Kako je počela objava Kur'ana?

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napunio 40 godina, koja se smatra godinom čovjekove zrelosti, a učenjaci kažu i da su u tim godinama poslanici dobijali Objave, počeše se javljati znaci i vjesnici vjerovjesništva. Jedan kamen u Mekki mu je nazivao selam, a zatim je imao istinita snoviđenja. Snovi su mu bili jasni i čisti kao svitanje. To je potrajalo šest mjeseci, a vjerovjesništvo je trajalo dvadeset i tri godine. Ova snoviđenja predstavljaju četrdeset šesti dio poslanstva. Trećeg ramazana Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, osame u pećini Hira, Allah, dž.š., je spustio Svoju milost na Zemlju, pa ga je počastio vjerovjesništvom poslavši mu Džibrila sa ajetima Kur‘ana.(Ibn Hadžer kaže: „Bejheki prenosi da je period trajanja ovog snoviđenja bio šest mjeseci. Prema tome, početak vjerovjesništva snoviđenjem desio se u mjesecu njegovog rođenja, rebiul-evvelu, kada je napunio 40 godina, a početak Objave na javi bio je u ramazanu.“ Fethul-Bari, 1/27.)

Kada pogledamo u indikacije i dokaze, možemo zaključiti da se ovaj dan poklapa sa ponedjeljkom, dvadeset i prvog ramazana uveče, što odgovara 10. avgustu, 610. g.n.e. Tada je imao tačno četrdeset mjesečevih godina, šest mjeseci i dvanaest dana što je trideset devet sunčevih godina, tri mjeseca i dvanaest dana.

(Autori sire su se razišli oko prvog mjeseca u kom ga je Allah počastio vjerovjesništvom. Velika skupina učenjaka smatra da je to rebiul-evvel, druga ramazan, treća redžeb, itd. Preferirali smo mišljenje da je to bio ramazan, zbog riječi Uzvišenog: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana… (El-Bekare, 185), i riječi: Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr. (El-Kadr, 1), jer je poznato da je noć Kadr u ramazanu, i da se na nju misli u riječima Uzvišenog: Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, i Mi, doista, opominjemo… (Ed-Duhan, 3), i jer je njegov boravak u Hiri bio u ramazanu, a događaj dolaska Džibrila se desio u njemu, kao što je poznao. Zatim su došla različita predanja i mišljenja o tome u kom je danu ramazana počelo spuštanje Objave.

Neki kažu sedmog, neki sedamnaestog, neki osamnaestog, a Ibn Ishak i neki učenjaci smatraju da je to sedamnaesti dan. Preferirali smo mišljenje da je to dvadeset i prvi dan zato što, ako ne svi, onda je većina autora sire složna da je to bilo u ponedjeljak, čemu u prilog ide i predanje koje bilježe imami hadisa od Ebu Katade, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao: „U njemu sam rođen, u njemu je počela Objava.“, a u drugoj verziji: „To je dan kada sam rođen, kada sam postao vjerovjesnik i kada mi je spuštena Objava.“ Sahihu Muslim, 1/368; Musned Imama Ahmeda, 5/297-299; El-Bejheki, 4/286, 4/300; El-Hakim, 2/2-6. Ponedjeljak u ramazanu te godine poklapa se samo sa sedmim, četrnaestim, dvadeset prvim, i dvadeset osmim danom.

Vjerodostojni rivajeti ukazuju na to da je Lejletul-kadr samo u neparnim noćima zadnje trećine ramazana, i da se premješta među ovim noćima. Kada uporedimo između riječi Uzvišenog: Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr. (El-Kadr, 1), rivajet Ebu Katadea kaže da je poslanstvo počelo u ponedjeljak, i naučno računjanje kada dolazi ponedjeljak u ramazanu te godine, postaje nam jasno da je poslanstvo počelo dvadeset prve noći ramazana.)

Aiša, radijallahu ’anha, nam pripovijeda o samom događaju koji je bio početna tačka vjerovjesništva, o svjetlosti koja je počela rastjerivati tminu nevjerstva i zablude. Njome se poče mijenjati tok života i historije.

