Odlike koje bi trebala imati džamija

Džamije su Allahove kuće na Zemlji, štaviše, to su najdraža mjesta Allahu. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, nam o tome kazuje:

“Najdraža mjesta Allahu su džamije, a najmrža mjesta Allahu su pijace, tržnice.”(Muslim, 671.)

Uzvišeni Allah je naredio da se grade džamije, da se u njima slavi i veliča Njegovo ime, da se u njima ne obraća nikome osim Njemu i da se one očiste od svega što je prljavo, nepoželjno i pogano. Uzvišeni je rekao:

U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa. (EnNur, 36-38)
Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome! (El-Džinn, 18)
Allah obećava onom ko gradi džamiju ili učestvuje u njenoj gradnji, bilo lično, bilo imetkom, veličanstvenu nagradu i svjedoči im da su takvi ljudi vjernici. Kaže: Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravome putu. (Et-Tevba, 18)

Gradnja džamije se ne može ograničiti samo na gradnju i zidanje građevine, prostirku ili uređenje, nego je to i gradnja i održavanje džamije i posjeta njoj i boravak u njoj, iščekivanje namaza, učenje Kur’ana i vođenje računa o čistoći džamije i vezanost srca za nju. Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao:

Odlike koje bi trebala imati džamija Enciklopedija islamskog ponašanja Ejmen Ahmed Muzejjen Islamske knjige Islamski tekstovi islamska knjižara Sarajevo Novi Pazar El Kelimeh (1) — “Ko napravi džamiju radi Allaha (Bukejr misli da je rekao: želeći Allahovo zadovoljstvo), Allah mu sagradi kuću u Džennetu.”(Buhari, 450; Muslim, 533.)

Allahove kuće imaju i svoje edebe kojih se treba pridržavati onaj ko ih gradi i dolazi u njih, i to:

Spominjanje Allaha prilikom ulaska i prilikom izlaska iz džamije. Bilježi se od Ebu Humejda ili Ebu Usejjida da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao:

“Kada neko od vas uđe u džamiju, neka kaže: ‘Allahu moj, otvori mi vrata Svoje milosti.’ A kada izlazi, neka kaže: ‘Allahu, podari mi Tvojih blagodati.’”(Muslim, 713.) 

Bilježi se od Abdullaha b. Amra b. Asa da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, kada je ušao u džamiju, rekao: “Štitim se Allahom Velikim, Njegovim Plemenitim Licem i Njegovom trajnom vlašću od prokletog šejtana.“(Sahih Ebu Davud, 466, šejh Mustafa Adevi ocjenjuje kao dobar, Sahihul-ezkar, 41.)

Spominjanje Allaha prilikom izlaska iz džamije. Bilježi se od Enesa b. Malika da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, rekao:

“Kada čovjek izađe iz kuće i kaže: ‘Sa Allahovim imenom, na Allaha se oslanjam, nema promjene ni sile osim s Allahom.’ – tada mu bude rečeno: ‘Upućen si, dovoljno ti je i zaštićen si.’ Šejtan se od njega odmakne, a drugi mu šejtan kaže: ‘Kako se možeš boriti protiv čovjeka koji je na Pravom putu, dovoljno mu je i zaštićen je?’”(Sahih Ebu Davud, 5095.)

Bilježi se od Ummu Seleme da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, kada bi izlazio iz kuće, govorio: “Allahu moj, štitim se Tobom od toga da zabludim ili drugog u zabludu odvedem, od toga da zgriješim ili drugog na grijeh navedem, od toga da budem neznalica ili da se neznalicom učinim, ili da mi se nepravda nanese ili drugom nepravdu nanesem.” (Sunenun-Nesai, 5486, Sunenut-Tirmizi, 3427, Sahih Ebu Davud, 5094.)

