svijet, ovu našu sredinu iza sebe? To je pitanje koje kad razmišljamo o čistoći, a čistoća je pola vjere, treba da nas progoni i pritišće našu savjest.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo od onih koji se kaju i čiste.

Amin!