Obrazovanje prije svega!
Klikni ▶ da poslušaš ovaj članak!
Postavljaj sebi visoke ciljeve. Isprobaj sve, plivaj, vozi bicikl, pucaj, džogiraj, pleši, penji se po planinama, roni, slikaj… Reci: želim sebi najbolje i to ću sebi priuštiti. Želim biti sposobna, osposobljena za sve. To će tako pomoći tvom samopouzdanju, samopoštovanju. Iskoristi svijet i sve lijepo što ti nudi. Širi svoje vidike. Obogaćuj se. Uči.
I čitaj. Molim te, čitaj mnogo. Sve što ti pod ruku dođe. “Jedi” knjige. “Gutaj ih.” Nevjerovatan je talog koji one naprave u tvojoj duši iako ti je nekad dosadno dok čitaš i možda se zapitaš kako i samom piscu nije bilo dosadno pisati ovako dosadnu knjigu! Čitaj, svejedno. Čitajući knjige, naučit ćeš da čitaš ljude. U knjigama je šifra ljudske psihologije, ličnosti. To će ti tako u životu trebati! To je ono znanje kojem nas niko ne uči nigdje. Grabi ga sama. Itekako će ti trebati! Čitaj! Sjeti se koliko je puta “Čitaj!” rekao Džibril Muhammedu, a.s. Nepismenom Muhammedu, a.s. kom je to bila potpuna nepoznanica. Koliko tek mi, pismeni, trebamo čitati i koliko nam čitanje treba…
Ako misliš kvalitetno živjeti, moraš čitati. Bez čitanja se životari, tumara, sapliće, pada, ustaje, vrda… Bez čitanja i psihičke rane koje imamo i zadobijamo sporije zarastaju, bez čitanja i širenja vidika iskušenja, umjesto pouke, postaju traume. Čitaj i živi! Drži oči otvorenim. Zastani, razmisli, pa nastavi. Ili opet ispočetka okreni. Pribilježi. Precrtaj, stavi upitnik. Ali bori se. Čitanje je sazrijevanje tvog uma, tvoje duše, bildanje tvojih moždanih vijuga, lomljenje barijera nepoznatog, bušenje zidova nepoznatog, rušenje predrasuda, ubijanje straha.
Sa knjigom se valja boriti kao i s riječima, uvjerenjima, stavovima, navikama, karakterom, željama. S knjigom se smirenije diše, nervi se opuste, jer ona ne zvoca, ne smeta i ušuti taman kad ti poželiš – makar iza vrata, u kanti za smeće ili na noćnom stočiću.
Čitaj i upali svjetlo u tvom životu.
Htjedoh reći – Obrazovanje prije svega! Pa mi zazvuča kao da je to nešto što trebamo obaviti, pa „skrajnuti“ s liste i onda se baviti drugim stvarima u životu. Ne. Obrazovanje traje cijeli život. Obrazovanje koje je prestalo, znači i prestanak našeg rasta i razvoja. Do tu smo stigli i to je to. Plafon. Od tog dana kada smo diplomirali prestali smo da rastemo, da se razvijamo, da cvjetamo….Zaustavili smo sebe. I još gore, od tog dana počinjemo da stagniramo, da nazadujemo.
Ne, obrazovanje mora trajati cijeli život. Do posljednjeg našeg dana. I to ne ovo obrazovanje koje mi zovemo obrazovanjem: sjedneš u klupu, učiš polažeš ispite, okačiš diplomu o zid, zaposliš se i radiš narednih 30-40 godina ono za šta si se stručno osposobila.
Ne! To je opismenjavanje, osposobljavanje za rad u određenoj oblasti. To je jedan mali, mali procenat tvog kapaciteta. Obrazovanje se stiče čitanjem i o politici, tehnološkim dostignućima, događajima u svijetu, globalizaciji, prirodi. Obrazovanje se stiče i putovanjima, pohađanjem kurseva, seminara, radionica što ti otvara neke nove prozorčiće, neka nova polja ličnosti, pale neka nova svjetla…. Obrazovanje je ulaganje u sebe, svakodnevno, u svoj doodgoj, samoodgoj, glancanje svoje ličnosti. Dobar dokumentarni film, dobra historijska serija, lijepa reportaža, razvoj i bavljenje svojim hobijima takođe utječu na širenje tvog obrazovanja.
Obrazovanje je neprestani rad na sebi. Sve ostalo je samo opismenjavanje i užestručno osposobljavanje. Sve ti mogu oduzeti – osim onog što JESI. Znanje ti ne može uzeti ni vuk ni hajduk.
Ono što uložiš u sebe, u svoju ličnost, u svoje obrazovanje, intelekt, u razvoj svojih sposobnosti – niko ti ne može oduzeti.
Tek to i samo to je tvoje istinsko bogatstvo, ono koje nosiš i preko granica, i preko mora, i preko neba i gdje god da si, na šta se možeš osloniti i isplivati.
Ono što nosiš i na Onaj svijet.
Obrazovanje prije svega!
Sva ostala imanja i nemanja su samo trenutna.
