Treba ići u mekteb
Da spozna Stvoritelja koji vječno stalno živi, Koji stvara i rastvara i Njegovom djelu divi, čovjek treba ići u mekteb. Da nauči da Gospodar svjetova svime upravlja i da zahvaljujući Njegovoj milosti svjetovi postoje u skladu i harmoniji. Treba ići u mekteb. Da Stvoritelja bude svjestan i divi se stvaranju Njegovu, te iskazuje poštovanje prema Njemu kako bi stvorenja cijenio i poštovao. Treba ići u mekteb.
Da spozna nevidljive meleke. Da oni čovjeka prate i djela mu bilježe, te da će ga melek smrti koji mu je zato određen od duše rastaviti. Treba ići u mekteb, naučiti kako da se ponaša, gdje da ide a gdje ne smije ići, kako ga meleki čuvari ne bi napustili. Treba ići u mekteb.
Objava da je došla koja čovjeku trijebi dobro od zla i da imamo Knjigu koja je putokaz i ponos nam. Naučimo, treba ići u mekteb. Osim što ćemo na mektebskim časovima naučiti, objavljenu Knjigu čitati i za svaki harf proučeni deset sevapa sticati, naučit ćemo šta treba za naše dobro činiti, a čega se za dobro nas i zajednice kloniti. Naučit ćemo da je Poslanik ostavio Knjigu kao putokaz koju budemo li slijedili nećemo zalutati. To nigdje osim u mektebu nećemo naučiti, zato u mekteb treba ići.
Poslanik je u mektebu ashabima bio muallim. U Erkamovoj kući prvo, a kasnije u medinskoj džamiji. Ashabi su išli da od Poslanika uče kako u Allahovom zadovoljstvu živjeti i kako ispravnom stazom hoditi. Da je Poslanik uzor svima, u mektebu će djeca naša naučiti i tog neprikosnovenog uzora i čovječanstvu učitelja upoznati. U mektebu će naučiti sve o Poslaniku i životu njegovu i zato u mekteb treba ići.
Vjerovanje u Sudnji dan je jedan od temelja naše vjere. Kad će doći ne zna niko, ni Poslanik nije znao. U mekteb treba ići da slušamo o Sudnjem danu i osposobimo se da se za njega svakog dana, jer ne znamo u kojem će doći, pripremamo. U mekteb treba ići da se nauči šta će nam na danu Suda koristiti, a čega se treba čuvati, da bi na tom danu velikoga skupa bili u skupini spašenih. U mekteb treba ići da naučimo koja su to djela koja će nas Poslaniku našem prepoznatljivim učiniti i šefa’ata njegovim dostojnim.
Ko u mekteb ide osnaži tako da se nosi sa životnim izazovima jer u Kader vjeruje. Mekteb nas nauči da nas nije moglo zaobići što nas zadesi i nije moglo zadesiti što nas je mimoišlo. Ko u mekteb ide nauči da slobodnu volju koristi i zna da se ne treba brinuti niti uplitati u ono što je djelo Allahove apsolutne volje. U mekteb treba ići da se vjeruje u ve bil kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi teala.
Naša vjera je život, a temelj naše vjere je namaz. Gdje će dijete, budući naš džematlija, naučiti abdest i sve o njemu, namaz i sve o njemu ako ne bude mektebski polaznik? U mektebu, pred muallimom, naše dijete treba naučiti klanjati sabah, podne, ikindiju, akšam, jaciju, džumu, bajram, dženazu, kako bi se okalemilo i bilo sutra aktivni član džemata i korisni član Zajednice. Roditelji, majke i očevi, ne oklijevajte! Djecu u mekteb upišite! Ona su vaše blago i trajno dobro. Kad god vaše dijete na namaz stane, i vi ste za dobro djelo bogatiji. Kad na sjedenju namaskom dovu: Rabbenagfirlii ve li validejje, uči i za vas se moli i traži oprost od Gospodara.
Prilika je, dragi oče i majko, da sebi obezbijedite hrpu dobrih djela i time na proživljenju budete obradovani. Znamo, tako nas Poslanik uči, da će neki ljudi kad proživljeni budu pitati, od kuda mi ova dobra, nisam ih ja sa sobom donio? Bit će mu rečeno, djeca su ti to poslala. Ona djeca koju si ti redovno u mekteb slao i nad njihovim odgojem bdio, baš onako kako Allah, dž.š., naređuje u suri Ta-ha:
“Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i ustraj u tome.“
Djeca, muškarci i žene, obilježeni mektebom u ramazanu znaju uživati. Uživaju tako da vječnom užitku teže. Mekteb ih nauči kako i zašto postiti i kazuje im o vrijednosti djela. Nauči ih posebnom ramazanskom ibadetu teraviji i njezinoj vrijednosti. Nafila u ramazanu kao farz izvan njega. Nauči ih vrijednosti sehura i iftara i nauči ih da je ramazan izuzetna prilika da se od grijeha očisti. Zato treba ići u mekteb, da se u skladu živi, treba naći sklad između ovog i Onog svijeta, između duše i tijela, materije i duha.
Mekteb čovjeka uči vrijednosti sadake i zekata i uči da čovjek što više dijeli to više ima. Mektebska je lekcija da čovjek živi vječno, samo se seli iz kuće u kuću i kad iz ove kuće preseli tad je njegovo ono što je dijelio. Treba ići u mekteb da se nauči dijeliti ono što nam je Opskrbitelj dao iz obilja blagodati. Ko je dužan, ima, a ne dijeli, on nema ni namaza ni posta. On je gubitnik pored bogatstva koje ima. Da to spozna, treba ići u mekteb.
Mektebska je lekcija hadždž i njegova vrijednost. Hadis Poslanikov da se čovjek s hadždža čist od grijeha vrati u dječiju dušu, u klupi mektebskoj usadi želju da Allahu i Poslaniku bude gost. U mekteb treba koračati kako bi se oko Bejtulaha hodilo, trčalo sa Saffe na Mervu i bdjelo na Arefatu.
Sutra je u mektebima u domovini i dijaspori upis i prvi dan nastave. Draga braćo, ako želite da vam djeca budu hairli, da vas slušaju i paze, da budu daleko od grijeha i od poroka zaštićeni i ahiretske kazne spašeni, u mekteb ih upišite. Na isti način, istom snagom, jednakom voljom i žarom kao nad školom, bdijte nad mektebom.
Ništa važnije i bolje, ništa vrednije ne možeš djetetu ostaviti od lijepog odgoja, govorio je Poslanik, a odgoja bez mekteba teško može biti. Zato se sutra svi na svoj način upišimo u mekteb, i djeca i roditelji i muallim. Zajedno smo mekteb i zajedno možemo učiniti puno za budućnost naše djece, naših džemata, naše zajednice i države.
Uzvišeni Bože, molimo Te da nas učiniš spremnim na svaku žrtvu kad je u pitanju mekteb i rad sa našom djecom. Amin!
13. 9. 2013.
