ISKRENOST U ISLAMU

ISKRENOST U ISLAMU

To su primjeri ljudi koji su Allahu, dž.š., iskreno vjeru ispovijedali. Ovo navodim kako bismo od njih naučili o iskrenosti i slijedili ih u tome. Prvi primjer je primjer Imranove žene, Merjemine majke. Uzvišeni Allah kaže:

إِذْ قَالَتِ امْرَأَةُ عِمْرَانَ رَبِّ إِنِّي نَذَرْتُ لَكَ مَا فِي بَطْنِي مُحَرَّرًا فَتَقَبَّلْ مِنِّي

Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene.” Ovaj ajet znači: Iskreno zavjetujem Tebi ovo što je u mojoj utrobi, Moj Gospodaru! Jesi li ikada vidio ženu koja zavjetuje i žrtvuje ono što je u njenom stomaku, ono što će roditi? Ona kao da govori: “Gospodaru moj, ovo što je u mojoj utrobi živjet će i odgojit ću ga radi Tebe. Od njega ne želim ništa. Moja jedina želja je da ga primiš. Moj Gospodaru, …”

Kada Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi!” Ovaj ajet znači: Predat ću Ti ga slobodno, bez ikakvih okova i strasti, čisto i slobodno od svake lične želje i prohtjeva, pa primi od mene! Ajet koji slijedi nakon ovoga je:

فَتَقَبَّلَهَا رَبُّهَا بِقَبُولٍ حَسَنٍ وَأَنبَتَهَا نَبَاتًا حَسَنًا

I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo!(Kur’an, sura: Alu Imran, ajet: 37.)

Shvatili ste čemu iskrenost rezultira. Vidjeli ste šta iskrena riječ majke donosi.

Muhammedova, s.a.v.s., iskrenost

Allahov Poslanik je klanjao namaz svake noći i svake noći je učio dovu prije namaza. Uvjerit ćemo se zajedno u Poslanikovu iskrenost pri činjenju dove:

اَللَّهُمَّ لَكَ الْحَمْدُ، أنت نُورُ السَّماَواَتِ والأرض وَمَنْ فِيهِنَّ، وَلَكَ الْحَمْدُ، اَنْتَ قَيِّمُ السَّماَواَتِ وَالاَرْضِ وَمَنْ فِيهِنَّ، وَلَكَ الْحَمْدُ، اَنْتَ الْحَقُّ، وَلِقاَئُكَ حَقٌّ، وَالْجَنَّةُ حَقٌّ، وَالنَّارُ حَقٌّ، وَالنَّبِيُّونَ حَقٌّ، وَمُحَمَّدٌ صَلىَ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ حَقٌّ، وَالسَّاعَةُ حَقٌّ، اَللَّهُمَّ لَكَ اَسْلَمْتُ، وَبِكَ آمَنْتُ، وَعَلَيْكَ تَوَكَّلْتُ، وَاِلَيْكَ اَنَبْتُ، وَبِكَ خاَصَمْتُ، وَاِلَيْكَ حاَكَمْتُ، فَاغْفِرْ لِي ماَ قَدَّمْتُ وَماَ اَخَّرْتُ، وَماَ اَسْرَرْتُ وَمَا اَعْلَنْتُ، اَنْتَ اللهُ لاَ اِلَهَ اِلاَّ اَنْتَ.  
Gospodaru, Tebi pripada hvala, Ti Si svjetlo ne­besa i Zemlje i onima koji su na njima, Tebi pripada hvala, Ti Si Stvoritelj nebesa i Zemlje i svega što je na njima, Tebi pri­pa­da hvala, Ti si istina, Tvoja obećanja su istina susret s Tobom je istina, Džennet je istina i Vatra je istina. Tvoji poslanici su is­tina, kao što je i Muhammed  istina. Bože, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem i na Tebe se os­la­­njam, Tebi se obraćam, Tebi se jadam. Oprosti već uči­njene grijehe, a i one koje ću učiniti, i one tajno i javno uči­njene, Ti si Allah, nema drugog božanstva osim Tebe.  

Ovo je potpuna predanost Allahu, dž.š.!

Iskrenost Omera ibn Abdul-Aziza

Jedan od veličanstvenih primjera iskrenosti jeste iskrenost Omera ibn Abdul-Aziza. O njemu ću kazati samo jednu činjenicu:

Iskrenost Halida ibn Velida

Halid ibn Velid, slavni vojskovođa i pobjednik, u svakoj bici koju je vodio potpomognut je od Uzvišenog Allaha, a u svojoj zadnjoj bici protiv Bizanta zamijenjen je i na njegovo mjesto je postavljen Ebu Ubejde ibn Džerah. Tako je Halid od vojskovođe postao samo jedan od vojnika pod komandom Ebu Ubejde. Ko bi to izdržao?! Ali, uprkos tome, on se trudio više nego dok je bio vojskovođa. Upitan:

“Zbog čega radiš sve to”, on je odgovorio: “Ja osvajam Šam radi Allaha, a ne zbog Omera ibn Hattaba!”  

Ovakvo Halidovo ponašanje i postupanje predstavlja iskreno djelo koje je on činio u ime Uzvišenog Gospodara, a ne radi čovjeka! Primjer iskrenosti je i jedan ashab koji je došao Allahovom Poslaniku dok se dijelio plijen na Hajberu. I njemu su dali dio plijena. On se uzruja, pitajući:

“Šta je ovo?”  “Tvoj dio plijena” – rekoše mu.  Zatim ode Allahovom Poslaniku i reče: “Allahov Poslaniče, ne slijedim te zbog plijena, već te slijedim da budem pogođen ovdje”, pokazujući svoje grlo.  Poslanik mu reče: “Ako si iskren, Allah će potvrditi tvoju iskrenost!” Nakon bitke su ga našli pogođenog strijelom baš u ono mjesto na koje je pokazao. 
Poslanik upita: “Je li to taj čovjek?”  “Da, Allahov Poslaniče”, odgovoriše.  “Bio je iskren prema Allahu, pa je Allah potvrdio njegovu iskrenost” – reče Allahov Poslanik. Poslanik je stao iznad njegovog kabura, skinuo svoj ogrtač i umotao ga u njega. Nakon toga Poslanik reče:  “Allahu moj, ovaj Tvoj rob napustio je svoj dom kao muhadžir na Tvom putu i ubijen je kao šehid. Ja sam mu svjedok, pa oprosti mu!”(Predanje bilježe Nesai (1953), Taberani u El-Mu’džemu (7108), Hakim (6526) i Bejheki u Sunenul-Kubra (6608); prenosi Šedad ibn Had, r.a.)  

Evo dokle je iskrenost dovela ovog čovjeka.

Autor teksta je Amr Halid iz knjige “Liječenje srca.”