Što je bilo, bilo je
Jedna vrsta ludila i ljudske gluposti jeste često spominjanje prošlosti, nostalgija za njom, želja da se vrati i padanje u očaj zbog nje. Ovako se ubija volja i uništava stvarnost u kojoj živimo. Za pametne ljude knjiga prošlosti je zatvorena i više se na nju ne osvrću. Ona je zauvijek zatočena u tamnici zaborava i jakim halkama okovana.
Nema joj više izići, niti svjetlo dana ugledati, jer je to prošlost, završena stvar. Tuga je neće vratiti, briga i nedaća je neće oporaviti, ispraviti niti oživiti. Prošlosti naprosto nema, zato ne živi u njenom košmaru, u minulim sjenama. Spasi se i napusti njen avet. Zar želiš rijeku vratiti na izvor, sunce na izlazak, dijete u majčinu utrobu, mlijeko u dojku i suzu u oko? Ako žališ za minulim i zbog toga si nespokojan i ojađen, tvoje stanje je zabrinjavajuće, jadno i očajno. Što je bilo, bilo je Što je bilo, bilo je Što je bilo, bilo je
Taj narod je bio i nestao. (El-Bekare, 134)
To znači da je stvar bila i prošla, zato nema nikave koristi da preturamo po lešini minulog vremena, i da pokušavamo vratiti točak povijesti.
Onaj ko se vraća prošlosti sličan je mlinaru koji melje već samljeveno žito, ili drvosječi koji reže piljevinu. Davno su govorili onome ko plače za minulim: “Mrtvi ne ustaju iz mezarja.” Također se prenosi da su jednom davno pitali magarca: “Zašto ne preživaš?” A on im odgovori: “Ne volim lagati.“ Što je bilo, bilo je Što je bilo, bilo je
Naša nesreća jeste u tome što se predajemo prošlosti i tako gubimo sadašnjost. Umjesto da gradimo prekrasne palače, zamišljamo drevne šatore. Da se skupe svi ljudi i džini da vrate ono što je prošlo, ne bi uspjeli, jer je to samo po sebi nemoguće. Ne gledaj i ne osvrći se iza sebe, jer vjetar puše pravo, rijeke i karavani teku naprijed. Stoga, ne opiri se zakonu života.