Dova prilikom izlaska iz džamije. Bilježi se od Ibn Abbasa da je rekao:

“Jednom sam noćio kod svoje tetke Mejmune, pa je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, ustao i obavio svoju potrebu, oprao je svoje lice i ruke, a onda zaspao. Potom je ustao i uzeo mijeh s vodom, otvorio ga i abdestio se, abdestom između dva abdesta, nije pretjerivao, ali je upotpunio. Onda je ustao i klanjao. Ustao sam i teturao se kako ne bi primijetio da sam se probudio zbog njega. Abdestio sam se i on je ustao da klanja, a ja sam stao s njegove lijeve strane. Uzeo me je za ruku i premjestio na desnu stranu. Poslanikov, alejhissalatu vesselam, noćni namaz je imao trinaest rekata. Onda je legao i spavao dok nije počeo duboko disati. Kada bi spavao, disao je duboko, pa je došao Bilal i obavijestio ga o namazu. Ustao je i klanjao, ali se nije abdestio. Učio je dovu: “Allahu moj, učini u mom srcu nur (svjetlo), u mom vidu nur, u mom sluhu nur, s moje desne strane neka bude nur, s moje lijeve strane neka bude nur, i neka je iznad mene nur i ispod mene nur, neka je ispred mene nur i iza mene nur, i povećaj mi nur.” (Buhari, 6316; Muslim, 736.)

Ovo je dova koju je Poslanik, alejhissalatu vesselam, učio kada je išao na sabah. (Iz Fethul-barija, 11/121.)

Čišćenje i mirisanje džamije je jedan od najboljih vidova ibadeta kojim se može musliman približiti Allahu. Za vrijeme Poslanika, alejhissalatu vesselam, bila je neka žena koja je čistila i sređivala džamiju. Umrla je, a da Poslanik, alejhissalatu vesselam, nije znao za to. Kada je saznao za njenu smrt, otišao je na njen mezar i klanjao joj dženazu, kako bi njegov namaz bio milost za nju. (Buhari, 460; Muslim, 956.)

Bilježi se od Aiše da je rekla:

“Poslanik, alejhissalatu vesselam, je naredio da se izgradi džamija među kućama i da se očisti i namiriše.”(Ebu Davud, 455, Tirmizi, 594, Ibn Madže sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Džamija se može namirisati mirisnim štapićima, dezodoransima i sličnim, a Allah najbolje zna. Bilježi se od Abdullaha b. Omera da je rekao:

“Dok je Poslanik, alejhissalatu vesselam, držao hutbu, vidio je ispljuvak u džamiji. Rasrdio se na ljude, to je obrisao, pozvao je da se donese šafran i time je to poprskao, a onda je rekao: “Allah je naspram nekoga od vas kada klanja i neka ne pljuje pred Njega.“(Buhari, 406; Muslim, 547.)

U predaji stoji: “Zabranio je da čovjek pljuje pred sebe ili na desnu stranu, nego neka pljuje na lijevu stranu ili pod lijevu nogu.”(Buhari, 408; Muslim, 548.)

Bilježi se od Enesa b. Malika da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Pljuvanje u džamiji je prijestup, a iskup za taj prijestup je prekriti (ukloniti) taj ispljuvak.”(Buhari, 415; Muslim, 552.)

Neki učenjaci kažu da su hadisi u kojima se jasno kaže da se treba pljunuti na lijevu stranu ili pod lijevu nogu oprečni hadisu u kojem stoji: “Pljuvanje u džamiji je grijeh, a iskup za taj grijeh je zakopati (očistiti) pljuvačku.“ Na to je odgovor da je to stav nekih učenjaka.(Nevevi u Šerhu muslimu, 3/46, Ebu Avane, 1196.)

