Džemat je naša snaga
Tirmizi bilježi da je Poslanik rekao:
“Ko bude želio srednji put, neka se drži džemata, jer šejtan je sa pojedincem, a od dvojice se drži podalje.“
Allah, dž.š., nas, ummet Poslanikov, u Objavi naziva ljudima srednjeg puta. Na tom putu nas drži vjera koja je ljudskoj prirodi prirođena i takva, čovjeku omogućava i dozvoljava sve što mu je potrebno, a zabranjuje sve što mu šteti i snagu oduzima.
Jedna od stvari koja nam ne dopušta da skrenemo, a koju je Allah, dž.š., naredio, je džemat. Svevišnji nam zapovijeda da se Njegovog užeta držimo i nikako se ne razjedinjujemo.
Koliko je džemat važan, najbolje se iščitava iz činjenice da postoje obredi koji su nam izričita Božija naredba – farz, a koji se ne mogu obaviti nikako osim u džematu. Evo, gdje bismo obavili džumu da nije džemata? Kako bismo ispraćali na vječni svijet našu braću i sestre da nije džemata? Za bajram-namaz nam je džemat potreban, a svi dnevni namazi su dvadeset pet puta vredniji ako se obave u džematskom safu.
Džemat podrazumijeva džamiju. Oba termina, i džemat i džamija, dolaze od istog glagola koji preveden na naš jezik znači – sakupiti. Džamija nas okuplja, u džematske safove zbija i daje nam snagu. Kao što je čvrstoća zgrade u “složnom“ podupiranju cigli, tako je naša snaga u složnom safu i jakom džematu. Složan džemat u zajedničkoj borbi na Božijem putu, Allah dž.š., poredi sa tim čvrsto uzidanim ciglama. Musliman nigdje ne živi bez džamije, on nikad ne živi bez džemata, jer zna da je njegova snaga u džematu. Graditi džamiju je izuzetno dobro djelo, toliko dobro da svakim doprinosom u njenoj gradnji, mi gradimo i sebi kuću u Džennetu. Poslanik je rekao:
“Ko sagradi džamiju, makar koliko ptičije gnijezdo, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu.“
Džemat podrazumijeva da se muslimani, članovi džemata, međusobno pomažu i podupiru, ali i ujedinjeni, džematom osnaženi, pomažu i podupiru druge i tako pokazuju i veličinu i ljepotu islama. Allah, dž.š., naređuje:
“Pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nikako u grijehu i neprijateljstvu.“
Dolazeći u džemat, mi saznajemo za druge, upoznajemo se međusobno. Saznajemo za probleme s kojima se braća i sestre susreću i priskačemo u pomoć. Pomoći brata ili sestru u nevolji, to znači imati Allaha, dž.š., na svojoj strani. Pomoći brata i sestru u nevolji, prema riječima Poslanika, vrednije je od mjesec dana ibadeta u džamijskom itikafu.
Osamljivanje radi ibadeta je dobro djelo, ali biti uz brata u nevolji je bolje. To, jasno nam je, znači da je bolje biti u džematu i voditi brigu o zajedničkom dobru. Izdvojiti se iz džemata, ne voditi brigu o bratu i sestri, opasno je. Poslanik kaže:
“Ko se odvoji od džemata samo za jedan pedalj, skinuo je sa svoga vrata blagodat islama.“
Zajedništvo, džematsko udruživanje, zna donijeti i nesuglasice. Različiti smo. Allah, dž.š., nije stvorio dvije iste stvari u kosmosu. Ne postoje ni dva ista čovjeka, ni po izgledu ni po mišljenju. U džemat nas ujedinjuje ezan, kibla, sedžda, to nam je svima zajedničko. Razlike u mišljenjima, nikad ne smiju biti razlog našeg udaljavanja od džemata. Čujmo, braćo, Poslanikov savjet:
“Ko kod svog emira, vođe, vidi nešto čime nije zadovoljan, neka se strpi, jer onaj ko se udalji od džemata koliko jedan pedalj, pa umre, umro je džahilijjetskom smrću.“
Od kada postoji islam, postoji i džemat. Prvi bijaše u Erkamovoj kući u Mekki, potom se, kroz Poslanikovu džamiju u Medini, on množio, uvećavao, širio. Poslanik je rekao da su mu i Istok i Zapad pokazani i da je na svim stranama vidio da je stigla poruka posljednje Objave. Svako u svom mjestu ima priliku da sebi trasira put u spas, put ka bašči džennetskoj, a taj put nužno ide kroz džemat.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da spoznamo koliko je za nas džemat važan i sve nas učini čvrstim džematskim ciglama koje džematu daju čvrstinu, a džemat nama snagu. Amin!
27. 10. 2017
Autor hutbe “Džemat je naša snaga” prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.
