OBUCI ODJEĆU BOGOBOJAZNOSTI!

Od Berr’aa bin Aziba, r.a., prenosi se sljedeće:

“Bili smo s Poslanikom na dženazi jednom ensariji. Zaustavili smo se pokraj kabura, Poslanik je sjeo, pa smo i mi učinili isto. Potom, duboko zamišljen, reče: ‘Utječite se Allahu od kaburskog azaba! Čim čovjek bude ukopan, dođu mu dva meleka, sjednu kraj njega i počnu ga pitati: ‘Ko je tvoj Bog?’ Čovjek odgovori: ‘Moj Bog je Allah.’ – ‘Koja je tvoja vjera?’ – ‘Moja vjera je islam.’ – ‘Šta znaš o čovjeku koji vam je poslan?’ – ‘To je Allahov poslanik.’ – ‘Šta znaš iz vjere?’ – ‘Učio sam Kur’an, vjerovao sam u Allaha i smatrao istinitim sve što u Kur’anu piše.’ Onda će (nastavio je Poslanik) melek uzviknuti: ‘Ovaj rob je istinu govorio! Smjestite ga u dženetsku postelju, obucite ga dženetskom odjećom i otvorite mu vrata prema Džennetu.’ A što se tiče kafira – njegova duša će biti vraćena u tijelo, pa će mu doći ona dva meleka, sjesti pokraj njega i upitati: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Reći će: ‘Oh, teško meni, ja to ne znam.’ Pa će ga pitati: ‘Koja je tvoja vjera?’ Reći će: ‘Oh, ja to ne znam.’ ‘Šta znaš o čovjeku koji vam je poslan?’ – ‘Ja to ne znam.’ – reći će. Melek će uzviknuti: ‘Sve je poricao, nije vjernik bio! Dajte mu džehenemsku postelju, obucite džehenemsku odjeću i otvorite mu vrata prema Džehennemu.’“ (Ebu Davud)

Meleci primjećuju da nevjernik, kada daje negativan odgovor na njihovo pitanje, laže. On ima duboku spoznaju o Božijoj jednoći, Njegovu poslaniku i vjeri islamu, pa ipak kaže: “Ja to ne znam.“ A Allah, dž.š., sve zna. I ono što tajimo i što javno iznosimo. On Uzvišeni zna šta mi znamo, pa se dan susreta s Njim naziva i jevmul-hakk – dan istine. Svi će govoriti istinu. Sveznajućem se ne može slagati. Onaj ko na ovom svijetu bude oblačio odjeću bogobojaznosti, obući će dženetsku odjeću na Ahiretu. Ko bude prostirao

sebi sedžadu namasku, smjestit će se u postelju dženetsku. Kobbude išao putem istine bit će mu otvoren put ka Džennetu. Na tom putu spozna se istina da je Allah jedini Bog, Sveobuhvatan i Sveznajući. Jedini kojem se pokorava, a ko se Njemu pokorava, slobodan je. Ko Njemu na sedždu pada ni pred kim ne kleči jer:

مَنْ كَانَ يُرِيدُ الْعِزَّةَ فَلِلَّهِ الْعِزَّةُ جَمِيعًا

“Ako neko želi veličinu u Allaha je sva veličina.“ (Fatir, 10)

Na tom putu se spozna vjera, vjera koja je ljudskoj prirodi prirođena. Kako Uzvišeni veli dinul-kajjim – prava vjera. Zato:

“Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio.“ (Rum, 30)

Na tom putu se spozna čovjek koji je poslan s Uputom i vjerom istinitom: “Da bi je uzdigao iznad vjera drugih.“ (EsSaff, 9)

Na tom putu se čita Knjiga iz koje se uči razlučiti istina od laži. Knjiga koja je upravo to, Furkan, rastavljač istine od laži. Onaj ko na dunjalučkoj stazi nauči spomenuto i živi, znat će melekima odgovoriti na postavljena pitanja. Ko bude obukao odjeću bogobojaznosti ovdje, obući će dženetsku tamo. A šta je odjeća bogobojaznosti? Svijest o Bogu, ubjeđenje da On sve vidi i zna i da bliži nam je od vratne žile kucavice. Ova odjeća štiti od grijeha, a napuštanje grijeha je prava potvrda bogobojaznosti. Zar Poslanik ne kaže:

“Kloni se harama bit ćeš najpobožniji čovjek.“ (Muslim)

Odjeću bogobojaznosti skida sa sebe svaki koji granicu pređe i suprotno svojoj prirodi, a to prema Objavi znači i suprotno propisima vjere čini. Allahovi propisi su u skladu s našim potrebama. Da bi odjeću dženetsku obukao, na postelju dženetsku legao, poštuj propise oblačenja ovdje! Budi pristojan, ne skidaj odjeću razuma sa sebe, kloni se svega što razum tvoj muti, a alkohol je to zlo. Kako ćeš odgovoriti koja ti je vjera ako propise te vjere ne živiš, ako islamski ahlak ne živiš, ako ti islam nije okvir djelovanja?

Da bi se otvorila vrata prema Džennetu, bogobojaznost treba biti naš prijatelj, vjerni pratilac svugdje i uvijek. Poslanik je okupljao ashabe u džamiju. Tu su učili kako se živi vjera, a u porodici, na ulici, u društvu, na poslu, vjeru su živjeli. Gdje je bogobojaznost nama kad iz džamije izađemo? Porodice zapuštene, djeca ulici i samima sebi prepuštena. Evo zanimljiv podatak. Od stotinu i četrdeset u mekteb upisanih, dvadeset je redovnih. Ulice i mahale prljave, društvo neuređeno. Šta mislite da su ashabi odjeću bogobojaznosti nosili samo u džamiji i istu pri izlasku iz džamije skidali? Bi li nam to sličilo vreći oraha koji su prazni? Ima oraha, ali nema baklave.

Ima, dakle, muslimana ali nema, u djelu, životu, svakodnevnici, islama. Nema djela, jer nema bogobojaznosti. Ima čovjeka bez sadržaja. U kaburu ima i pitanje: “Šta znaš iz vjere?“ Na njega vjernik odgovori: “Učio sam iz Kur’ana, vjerovao i smatrao istinitim sve što u Kur’anu piše.“ A piše:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلَا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنْتُمْ مُسْلِمُونَ

“O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani.“ (Ali Imran, 102)

Iz dijaloga meleka i nevjernika u naprijed citiranom hadisu vidimo da nećemo moći reći: “Ja to ne znam.“, jer znamo da je Allah Bog, da je islam vjera, da je Muhammed poslanik, a Kur’an uputa. A u kaburu ćemo to znati samo ako svoje znanje na dunjaluku budemo živjeli.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da svugdje i uvijek bogobojaznost bude drug koji nas od krive staze čuva! Amin!