Riječi: “nego neka pljuje na lijevu stranu ili pod lijevu nogu“ odnose se na izvan džamije, a što se tiče džamije, klanjač može pljunuti samo u svoju odjeću, shodno riječima Poslanika, alejhissalatu vesselem: “Pljuvanje u džamiji je grijeh.”, pa kako da Poslanik, alejhissalatu vesselam, dozvoli da se grijeh čini u džamiji? Kadi Ijad je rekao:

“Pljuvanje u džamiji, ako se nema namjera da se očisti i pokrije,(Zato što u džamijama nije bilo prostirki kao što je slučaj danas, nego se klanjalo na goloj zemlji, spominje se zagrtanje, pokapanje i slični izrazi. (op. prev.)) grijeh je, ali ako se ima namjera da se to zagrne ili očisti, onda nije.“

San’ani kaže:

“Ovaj stav zauzimaju i učenjaci hadisa. Na to ukazuje i hadis koji bilježe Ahmed i Taberani sa dobrim lancem prenosilaca od Ebu Umamea da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Ko pljune u džamiji i ne zagrne to, učinio je grijeh, a ako zagrne učinio je dobro.” Nije rekao da je grijeh osim ako se ostavi ispljuvak. Slično tome je i hadis Ebu Zerra koji bilježi Muslim da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, rekao: “Među hrđave postupke moga ummeta sam našao i to da neko pljune u džamiji i ne zagrne to.” 
Ovako je to razumijevao selef. U Sunenu Seida b. Mensura je zabilježeno da je Ebu Ubejde b. Džerrah pljunuo u džamiji, jedne noći, i zaboravio je da to zagrne pa kad je došao kući, to mu je palo na pamet. Uzeo je baklju i vratio se u džamiju. Tražio je taj ispljuvak i kada ga je našao, zagrnuo ga je. Onda je rekao: “Hvala Allahu kada mi noćas nije upisan grijeh.“

Ovo ukazuje na to da je razumio da je grijeh ograničen na to da se ostavi ispljuvak. Već smo ponudili jednu mogućnost usklađivanja predaja, a to je da je grijeh ako se pljune u pravcu kible ili na desnu stranu, a ne ako se pljune na lijevu ili pod lijevu nogu. Ovaj hadis je vezan i uvjetovan time. Većina učenjaka smatra da se pod zagrtanjem misli na prekrivanje zemljom, kamenčićima ili prašinom koja je u džamiji. Oni koji kažu:

“Hoće se reći da treba taj ispljuvak iznijeti iz džamije i pokopati.“

Taj stav je daleko od prihvatljivog. (Subulusselam, 1/263-264.) Razlog zabrane da se pljuje ispred sebe ili u pravcu kible je u tome što je Allah naspram klanjača. Bilježi se od Ebu Seida Hudrija da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, volio imati granu (poput metlice) u ruci. Jednom je ušao u džamiju i nosio je jednu takvu granu. Vidio je ispljuvke u pravcu kible i očistio ih njome. Okrenuo se ljudima, ljutit, i rekao:

“Da li bi neko od vas volio da mu priđe, licem u lice, neki čovjek i pljune prema njemu? Neko od vas kada ustane da obavi namaz, postavi se naspram svoga Gospodara, a melek mu bude na desnoj strani, pa neka ne pljuje pred sebe niti na svoju desnu stranu.”(Ibn Huzejme u Sahihu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.) 

U predaji koju bilježi Muslim, stoji: “…jer je Allah naspram njega i neka ne pljuje ispred sebe niti sa svoje desne strane, neka pljuje na lijevu stranu ispod lijeve noge.”(  Riječi: “jer je Allah pred njim“ nisu u suprotnosti s činjenicom da je Uzvišeni iznad Arša, iznad svih svojih stvorenja, kao što o tome postoje mnogobrojne predaje i kao što Kur’an o tome kazuje, kao što kazuju ashabi i selef, a mi ih slijedimo. Uzvišeni, i pored toga, obuhvata sve stvoreno. On nam kazuje da gdje god se ljudi okrenu, tamo nađu Allaha. Štaviše, ovo se odnosi i na stvorenja koja nisu ljudi. Svaka linija koja izlazi iz centra prema kružnici, naići će na tu kružnu crtu. Ako viša stvorenja dočekuju ona na nižem stepenu licem u lice, sa svih strana, šta je tek sa Onim koji sve obuhvata? On sve obuhvata a Njega ništa obuhvatiti ne može.)