RECENZIJA: Amanet
UVODNIK u JUBILARNOM GLASNIKU BANU-a se piše nakon već napisanog u prvom tematskom broju koji je sročio, sada već rahmetli akademik Muhamed Filipović, posvećen osnivanju, postojanju i radu BOŠNJAČKE AKADEMIJE NAUKA 1 UMJETNOSTI — BANU i njenim članovima, a bio je objavljen 2015. godine.
Njegova namjera je bila da lokalnoj i široj akademskoj zajednici ponudi osnovne informacije o temeljnim koncepcijama formiranja i rada AKADEMIJE, istraživačkom potencijalu njenih autora, te o načinima na koje njihova primjena može obogatiti postojeća i eventualno utjecati na nova disciplinarna znanja s neupitnim kredibilitetom za unaprjedenje istraživačkih rezultata kako u nauci tako i u umjetnosti. Mišljenja smo da je njihova iznimnost i danas aktualna, pa tim povodom prisjećamo se nekih od temeljnih koncepcija formiranja i rada AKADEMIJE.
Osnivanje BOŠNJAČKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI može se svrstati medu najznačajnije dogadaje u BOŠNJAČKOJ KULTURI novijega doba, a pojavu GLASNIKA BANU, tvrdio je rahmetli akademik Muhamed Filipović je moguće porediti sa pojavom časopisa „BOŠNJAK” i „BEHAR” , koji su nastali u početku perioda našeg nacionalnog osvješćivanja i emancipiranja i prilagođavanja kulturnoj i civilizacijskoj matrici zapadnoevropskoga političkog, ekonomskog i kulturnog ambijenta u kojem su BOŠNJACI, nakon austrougarske okupacije njihove domovine, morali živjeti.
U uvodnoj riječi akademik Filipović je istakao da, nažalost, ono što je započelo prije stotinu godina bilo je uskoro silom prekinuto, a BOŠNJACIMA nametnuta dilema: ILI DA SE ODREKNU SEBE SVOJE DOMOVINE I SELE U ANADOLIJU, KOJOJ NIKADA NISU PRIPADALI, ILI DA PRIHVATE CIVILIZACIJSKU, KULTURNO-HISTORIJSKU I POLITIČKU, A TO U KONAČNOJ LINIJI ZNAČI I NACIONALNU IDENTIFIKACIJU SA EVROPOM.
Štaviše, ta im je integracija u evropski prostor bila ponuđena preko identifikacije sa nacionalnim srpstvom i hrvatstvom. Zbog tog nasilja nad njihovim političkim, ekonomskim i duhovno-kulturnim pravima cijeli jedan vijek BOŠNJACI su bili prisiljeni voditi borbu za svoja osnovna nacionalna prava, za priznavanje historijskog i nacionalnog identiteta i prava upotrebe svog nacionalnog imena, kao i za pravo da u svojoj domovini, koju su oni očuvali kao kompaktnu teritoriju i kao državnu ideju, mogu živjeti slobodno u svim aspektima života jednog modernog naroda.
Ono što je najviše pogadalo i sprječavalo adekvatan duhovni, kulturni i politički razvoj BOŠNJAKA u tom periodu, Filipović je smatrao da je bila zabrana upotrebe imena njihovog jezika i svodenje cjelokupne duhovne tradicije njihove zemlje na srpstvo i hrvatstvo, tako da su ostali bez prava na svoj jezik, duhovnost, kulturu i umjetničko izražavanje, a to je značilo i bez ijedne specifične duhovne, kulturne i naučne institucije, koje su u tom istom periodu razvili svi ostali slavenski narodi na Balkanu.
Bilo im je dozvoljeno da imaju samo VJERSKU ZAJEDNICU, ali i ona nije bila slobodna, nego pod direktnom kontrolom austrijske carske i jugoslavenske kraljevske i komunističke uprave, tako da je vrijeme oslobadanja pred njih postavilo zadatak da prije svega započnu proces oživljavanja i definiranja sopstvenih duhovnih, kulturnih i naučnih institucija, da ih iz osnova uspostave i utemelje na idejama sopstvene duhovne, kulturne i umjetničke tradicije i kreativnog potencijala koji su dokazali. Tim institucijama oni su dužni dati onaj karakter koji će biti stabilan temelj njihove emancipacije i svestranog razvoja, zapazio je akademik Filipović.
Muhamed Filipović dalje nastavlja kako je agresija na Bosnu i Hercegovinu, rat, sa svim užasima koje on nosi, a pogotovo onakav mir kakav je našoj zemlji nametnut, nisu omogućili optimalan razvoj našeg naroda.