Ona kaže: „Prvi vid objave Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, je bio lijepo snoviđenje. Ti snovi su dolazili poput svitanja zore. Zatim mu se omilila osama u pećini Hira gdje bi se povukao (tj. ibadetio). Tako je provodio jedan broj noći prije nego bi se vratio porodici. Prije odlaska u Hiru opskrbio bi ukućane, obišao bi Hatidžu, radijallahu ’anha, pa se tek onda osamio. To je trajalo dok mu nije došla istina u pećini Hira. Došao mu je melek Džibril i rekao: Uči!, a on odgovori: ’Ja ne znam učiti.’ Govorio je: ’Zatim me uze, pa me jako pritisnu dok ne osjetih bol, a zatim me pusti i reče: Uči! Rekoh: ’Ja ne znam učiti.’ Zatim me uze, pa me jako pritisnu drugi put dok ne osjetih bol, a zatim me pusti i reče: Uči! Rekoh: ’Ja ne znam učiti.’ Zatim me uze, pa me jako pritisnu treći put i reče:  Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Uči, plemenit je Gospodar tvoj. (El-Alek, 1-3)(Objavljeni su ajeti sve do riječi: Koji čovjeka podučava onome što ne zna. (El-Alek, 5))

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se vratio kod Hatidže bint Huvejlid, a srce mu je lupalo. Reče:

’Pokrijte me, pokrijte me.’ Pokriše ga dok se ne smiri, a zatim reče Hatidži: ’Šta mi je?’ I ispriča joj šta je bilo, rekavši: ’Pobojao sam se za sebe.’ Hatidža mu reče: ’Ne, ne tako mi Allaha, Allah te nikad neće poniziti. Ti spajaš rodbinske veze, paziš sirotinju i slabe, ugošćavaš gosta i uvijek si na strani istine i pravde.’

Hatidža ode sa njim kod svoga amidžića Vereke ibn Neufela ibn Eseda ibn Abduluzzaa. On je u predislamsko doba primio hrišćanstvo i pisao je hebrejski dokle je Allah htio da piše. Bio je veoma star i slijep. Hatidža mu reče:

’O amidžiću, čuj priču svoga bratića.’ Vereka mu reče: ’Pričaj, bratiću moj, šta vidiš?’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga obavijesti o događaju koji se zbio u pećini Hira, i Vereka mu reče: ’Ovo je zakon kog je Allah poslao i Musau. Kamo sreće da sam mlađi, da hoću bogdo, biti živ kada te tvoj narod bude progonio.’ A Resulullah, alejhis selam, reče: ’Zar će me progoniti?’ ’Da. Znaj da ni jedan čovjek koji je dolazio sa ovim kao i ti nije bio bez neprijatelja. Ako dočekam taj dan, svesrdno ću ti pomoći.’ Međutim, Vereka je uskoro umro, a Objava je zastala.“(Sahihul-Buhari, hadis br. 3., i bilježi ga uz neznatnu razliku i u poglavlju o tefsiru i snoviđenju, hadis br. 3392, 4953, 4955-4957, 6982; i Muslim u poglavlju O imanu, hadis br. 252.)

Period zastajanja Objave

Islamski učenjaci su se oko trajanja perioda u kojem je prekinuta Objava razišli na nekoliko mišljenja, a najispravnije je da se radi o nekoliko dana. Ibn Sa’d bilježi od Ibn Abbasa riječi koje ukazuju na to.166 Rašireno mišljenje po kojem je taj period trajao tri godine ili dvije i po godine nije tačno. Istražujući predanja i stavove učenjaka o ovoj temi, nisam naišao da se neko na to osvrnuo. Naime, ovi stavovi i rivajeti govore da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio u pećini Hira jedan mjesec u godini – ramazan, tokom tri godine prije vjerovjesništva, a da je godina vjerovjesništva bila posljednja od te tri. Boravak bi završio krajem ramazana, i vraćao bi se kući ujutru prvog dana mjeseca ševvala.

O tome je zabilježeno predanje u dva Sahiha, koja govore da je Objava poslije zastoja došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok se vraćao kući poslije upotpunjavanja svog boravka u Hiri. Ja kažem da ovo znači da je Objava koja mu je došla poslije zastoja bila prvog dana ševvala, kada se završio ramazan u kom je počašćen vjerovjesništvom i Objavom, jer je to bilo poslije boravka u Hiri. Ako se potvrdi da je prva Objava bila dvadeset prvog ramazana, to znači da je prekid Objave bio samo deset dana, i da je poslije toga Objava došla ujutru u četvrtak, prvog ševvala, prve godine vjerovjesništva. Možda se u ovome krije tajna zašto je deset posljednjih dana ramazana odabrano za itikaf i boravak u džamiji, a prvi dani ševvala za Bajram i slavlje, a Allah najbolje zna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u tom periodu bio tužan, zbunjen i šokiran. Buharija bilježi u Poglavlju o snoviđenju sljedeće predanje:

„Objava je bila prekinuta neko vrijeme, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio veoma tužan i htio je nekoliko puta skočiti sa vrhova brda, ali kada bi se god uspeo na neki vrh, pojavio bi mu se Džibril i rekao: ’O Muhammede, ti si, uistinu, Allahov poslanik!’, pa bi se primirio i vratio. Kada bi prošlo još vremena bez Objave, isto bi uradio, ali bi mu se na vrhu brda pojavio Džibril i rekao isto što i prošli put.“