RECENZIJA: ISLAM I SPORTSKE DISCIPLINE

Islam je cjelokupan sistem koji regulira sve segmente ljudskog života, tako obuhvatan, povezan i isprepleten da pokriva sve čovjekove iskonske potrebe. Islam nije samo čisto emocionalno vjerovanje otrgnuto od realnog domena ljudskog egzistiranja, već on duboko zadire u sve sfere društvenog, socijalnog, moralnog, političkog, vojnog, pravnog i drugih aspekata ljudskog života. Islam ima svoje specifičnosti koje ga itekako značajno distanciraju od drugih ideologija, sistema i religija.

On nije teologija, jer, uz vjerovanje, islam je i način života koji treba praktično primijeniti, i ne može se svesti na tako usku teološku oblast, što je inače slučaj sa teorijskim teološkim studijama. Otuda u islamu izgradnja vjerovanja nije tekla u vidu nekakve teorije, ideologije ili dijalektike, već u formi živog, organskog sjedinjavanja i direktnog formiranja života koji se prakticira u samoj zajednici. Doista je islam ozbiljan, dinamičan i praktičan način života. On je i objavljen s ciljem da uredi život u njegovoj praktičnoj formi i da konkretnu stvarnost potčini svojim kriterijima.

Budući da dolazi od Nepogrešivog, zasnovan je na znanju a ne neznanju, na savršenstvu a ne neispravnosti, na snazi a ne slabosti i na mudrosti a ne hirovitom mišljenju! Sve koncepcije, vrijednosti, standardi, kriteriji, etika i moral proizlaze iz Njega samoga. Nije slučaj, kao u drugim sistemima, da sve to proizlazi od ljudi, pa, postupajući tako, oni povjeravaju ljudskim bićima, a ne Svemogućem Allahu, pravo vlasti nad njima. Inače, islam, po svojoj prirodi, ne trpi da bude predstavljen samo kao duhovna i kulturološka kategorija, jer to odudara od njegove naravi i njegovoga konačnog cilja.

On nikada ne prerasta u čistu teoriju, već uvijek zadržava status dinamične realnosti. Islam, kako god rješava najtajanstvenija pitanja ljudske zapitanosti, on rješava i najobičnije i najbanalnije ljudske potrebe. Uzvišeni Allah ga je učinio kodeksom ljudskog ponašanja. Savršeno poznajući čovjeka, njegove potrebe i aspiracije, savršeno mu je i pokazao put njegovog kretanja ovosvjetskom pozornicom i uputio ga ka sretnom utoku i završetku.

Pored odgovora na tri najesencijalnija pitanja, koja čovjeka nikada nisu prestala okupirati: odakle dolazi, šta je krajnji cilj njegovog postojanja i gdje će, na kraju, skončati, islam osvjetljava i najobičnije ljudske potrebe. I, doista, analizirajte: Ima li i jedan segment ljudskog ponašanja da ga šerijat nije riješio i dao uputstva za njegovo realiziranje?! U islamu se zna kako se u svakome momentu treba ponašati prema muslimanu, prema nemuslimanu, prema prirodi, okolini, čak i životinjama!

Zna se način sjedenja, ležanja, ustajanja, dolaska u društvo, odlaska iz društva, način prilaska osobi drugog spola, način konzumiranja jela i pića… Čak i način vršenja fiziološke potrebe nije izostavljen: zna se tačno kako to izvršavati, šta proučiti prije ulaska u toalet, šta proučiti kada se iziđe iz njega, kako se ponašati u toku samog izvršavanja fiziološke potrebe i sl.

Neko će se, naravno, zapitati zašto je islam precizirao ama baš svaki pokret u ljudskom životu. Ako pratite naučna dostignuća, na to pitanje dobit ćete i adekvatan odgovor i tek tada ćete ustanoviti: zašto ne treba piti vodu na jedan gutljaj, zašto ne treba spavati na trbuhu, zašto ne treba vršiti malu fiziološku potrebu stojeći, zašto je muškarcima zabranjeno nositi svilu i zlato i dr.?!

