Prve obaveze Muhammeda kao Poslanika

Ibn Hadžer kaže:

„Prekid Objave se desio da bi se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio straha i da bi stekao ponovno samopouzdanje.“(Fethul-Bari, 1/27.)Kada je to postigao, i dok je čekao da mu Objava ponovo dođe, Allah ga je ponovo počastio slanjem Objave. On kaže: „Boravio sam u Hiri mjesec dana, pa kada sam okončao svoj boravak, spustio sam se. Kada zađoh u sredinu doline bijah dozvan, pa pogledah desno i ne vidjeh ništa, zatim pogledah lijevo i ne vidjeh ništa. Zatim pogledah naprijed i ne vidjeh ništa, pogledah nazad i ne vidjeh ništa. Zatim podigoh glavu i ugledah meleka, koji mi je došao u Hiri, kako sjedi na stolici između neba i Zemlje, pa se jako uplaših od njega i padoh na zemlju. Otišao sam Hatidži i rekao: ’Pokrijte me, pokrijte me! Pospite me hladnom vodom!’ Pokrili su me i posuli hladnom vodom, pa je objavljeno: O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I odjeću svoju očisti! I kumira se kloni! (El-Muddessir, 1-5) To je bilo prije propisivanja namaza. Objava se poslije toga nastavila.“(Sahihul-Buhari, tefsir sure El-Muddessir od prvog naslova nadalje, 8/445-447., i Sahihu Muslim, 1/144., hadis br. 257.)

Ovi ajeti su početak poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni dolaze poslije zastoja Objave i sadrže dvije vrste obaveze.

Prva vrsta: Obaveza da dostavi Objavu i upozori, stoji u riječima: Ustani i opominji!, a znači: upozoravaj ljude na Allahovu kaznu koja će ih zadesiti ukoliko ne odustanu od zablude, stranputice, obožavanja nekog mimo Uzvišenog Allaha, pridružujući Mu tako sudruga u Njegovom Biću, svojstvima, pravima i djelima.

Druga vrsta: Obaveza primjene i pridržavanja Allahovih naredbi kako bi postigao Allahovo zadovoljstvo i postao lijep uzor za svakog ko vjeruje u Allaha. To sadrže sljedeći ajeti: I Gospodara svoga veličaj!, a znače: samo Njega veličaj i u tome Mu nikog ne pridružuj. Njegove riječi: I odjeću svoju očisti! u vanjštini znače čišćenje odjeće i tijela, jer onaj ko veliča Allaha neće stati pred Njim prljav. Ako je ovo čišćenje poželjno, onda je čišćenje od svih vrsta širka, prljavih djela i osobina još poželjnije. Njegove riječi: I kumira se kloni! znače: udalji se od uzroka koji vode Allahovoj srdžbi.

To se postiže činjenjem djela pokornosti i ostavljanjem djela nepokornosti. Njegove riječi: I ne prigovaraj držeći da je mnogo! znače: nemoj činiti dobro očekujući nagradu od ljudi, ili nešto bolje zauzvrat na ovom svijetu. Posljednji ajet sadrži upozorenje na uznemiravanja na koja će naići od strane njegovog naroda kada se raziđu u vjeri, kada ih počne pozivati Allahu Jedinom i upozoravati ih na Njegovu kaznu. Uzvišeni kaže: I radi Gospodara svoga trpi! Početak sure sadrži uzvišeni poziv – glas Velikog i Uzvišenog – kojim zadužuje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ovom velikom stvari i budi ga iz sna, pokrivenosti i topline i izvodi na put borbe, truda i poteškoća.

Riječima: O ti, pokriveni! Ustani i opominji!, kao da kaže: onaj ko živi samo za sebe, živi u rahatluku, ali ti koji nosiš ovo veliko breme, kako ćeš spavati? Kako ćeš se odmarati? Kako ćeš biti u toploj postelji, mirnom životu i slatkim uživanjima? Ustani zbog velike stvari koja te čeka, i teškog bremena koje ti je spremljeno da ga poneseš! Ustani da se trudiš, da radiš i umaraš se! Ustani, jer je prošlo vrijeme spavanja i rahatluka! Od danas postoji samo neprekidno bdijenje i duga, mukotrpna borba. Zato ustani i spremi se!

To je velika i strašna rečenica koja ga je izvela iz tople postelje u mirnoj kući, iz toplog zagrljaja, da bi ga bacila u okean između uragana i oluja na jednoj strani, i sklonosti ljudskih srca, njihovoj privrženosti na drugoj, u stvarnost života. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao i nastavio stajati više od dvadeset godina, bez odmora i spokoja. Nije radio samo za sebe i svoju porodicu.

Ustao je i ustrajao u pozivu noseći teško i skupocjeno breme na svom vratu, i to mu nije postalo preteško. To je breme najvećeg emaneta na Zemlji, breme za cijelo čovječanstvo, breme akide i borbe na svim poljima. Živio je u stalnoj i neprekidnoj borbi više od dvadeset godina, i od kada je čuo uzvišeni i veličanstveni poziv i preko njega primio strašnu obavezu, ništa ga nije od toga odvratilo tokom cijelog ovog perioda. Molimo Allaha da ga, u naše ime i u ime cijelog čovječanstva, nagradi najljepšom nagradom.