Sve teškoće koje su u našem Životu nastajale zbog ovakvih općih i političkih prilika bile su još kompliciranije zbog nemara BOŠNJAČKE POLITIKE za razvoj duhovnih, kulturnih i naučnih institucija njenog naroda. Mada je bilo jasno da separatističkim pokretima Srba i Hrvata ne odgovaraju nikakve bosanske institucije i da oni imaju program sopstvene integracije u njihove nacionalne institucije koje su postojale u Srbiji Hrvatskoj, BOŠNJAČKI POLITIČARI su pristali na ograničavanja BOŠNJAČKOGA DUHOVNOKULTURNOG INTERESA i njegovo svođenje u zajedničke institucije za koje je taj interes sporedni i „JEDAN OD TRI”, pa i tada limitiran činjenicom da se i srpski i hrvatski oslanja na učinke posebnih nacionalnih institucija Srba i Hrvata, dok su BOŠNJAČKE INSTITUCIJE ostajale bitno ograničene.
Zatim zaključuje, kako je ovakvo ponašanje dovelo do postepenog umiranja najbitnijih duhovnih, kulturnih i umjetničkih institucija koje je Bosna i Hercegovina imala i u kojima su BOŠNJACI u odredenoj mjeri mogli ostvarivati kulturne interese.
Zbog toga je osnivanje BANU-a, po mišljenju akademika Filipovića BIO KOLIKO NUŽAN, TOLIKO I OPRAVDAN, ALI I ODLUČAN ISKORAK U KREIRANJU OSNOVNIH UVJETA DA SE PROCES NAŠE EMANCIPACIJE NASTAVI I DA SE BOŠNJACI, NJIHOVA HISTORIJA, OBIČAJI, NAČIN ŽIVOTA, JEZIK, KULTURNE I MORALNE VRIJEDNOSTI TE UMJETNIČKO STVARALAŠTVO KONAČNO U CJELINI I ISTINITO PRIKAŽU U ONOM ŠTO JE DO SADA OSTVARENO I DA SE DA SNAŽNI POTICAJ NASTAJANJU NOVIH OSTVARENJA U NAUCI, KULTURI I UMJETNOSTI, ŠTO ĆE NAŠU ZEMLJU I NAŠ NAROD AFIRMIRATI KAO JEDAN OD STUBOVA MODERNE EVROPSKE MULILATERALNE KULTURE I NAČINA ŽIVOTA. 0 značaju osnivanja BANU-a i pojavi njenoga glasila govore dvije bitne činjenice koje se tiču BOŠNJAČKE AKADEMIJE NAUKA 1 UMJETNOSTI, osnovane tačno prije dest godine u Novom Pazaru.
Prva bitna činjenica koju obilježava ova edicija sastoji se u dokazu da je BANU savladala sve teškoće koje uvijek stoje na putu novim i to osobito onim institucijama koje su osnivane pod krajnje nepovoljnim uvjetima, a to je upravo bio slučaj sa BANU-om, i da BANU ne samo da zna šta mora činiti nego i da ima potencijal koji njene želje i programe može ostvariti.
Akademik Filipović naglašava da BANU nije osnovala BOŠNJAČKA DRŽAVA, jer tu državu BOŠNJACI dijele sa drugim narodima, ali se nada da će ta država, budući da ima obavezu i dug prema BOŠNJACIMA, imati i veliku obavezu prema ovoj vrhunskoj naučnoj i umjetničkoj instituciji. Uvjeren je da samo radeći na najvišem nivou savremene nauke i u okvirima zahtjeva moderne kulture i umjetničkog stvaranja, mi BOŠNJACI možemo ući u svijet i osigurati svoju budućnost. Stoga je akt osnivanja BANU-a jedan od najvažnijih i najznačajnijih dogadaja cijele historije BOŠNJAKA, a izdavanje njenoga GLASNIKA, izmedu ostalog je dokaz da je takva institucija bila nužna, dobrodošla i opravdana i da može veoma brzo dati plodove koji se od nje očekuju.
Druga bitna činjenica koja se aktuelizira pojavom GLASNIKA sastoji se u jasnom dokazu da u našem narodu postoje veoma ozbiljne naučne i duhovne snage, koje ne samo da mogu nego i svojim radom dokazuju uspješno djelovanje u oblasti nauke, kulture i umjetnosti na najvišem nivou koji današnji svijet zahtijeva, ali i da se njihova autorska energija usmjerava prije svega na ona pitanja koja su bitna za život i napredak BOŠNJAČKOG NARODA.
U tom smislu se sada definitivno može reći kako i mi BOŠNJACI konačno imamo instituciju nauke i duha najvišeg ranga i najvećih intelektualnih i moralnih zahtjeva, što našem narodu garantira da će u nauci biti osigurano kreiranje i razvoj mogućih i neophodnih instrumenata njegovoga konačnog identificiranja, povezivanja po cijelom disperziranom prostoru na kojem BOŠNJACI žive i da će istina o našem narodu, njegovom evropskom porijeklu i identitetu, njegovoj izuzetno bogatoj i u svakom pogledu značajnoj historiji, tradiciji, bogatstvu njegovoga duhovnog, kulturnog i umjetničkog stvaranja biti konačno prikazana svijetu i otkrivena za svijet, od kojeg je sve donedavno skrivano čak i postojanje našeg naroda i njegovog jezika. Uspostavljanjem GLASNIKA mi smo osigurali bitnu pretpostavku ulaska u intelektualni i duhovni svijet na adekvatan način.
