U mektebu se snaga toči
Kur’an je zabranio psovku i ružan govor, a podstiče na lijepu riječ i zikr.
Zabranio je ogovaranje i da jedni drugima prenosimo riječi izrečene o drugima. To širi nered i smutnju u društvu i remeti odnose među ljudima.
Zabranio je laž, do te mjere da se uči da laž i vjerovanje ne mogu zajedno. Laž, to su vrata licemjerstva, predsoblje mržnje i siguran korak u sukob.
Zabranio je da se rugamo i jedni druge ponižavamo jer svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo, a i ne postoji čovjek bez mahane, pa se ničijoj, tuđoj, ne treba ismijavati.
Kur’an je zabranio alkohol i svaku vrstu opijata, sve što čovjeku muti i oduzima razum. Alkohol je zlu ishod a droga životni ponor.
Zabranio je hazard, kocku svake vrste i oblika, bilo onu sa državom kroz lutriju i bingo ili “običnu“ međuljudsku. Kocka među ljude neprijateljstvo uvlači i u ponor grijeha i gubljenje dobara vuče.
Zabranio je neprikladno oblačenje i razgolićavanje, jer odjeća čovjeka štiti i čuva, dostojanstvo mu donosi.
Zabranio je sticanje bilo čega na nedozvoljen način, jer jedan zalogaj tako stečen sprečava dobru da bude dobro.
Zabranio je ubistvo, jer čovjek je djelo Božije i proklet je onaj koji to djelo ruši, a i ko ubije čovjeka koji nije ubio nikoga kao da je sve ljude poubijao. Zabranio je nebrigu prema roditeljima, jer Džennet je pod nogama majčinim, a put do Dženneta u zadovoljstvu njihovom.
Zabranio rodbinskih veza kidanje, jer ispod samog Arša Božijeg je rodbinstvo smješteno, a i od Dženneta udaljava.
Zabranio je neodgovornost prema obavezama preuzetim jer kako On Uzvišeni naglašava: “Za sve to će se odgovarati.“ (Kur’an)
Zabranio je da ljudi pravo koje im prirodno pripada, koje im se u društvu podrazumijeva korupcijom i mitom dodatno plaćaju.
Sve što je u vjeri zabranjeno za dobro čovjeka je to učinjeno i za dobro društva.
A sad zastanimo i upitajmo se: Ima li zala netom nabrojanih u našem društvu? Niti treba dugo stajati ni previše se pitati da bi istinu spoznali. Sve nabrojano stanuje tu pokraj nas.
Ima li lijek? Naravno da ima. Uzvišeni nije ništa neprovodivo naredio, niti išta teško u vjeri učinio. Lijek je u nama.
“U tijelu je organ koji ako je zdrav, zdravo je tijelo.“ (Hadis)
A logično, zdrav pojedinac gradi zdravo društvo.
Hadis o organu u našem tijelu koji donosi zdravlje svemu sugeriše nam da je čovjeku stvarno, istinski, u praksi zabranjeno samo ono što sam sebi zabrani. Zato taj organ (srce) treba osposobiti da od grijeha odvraća. Treba ga ojačati da se šejtanovu nagovoru suprotstavi. Treba to dječije čisto srce u mekteb dovesti da vjerom i bogobojaznošću bude napunjeno, kako bi društvo od zala bilo izliječeno, a čovjek spašen od poniženja i kazne.
Je li moguće društvo bez zala, bez poroka, društvo sklada i harmonije, društvo socijalne sigurnosti i sigurnosti uopće? Dakako da je moguće. Takvo društvo već bijaše na Zemlji, a ljudi tog društva u Poslanikov mekteb hodiše i tamo se za člana takvog društva osposobiše.
Bolja budućnost se počinje kroz mekteb graditi. Ako takvu budućnost uželiš, dijete u mekteb upiši i šalji, jer čovjeku nije ništa zabranjeno osim ono što sam sebi zabrani. A mekteb će ga naučiti da psovku, ružnu riječ i laž izbaci, a zikrom i lijepom riječju se okiti.
Mekteb će ga naučiti da je ogovarati i spletkariti grijeh golem, a srce vjerom napunjeno će ga od takva grijeha odvratiti.
Mekteb će ga naučiti da nikog ponižavati ne treba i nikome ni za što se rugati ne smije.
Mekteb će ga naučiti kakvo je alkohol i droga zlo. Ne samo naučiti već i osposobiti da se sa izazovima vremena u kojem je druženje s alkoholom i drogom normalno, odupre. Vjera u mektebu u srce nalivena dovoljan je i jedini mogući štit od svega što uništava sadašnjost i budućnost našu.
Mekteb će ga naučiti marljivosti i požrtvovnosti, te usmjeriti stazom na kojoj se pošteno stiče za život, a u srce će mu uliti snagu kojom će kocki, kladionici, lutriji, karti i svakovrsnom hazardu reći ne.
U mektebu će naučiti kolika je nužna dužina rukava, širina i dužina haljine te da ista prozirna ne smije biti i na istom mjestu će obući odjeću bogobojaznosti, a
“odjeća bogobojaznosti je najbolja.“ (Kur’an)
Tom odjećom se odjene srce, a onda srce odjene tijelo i tako sve uživa zaštitu u okrilju Allahove vjere.
U svijetu koji nazivaju globalno selo upravo je jedino odjeća bogobojaznosti skrojena i odjenuta u mektebu jedina zaštita pred svim ovovremenskim izazovima. Samo ta odjeća je štit pred monitorom kompjutera u dječijoj sobi.
Ko će mu zabraniti komunikaciju sa ljudima sumnjiva morala i namjera i ko će ga spriječiti da posjećuje stranice koje nemoral šire i propagiraju? Ko, ako srce u mektebu ne bude oplemenjeno vjerom?
Draga braćo, u mektebu se snaga vjere toči, a samo je ona moćna izgraditi čovjeka koji će živeći daleko od harama živjeti sretno i graditi bolju i svjetliju budućnost.
Uzvišeni Bože, pomozi mekteb, on je ishodište naše snage. Amin!
