Džemat je farz i zato ga ne narušavaj

Devedeset devet je Allahovih lijepih imena. Među njima i ono koje Ga, El-Musawirom, opisuje – Onim koji likove daje. Uzvišeni neprekidno stvara:

“Svakog časa.“ (Rahman, 29)

Sve što On stvara posebno je, drugačije, slično postojećem, nipošto isto.

U najljepšem obliku “fi ahseni takwim / stvorio je čovjeka i svakom dao drugačiji“, samo njemu svojstven lik. Nisu samo izgledi ljudi drugačiji, i karakteri i ljudske prirode su različite. Sve, razlike u kosmosu, Allah, dž.š., ujedinjuje u skladni svijet, ustvari svjetove, koji se dopunjuju, nipošto isključuju. Red i ravnoteža, je Allahovo djelo.

Među Božijim stvorenjima i vidljivim i nevidljivim svjetovima, čovjek je, onaj kome je Allah, dž.š., govorio i objavio pravila ponašanja. Svjetovi i stvorenja sva, osim čovjeka, nisu u mogućnosti biti neposlušni, niti mogu narušiti ravnotežu i red u kosmosu. Čovjek može, ali mu to Allah, dž.š., zabranjuje.

Allah, dž.š., čovjeka poziva da ne čini ništa što narušava red i remeti ravnotežu. I u najtežim, vanrednim okolnostima, onim ratnim, Poslanik zapovijeda čovjeku: ne pali usjeve, ne ubijaj nedužne, ne ruši hramove. Da ne bi iz prirode, remeteći ravnotežu, uzimao mnogo, Poslanik želi obuzdati čovjekovu pohlepu i zabranjuje mu da sakuplja ono što ne može pojesti, da gradi ono u čemu neće stanovati…

Da ne bi među ljudima inicirao sukobe, Poslanik čovjeka upozorava da se ni sa kim ne sukobljava i ne svađa oko onoga što će svakako ostaviti i što će mu kad dođe na tabut biti bezvrijedno. Čovjek je društveno biće i nije stvoren da živi sam. Stvarajući ljude različitim, svakom je čovjeku dao i različite sklonosti, sposobnosti kako bi se oni dopunjavali, pomagali i podupirali.

Čovjek ne može sam, pa je Allah od njega drugu njegovu stvorio i brak naredio i pravila čovjeku objavio kako bi zajednicu, za nužnu čovjeka, učinio skladnom.

Čovjek ne može sam, pa je Allah, dž.š., dao porod i porodicu čovjeku i prava i dužnosti u njoj uredio Objavom, kako bi ta osnovna ćelija društva bila zdrava i skladna.

Čovjek ne može sam, pa ga je Allah obavezao da rodbinske veze održava i čuva. Čuvanje tih veza je dobro djelo, ali i ozbiljan grijeh ukoliko čovjek zanemari rodbinu i okrene leđa rodbinskim vezama.

Čovjek ne može sam, pa je i komšijske odnose naša vjera i uredila i naglasila. Komšiji ćeš odnijeti kurban, čak je nevažno kojoj vjeri pripada, a kraj komšijske djece ako su ona nečim uskraćena, nećeš pronijeti ni dinju, ni lubenicu, ni kesu voća, ni bombone… ako ih nećeš počastiti. Komšijski odnosi su toliko od voljenog nam Poslanika naglašavani da su ashabi pomišljali: imat će komšija pravo naslijediti komšiju, a sve zbog jasne činjenice da čovjek ne može sam.

Čovjek ne može sam, pa mu je Allah, dž.š., naredio džemat. Allah, dž.š., nas je obavezao da se Njegova užeta čvrsto držimo i ni u čemu ne dijelimo. Kazuje nam da je vjerom, osnovnom i temeljnom odrednicom, la ilahe illellah, ujedinio srca naša. Šta bi nas ovdje u ove safove okupilo osim la ilahe illellah? Uistinu ništa, Allah, dž.š., kaže:

لَوْ أَنفَقْتَ مَا فِي الْأَرْضِ جَمِيعًا مَّا أَلَّفْتَ بَيْنَ قُلُوبِهِمْ وَلَٰكِنَّ اللَّهَ أَلَّفَ بَيْنَهُمْ