Budući da Allahov Poslanik, s.a.v.s., od strane Gospodara svjetova nije došao da dostavi samo puko vjerovanje, već i svakodnevno djelovanje, mi se osjećamo obaveznim slijediti ga i u načinu njegovog ponašanja i kulture življenja, jer ćemo samo tako primijeniti program koji je zacrtao Allah, dž.š., koji nam je kroz Poslanikovo, s.a.v.s., djelovanje otkrio rješavanje svih životnih enigmi i problema. Uz to, slijedeći Poslanikov, s.a.v.s., primjer u svim životnim situacijama, pa i kulturi našeg ponašanja, mi, ustvari, drastično smanjujemo mogućnost pogrešaka u našim postupcima. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije se ponašao u životu shodno svojim željama i prohtjevima, već shodno Allahovoj, dž.š, koncepciji kojom je On isključivo zadovoljan. To najbolje ilustrira hadis koji prenosi Abdullah b. Mes’ud, r.a:

Moj Gospodar me odgojio i najbolji mi odgoj dao!(Hadis bilježi Ibnu-s-Sem’ani u djelu Edebu-l-imlai. Imam Es-Sujuti ocjenjuje ovu predaju autentičnom. (Vidi: El-Džami’u-s-sagir, hadis br. 310, str. 25, izdanje: Daru-l-kutubi-l-‘ilmijje, Bejrut, 1990.) Šejh Muhammed Nasiruddin el-Albani ovu predaju smatra slabom. (Vidi: Da’ifu-l-Džami’i-s-sagiri ve zijadetuhu, hadis br. 249, str. 36, izdanje: El-Mektebu-l-islami, Bejrut, 1990.))

Otuda je slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., postalo pretpostavkom pokoravanja samom Gospodaru svemira i svih nas. Pogledajmo:

Onaj ko se pokori Poslaniku, taj se pokorio i Allahu!(En-Nisa’, 80..)

Poslanik islama, s.a.v.s., je, milošću Allahovom, trasirao put svakog svog sljedbenika u svim segmentima njegove svakodnevnice i, otuda, Allah jasno potcrtava:

Ono što vam Poslanik donese, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite!(El-Hašr, 7.)

Stoga, Uzvišeni Allah slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., vezuje za Svoju milost i nagradu koju će ljudima dati: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji Allaha često spominje.4

Uzvišeni Allah, pored ostalog, u Kur’anu izuzetno naglašava važnost tjelesnog odgoja, a Njegov Poslanik, s.a.v.s., u brojnim hadisima praktično manifestira tjelesne pokrete, a brojnim primjerima podstiče svoje sljedbenike na permanentno jačanje fizičke kondicije i zadržavanje tjelesne forme, koja je značajna za čovjekov razvitak, ali i očuvanje zdravstvenog biltena. Tjelesni i sportski odgoj, uza svoj temeljni zadatak, tj. brigu za pravilan tjelesni rast i razvitak, unapređenje zdravstvenog stanja mladih generacija, podizanje opće tjelesne sposobnosti i radne kondicije, ima i ulogu da pomaže umnom usavršavanju, razvijanju moralnih, društvenih, radnih i estetskih svojstava.

Putem sistematskog vježbanja i bavljenja raznim sportovima i sportskim disciplinama jača se opća tjelesna sposobnost mladih, čeliči se organizam za podnošenje različitih napora i teškoća i u miru i u ratu. Značajno je spomenuti da tjelesnim odgojem ne postižemo samo jačanje tijela, razvijanje zdravlja, izvježbanost tijela, vještinu pokreta, već postižemo složene procese u kojima su tijelo i tjelesne manifestacije polazna tačka, njegova baza, a krajnji cilj je pomaganje na razvijanju svestrane ličnosti. Bavljenje sportom i sportskim aktivnostima izuzetno je djelotvoran mehanizam za prevenciju ovisnosti o brojnim današnjim anomalijama u društvu, poput alkoholizma, droge, prostitucije, krađe, razbojništva i drugih delikventnih ponašanja među djecom i omladinom.

Tjelesni i sportski odgoj ima izuzetan značaj posebno u životu djeteta. Allah, dž.š., djeci je omilio igru, jer se u igri dijete dokazuje, jača i razvija. Igranjem se dijete relaksira, pa će mu igra, nakon učenja u mektebu ili školi, omogućiti odmor i dati novu snagu i poticaj, a zabrana igranja i stalno opterećivanje samo učenjem, kako smatra Imam Gazali, smanjuje oštroumnost i umanjuje volju za učenjem. Među neposrednim zadacima tjelesnog odgoja najviše se ističu: higijenski, biološki ili fizički, obrazovni, estetski, rekreativni i moralni zadatak. Analizom Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa dolazimo do nepobitnih argumenata o njegovom podsticaju na jačanju tijela i konstrukcije, a to vidimo kroz četiri elementa.