Je li sreća u bogatstvu i raskošnom životu?

Je li sreća u bogatstvu i raskošnom životu?

Mnogi ljudi misle da je sreća u bogatstvu i raskošnom životu, mnoštvu imetka, lagodnostima, ali države u kojima je životni standard dosegao kulminaciju, i gdje su zahtjevi materijalnog života olakšani, nisu se prestale žaliti na životne teškoće, na prazninu duše. Mnoštvo imetka nije prava sreća, nego je mnoštvo imetka možda kazna za nekog na dunjaluku prije Ahireta. Zbog toga Allah, dž.š., kaže o munaficima:

Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na ovom svijetu i da skončaju kao nevjernici. (Et-Tevbe, 55)

Kazna spomenuta u ajetu je tegoba, bol, briga i bolest, a to primjećujemo kod mnogih čija je preokupacija imetkom i dunjalukom najveća briga i krajnja nada. On kontinuirano pati, duša ga boli, srce mu je umorno, misao zauzeta, ne može se smiriti niti mu razum šta koristi.

Muhammed, a.s., je ovo psihološko stanje opisao riječima:

„Kome Ahiret bude preokupacija, Allah će mu dati bogatstvo u srcu, dat će mu što želi, a dunjaluk će mu doći a da ga i ne traži. A onom čija preokupacija bude dunjaluk, Allah će učiniti da mu siromaštvo bude među očima, neće mu dati što želi, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno.” ¹

Problem nastaje kada novac čovjeka učini robom, pa se namuči da ga zaradi, umori se čuvajući ga, a Poslanik, a.s., je rekao:

„Propao je rob dinara i dirhema, katife i hamise. Ako mu se da – zadovoljan je, u suprotnom nije.” ²

Sir Ernest kaže:?

„Većina ljudi vjeruje da bogatstvo donosi sreću, a ja smatram suprotno. U životu postoje sreće koje su veće od bogatstva. U ekonomskom uspjehu ne postoji ono što je jednako ljubavi prema iskrenoj, dragoj supruzi i sreći sa sretnom djecom.

Neki bogataši ništa manje nisu nesretni od običnih siromaha. Najveće brige su im konzumiranje najbolje hrane i pića, seksualna aktivnost, pribavljanje imetka, najnoviji modeli auta, kupovina najbolje robe. Kad zarone u te užitke, brzo shvate da to ne traje više od nekoliko dana ili sahata. To ih nije sačuvalo negativnosti dosade.”³

Priča se da je jedan od ranijih vladara bio jako nesrećan. Imao je sve što je htio: puno hrane, pića, ali uzalud. Donesu mu najskuplja jela, ali ga zadesi loša probava hrane. Jednog dana mu predloži jedan od njegovih bliskih ljudi da obuče košulju najsretnijeg čovjeka u kraljevstvu samo jednu noć, pa će postati srećan. Počeli su tražiti najsretnijeg čovjeka dok nisu našli čovjeka punog lica, strpljivog, sretnog. Doveli su ga kralju koji se iznenadio kada je vidio siromaha do tog stepena da nije imao košulju da obuče.

Imetak čovjeku postane cilj kom noću i danju žuri, na halal i haram način. Možda se ne može oporaviti od trčanja za tim, kao što kaže profesor Abdullah el-Džuajsin, sve dok ne padne od srčanog udara, i stopala mu ne zastanu sve dok ne upadnu u kabur!

Za sreću u imetku su potrebna dva uslova:

1. da je imetak halal, da ga je čovjek stekao svojim trudom i radom, i
2. da ga ne troši na harame, jer će u suprotnom imetak biti koban po njega. ⁴
   

Autor teksta “Je li sreća u bogatstvu i raskošnom životu?” Hasan Šemsi Baša iz knjige “Usreći sebe i druge”.

1. Prenosi ga Et-Tirmizi.
2. El-Buhari.
3. Hilal, januar, 1954.
4. Njihova praksa o sreći, profesor Abdullah el-Džuajsin.