Kur’an Časni voli ramazan i ramazan voli njega. Uzvišeni kaže:
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. (El-Bekare, 185)
Uputa ljudima
Kur’an je u cijelosti spušten na dunjalučko nebo u ramazanu, iz Knjige pomno čuvane, čime je ovaj mjesec počašćen. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., učio Kur’an Časni zajedno sa Džibrilom, neka je na njega Allahov spas, u ramazanu. Slušao ga je, razmišljao o njemu, učio ga, promišljao njegove pouke, živio njegove darežljivosti, uputio oko srca u njegove nizije i pružio obilje ljubavi u njegove riznice.
Zaista postač, učač, u svome postu objedinjuje ramazan i Časni Kur’an, živeći ovaj mjesec sa ovom veličanstvenom Knjigom o kojoj Allah kaže:
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Sad, 29)
Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci! (Muhammed, 24)
A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (En-Nisa, 82)
Kur’an Časni u ramazanu bude slasniji i ukusniji, ima posebna nadahnuća i značenja. Raskošnog je mirisa, osvježava duše…
On u mjesecu ramazanu budi uspomenu na svoje objavljivanje, dane svoga učenja i pridavanje važnosti od strane ispravnih prethodnika.
Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
“Učite Kur’an, jer će on doći na Sudnjem danu zauzimajući se za one koji su ga učili.“
“Najbolji od vas je onaj koji nauči Kur’an i druge njemu podučava.“
“Učite dvije svjetlice: suru El-Bekare i Ali Imran, jer će one na Sudnjem danu doći kao dva oblaka, ili dva zastora, ili dvije velike planine od ptica pjevica koje prave hlad onome koji ih uči.“
“Onaj ko uči Kur’an i vješt je u tome, bit će sa časnim i čestitim pisarima. A onaj koji uči Kur’an i zamuckuje u tome ima dvije nagrade.“
Ramazan je mjesec Časnog Kur'ana
Slušao sam te, o Kur’anu, u nemarnoj noći,
širio si se potresajući srce, slavljen neka je Onaj Koji noć provodi.
S tobom smo dunjaluk osvojili, te je zablistalo njegovo jutro,
i obišli četvrtinu svijeta ispunjavajući ga nagradom.
Naši ispravni prethodnici bi, kada bi došao ramazan, otvorili mushafe, osamljivali bi se i putovali Časnim Kur’anom.
Imam Malik se u ramazanu ničemu toliko nije posvećivao koliko Časnom Kur’anu. Napuštao bi podučavanje, izdavanje šerijatsko-pravnih rješenja (fetvi) i sjedenje sa ljudima. Govorio bi:
“Ovo je mjesec Časnoga Kur’ana.”
Kuće naših ispravnih prethodnika su u ramazanu imale poseban zvuk, poput zvuka pčela, pojačavale su svjetlost i ispunjavale se srećom. Učili su Kur’an pažljivo. Zastajali su kod njegovih zadivljujućih stvari, plakali zbog njegovih opomena, veselili se njegovoj radosnoj vijesti, pokoravali se njegovim naredbama i okanjivali se Njegovih zabrana.
Ibn Mesud je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., učio početak sure En-Nisa, pa kada je došao do riječi Uzvišenog:
A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? (En-Nisa, 41),
Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao:
„Dovoljno je za sada.“
Ibn Mesud kaže:
„Pogledah u njega, kad ono mu suze teku iz očiju.“
Zaista je on zaljubljen. Čuo je govor svoje Ljubavi i zaplakao:
Dova je srž ibadeta.
Kada se isprepletu suze na obrazima,
biva jasno ko plače a ko glumi da plače;
onaj koji plače topi se od uzbuđenja,
jer u njemu ima toliko bogobojaznosti koja ga pokreće.
Poslanik, a.s., je slušao Ebu Musaa el-Ešarija, r.a., pa mu je rekao:
“Da si me samo vidio dok sam slušao tvoje učenje sinoć. Data ti je jedna od melodija Davudove porodice.“
Ebu Musa je rekao:
“Da sam znao da me slušaš, Allahov Poslaniče, potpuno bih uljepšao učenje za tebe.“
Dakle, uljepšavao bi svoj glas sve više i više, te njime Kur’an Časni učinio više utjecajnim, zadivljujućim i lijepim.
Omer, r.a., bi, kada bi se ashabi okupili, rekao:
„O Ebu Musa, podsjeti nas na našega Gospodara.“
Pa bi Ebu Musa počeo učiti svojim lijepim glasom, a oni bi plakali.
Pronađi smiraj svoje duše.
I uistinu me rasplakuje slušanje Njegovog govora,
pa kako bi bilo mome oku kada bi vidjelo pojavu Njegove biti,
i uči Njegovu Opomenu i uzdah se pojavi,
čežnja srca onih koji su upućeni se ponavlja.
Nakon što su se poremetila raspoloženja potonjih generacija zbog slušanja govora Gospodara svih svjetova, pojavio se iskrivljen odgoj, izopačena narav i pogrešna tumačenja. Nakon što je Kur’an Časni zamijenjen nečim drugim mimo njega, zavladao je nered, povećale su se nesreće, poremetila se shvatanja i propale odlučnosti.
Zadaća Kur’ana Časnog je uputa ljudi na Allahov pravi put. Kur’an Časni je svjetlo i lijek za ono što je u srcima, i znanje, kultura, spoznaja i dokaz. Kur’an Časni je život, duša, spas, sreća, nagrada i sevab. Kur’an Časni su božanske upute, božanski ustav i vječna mudrost. Pa hoćemo li da živimo sa Časnim Kur’anom u ramazanu i van njega? Hoćemo li da spoznamo veličinu Časnoga Kur’ana, da naše živote ispunimo srećom sa Časnim Kur’anom, svjetlom Časnoga Kur’ana i njegovom ozarenošću? Hoćemo li uraditi to?