“Da si potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio.“ (El-Enfal, 63)

Šta god narušava sklad džematski, naša vjera zabranjuje. Eto svi znamo dokle ide ta zabrana uznemiravanja u džematu da je nepoželjno da prije dolaska u namaski saf jedeš luk jer neugodan zadah bi mogao bihuzuriti brata do tebe. Da bi u džematu svi bili rahat i u njemu vladao sklad, Allah, dž.š., naređuje da se kad u džamiju krenemo lijepo obučemo, okupamo i namirišemo. Muslimanu je zabranjeno uznemiriti biljku, životinju, zabranjeno mu je učiniti bilo šta što će uznemiriti čovjeka, i strogo zabranjeno sve što će narušiti red i poremetiti ravnotežu u džematu.

Koliko je Poslanik vodio računa o džematskom skladu, o zajedništvu njegovih sljedbenika, možda najbolje svjedoči hadis koji bilježe i Buharija i Muslim, pa je njegova vjerodostojnost neupitna, a u njemu se kaže:

“Imam je postavljen da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega. Kada donese tekbir, donesite i vi. Kada učini ruku’, učinite i vi. Kada rekne: ‘Semi’Allahu limen hamideh’, recite: ‘Allahumme Rabbena lekel-hamd.’ Kada učini sedždu, učinite i vi. Kada klanja sjedeći, klanjajte i vi sjedeći.“

Imam je dakako postavljen od nekoga ko je njegovu stručnost provjerio i ko bdije nad ispravnošću njegovih postupaka.

Nikome nije dato pravo da narušava džematski sklad. Jedinstvo u safu je osnova svakom, i u svim sferama životnim, našem jedinstvu. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku kad sjediš dok džemat klanja. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako ti se ibadetska praksa razlikuje od džemata. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako napuštaš džemat prije nego je imam “oglasio“ kraj.

Koliko je važno džematsko jedinstvo i koliko se ono reflektuje na naše jedinstvo uopće govori i činjenica da naša ulema zahtijeva od svih da prakticiraju onaj mezheb i onu ibadetsku praksu koju prakticira džemat u kojem se nalaziš. Prof. dr. Salih Fevzan profesor na Islamskom Univerzitetu Muhammed ibn Saud u S. Arabiji je upitan:

“Da li je musliman obavezan slijediti mezheb zemlje u kojoj živi ili treba da proučava neki drugi i njega slijedi?“

Odgovorio je:

“Ako su stanovnici te zemlje sljedbenici jednog od sunijskih mezheba, ne treba biti drugačiji od njih. Ti mezhebi su dobro proučeni i ne treba izlaziti iz okvira mezheba koji se tu prakticira, ne treba se razlikovati i zbunjivati ljude.“

Svevišnji Bože, daj nam da se nikad i ni u čemu ne dijelimo i ne podvajamo. Muslimani su ummet, i to, kako Allah, dž.š., kaže, najbolji. Najbolji smo, tako Allah, dž.š., veli, ako naređujemo dobro, odvraćamo od zla i u Stvoritelja čvrsto vjerujemo. Mi smo danas ummet bez snage. Snagu smo izgubili dijeleći se i sukobljavajući.

Sukobima je često prethodila obična podjela u džematu, obična razlika u mezhebu i nevažna razlika u ibadetskoj praksi. Poslanik, želeći odstraniti mogućnost razilaženja, odstraniti, klicu sukoba, insistira na jedinstvu džemata i ujednačenosti ibadetske prakse. “Imam je postavljen da ga slijedite, pa se nemojte razlikovati od njega.“ – eto to je Poslanikova poruka kojom on čvrsto utemeljuje zajedništvo i snažno odgoni i svaku pomisao na razlike koje bi mogle postati uzrok razdoru.

Molimo te, Bože, da svi Bošnjaci i svi muslimani ozbiljno shvate ovaj hadis kako se ne bi nikad dijelili i ni u čemu podvajali. Amin!

21. 7. 2017

Autor hutbe “Džemat je farz i zato ga ne narušavaj” prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.