Posljedice grijeha

Allahova srdžba; kaže Uzvišeni u hadisi-kudsijju:

“Ja sam Allah, nema Boga osim Mene. Kada Mi se rob pokorava, zadovoljan sam, a kada Mi griješi, srdim se. Kada sam srdit, onda proklinjem, a Moja srdžba doseže sedmo dijete (sedmo koljeno).”

Omraženost od strane vjernika; Imam Šafija kaže:

“Čuvajte se da vas ne prokunu srca vjernika, a da vi toga niste svjesni.” “Kako se to može desiti?”, upitaše ga. “Tako što će činiti grijehe, a Allah će ga zbog njih učiniti omraženim u srcima vjernika.”

Uskraćivanje opskrbe; opskrba silazi s neba, a izostaje zbog nepokornosti ljudi. Može biti uskraćena samo zbog grijeha.

Uskraćivanje znanja; Imam Malik je rekao Šafiji:

“Vidim da ti je Allah obasjao lice znanjem. Nemoj to svjetlo gasiti griješenjem.”Jedan čovjek mu se požali na poteškoće pri učenju Kur’ana napamet i sticanju znanja. Imam Šafija je tada izrecitirao stihove: Požalio sam se Vekiu na loše pamćenje,  a on me je uputio na ostavljanje grijeha. I rekao mi je da je nauka svjetlo a Allahovo svjetlo se grješniku ne daje.

Teška nesreća, Imam Alija, r.a., kaže:

“Nesreća dolazi samo zbog grijeha, a ukloniti se može samo pokajanjem.”

Otuđenost i udaljenost od Allaha; grješnik osjeća da ne zna kako stići do Allaha.

Otuđenost od ljudi; grješnik se osjeća otuđenim od ljudi, mada živi u krugu porodice. Jedan učenjak je rekao predivnu stvar:

“Doista primjećujem posljedice mojih grijeha na ponašanju moje žene, djece i jahalice. Jahalica ne sluša, djeca se prema meni ružno ophode, a žena mi je nepokorna. Zašto? Zato što sam griješio.”

Mračno lice i tamno srce; Ibn Abbas kaže:

“Posljedice griješenja su: mračno lice, tmina u srcu, omraženost u srcima ljudi, slabost tijela, oskudna opskrba… Posljedice pokornosti su svijetlo lice, obasjano srce, ljubav u srcima vjernika, snažno tijelo i obilna opskrba.”

Dragi moji, da li je razumno griješiti Allahu nakon ovoga?

Uskraćivanje dobrih djela, kao npr. da odlučiš ustati na sabah-namaz, ali ti to ne polazi za rukom.

Povlačenje drugog grijeha; jedna od posljedica griješenja je to što se grijesi redaju u nizu…

Bezvrijednost kod Allaha; musliman je Allahu dragocjen. Griješenjem postaje bezvrijedan. Hasan El-Basri kaže:

Bezvrijedni su kod Allaha, pa su nepokorni da su bili vrijedni, sačuvao bi ih.

Bijeda u srcu; kaže Uzvišeni:

Ako neko želi veličinu, pa – u Allaha je sva veličina! (Fatir, 10.)

Neka je hvaljen Allah! Nose najskuplja odijela, voze najluksuznija auta, ljudi osjećaju strahopoštovanje prema njima… Međutim, bijeda ne napušta njihova srca. Tako mi Allaha, braćo, doista su udaljenost od Allaha i prepuštanje grijesima sušta bijeda.

Smanjenje razuma; jedan učenjak kaže:

“Svakim grijehom čovjek gubi dio uma koji neće povratiti sve do Sudnjeg dana.”

Hrđavost grijeha; kaže Uzvišeni:

Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dā da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. (Er-Rum, 41.)

Mi nismo prema njima bili nepravedni, već oni sami prema sebi. (Hud, 101.)

Jezik će te izdati onda kada ti bude najviše trebao; kako to? Jezik će te izdati kada budeš trebao izgovoriti šehadet na samrti. Bit će ti rečeno: “Kaži: ‘Svjedočim da nema Boga osim Allaha’”, a ti nećeš moći. Upitat će te: “Zar ne znaš šehadet?” “Da, znam”, odgovorit ćeš, “ali ga ne mogu izgovoriti.” A znaš li zbog čega je to? Zbog grijeha. Neka je hvaljen Allah! Jezik će biti težak kao da je brdom pritisnut. Zamisli da ne možeš izgovoriti šehadet na samrti! To je, tako mi Allaha, veoma opasno! Zar nije došlo vrijeme da ostaviš grijehe i približiš se Uzvišenom Allahu?!