Mi, koji smo odlučili na sebe preuzeti i odgovornost i težinu Čina koji ustanovljavanje takvih institucija duha i nauke, kakvi su BANU i njen GLASNIK, do sada smo savladali inerciju naše intelektualne i političke javnosti, prebrodili prešutkivanja i negacije, ulaske i izlaske zadovoljnih i nezadovoljnih pojedinaca te, ovim činom, tj. objavljivanjem GLASNIKA sa radovima naših članova, dokazujemo da osnivanje BANU-a nije ni intelektualna avantura, ni puka igra, a pogotovo ne nekakav promašaj, nego akutna potreba i zadatak na čijem realiziranju treba i mora učestvovati cijela
naša javnost, kako bi se i naš narod mogao konačno predstaviti i ponositi jednom takvom institucijom, kao što se i svi drugi narodi oko nas predstavljaju i ponose svojim akademijama nauka i umjetnosti i njihovim edicijama.
S obzirom na to da će u uvodnom dijelu biti objavljene činjenice o osnivanju AKADEMIJE, kao i autentične reakcije u širem prostoru, kako u zemlji tako i u inozemstvu, željeli smo barem selektivno iznijeti i pozitivna i negativna mišljenja bez ikakvih dodatnih intervencija.
Ovaj broj JUBILARNOG GLASNIKA želimo posvetiti i našim preminulim članovima u pokušaju osvjetljavanja bar nekih crta koje tvore povijesne osobe naših, nažalost sada već preminulih članova, od njihovih uvjerenja do njihovih filozofija, kritičarskih radova polemičkog duha, znanstvenih i stručnih radova, studija i prikaza, kreativnog djelovanja u oblastima muzike i slikarstva, koncerata, izložbi… Kao zlatna nit u svim se njihovim različitim karakterima djelovanja provlači misao o univerzalnoj vrijednosti nauke i umjetnosti fundiranih na BOSANSKOM PODNEBLJU I OKRUŽENJU koje se, oporo i teško za život, ne uvlači pod kožu na prvi pogled.
Također, priliku za objavljivanje svojih radova imat će i članovi KLUBA MLADIH NAUČNIKA BANU, s ciljem uvida u njihov doprinos u različitim oblastima djelovanja. Budući radovi naših mladih članova biti će objavljeni u posebnom izdanju GLASNIKA i oslanjajat će se na vlastitu sposobnost propitivanja disciplinskih granica, odnosno ažuriranih pregleda trenutnih zbivanja u području naučnog istraživanja i umjetničkog djelovanja mladih, čiji je cilj premošćivanje, povezivanje ili – jednostavno – suočiti društveno-hurnanističke, prirodne, duhovne, medicinske, tehničko-tehnološke i primjenjene nauke, te sva slobodna djelovanja u okviru umjetnosti sa stvarnošću suvremenoga društvenog okruženja.
Vjerujemo stoga da će i ovo izdanje predstavljati relevantan i pravodoban prinos tim područjima te zračiti osnažujućim porukama, od aktualnog društva okarakterizirana kao „periferna akademska scena”, čiji se inherentno kritički stav — usprkos nedostatku razumijevanja — pokazuje kao garant mogućeg inovativnog metodološkog pristupa, te naučno i umjetnički relevantnih rezultata istraživanja.
Uvjereni smo da će prezentirana istraživanja, objavljivanjem u ovom broju, kao primjeri različitih metodoloških pristupa i različitog razumijevanja naučnih i umjetničkih potencijala doprinijeti boljoj informiranosti naših čitatelja. Njihova tematska heterogenost odražava i trenutne uvjete u istraživanjima naših članova i namjeru AKADEMIJE da GLASNIK objavljuje najmanje jednom godišnje, ako to ne bude moguće dva puta kako je planirano.
Želja nam je da to bude redovno događanje, koje će se profilirati kao platforma za razmjenu znanja i informacija između pripadnika akademske i naučne zajednice, neovisnih istraživača i različitih kategorija profesionalaca u širokom rasponu metodoloških pristupa, istraživačkih praksi i programskih rješenja motiviranih zajedničkim interesom za povezivanje zanimljivih i aktualnih interdisciplinarnih karaktera unutar akademske humanistike u cjelini. Mišljenja smo da uloga ovakvog javnog obračanja, u kojem se raspravlja o različitim znanstvenim pitanjima pruža mogućnost uvida u rezultate istarživanja, kao i o budućnosti AKADEMIJE iz perspektive naučne i akademske zajednice Bosne, odnosno sa svih prostora gdje rade i obitavaju BOŠNJACI i pripadnici drugih naroda koji za ovakav javni angažman imaju interes i podrazumijevajući potencijal.
