VJERNIK JE TO CIJELIM BIĆEM

وَيْلٌ لِكُلِّ هُمَزَةٍ لُمَزَةٍ

“Teško svakom klevetniku, podrugljivcu.“ (El-Humeze, 1)

Klevetnika i podrugljivca Allah, dž.š., opisuje u suri Mutaffifin, a ta sura na našem jeziku glasi:

“Oni koji pri mjerenju zakidaju…“,

pa kaže:

إِنَّ الَّذِينَ أَجْرَمُوا كَانُوا مِنَ الَّذِينَ آمَنُوا يَضْحَكُونَ وَإِذَا مَرُّوا بِهِمْ يَتَغَامَزُونَ وَإِذَا انْقَلَبُوا إِلَىٰ أَهْلِهِمُ انْقَلَبُوا فَكِهِينَ

“Grješnici se smiju onima koji vjeruju. Kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se.“ (El-Mutaffifin, 29-31)

Allah, dž.š., zabranjuje svako skrnavljenje međuljudskih odnosa i svaki nasrtaj na čovjeka, pa objavljuje:

“O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge, i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima. O kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju sami sebi čine nepravdu.“ (El-Hudžurat, 11)

Poslanik je mnogo vremena svoje misije posvetio izgradnji zdravih međuljudskih odnosa, jer bez toga nema uspjeha u društvu. Kada je došao na vlast u Mekki, osvojivši je, postupio je primjerom Jusufa, a.s., koji prašta svojoj braći. U brojnim hadisima nas upozorava da ne činimo ništa što može povrijediti čovjeka i narušiti međuljudske odnose. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik rekao:

“Dosta je čovjeku grijeha ako ponižava brata muslimana.“ (Muslim)

Također je rekao:

“Ne budi zlurad prema svome bratu, njemu će se Allah smilovati, a tebe iskušati.“ (Et-Tirmizi)

Ebu Musa, r.a., veli:

“Upitao sam Poslanika: “Ko je najbolji musliman?“ Rekao mi je: “Onaj od čijeg jezika i ruku su mirni drugi.“ (Muttefekun alejh)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik rekao:

“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti.“ (Muslim)

A Ebi Mes’ud od Poslanika prenosi:

“Mu’min nije klevetnik, ne kune, nije nepristojan i nije bestidan.“ (Et - Tirmizi)

Vjernik je svugdje vjernik. On je to cijelim bićem. Vjernik je kad klanja, kad posti, kad dijeli. Njegova vjera se prepoznaje u odnosu prema supruzi, ona ga inspiriše i podstiče na odgoj djece. Vjernik je i kao komšija. Na radnom mjestu uživa povjerenje poslodavca i kolega, jer je vjernik. Kad je učenik, dobar je učenik, jer kao vjernik slijedi načelo vjere izrečeno u prvoj objavi. Vjernik je mu’min, a u korijenu ove riječi se nalazi i riječ emn, što znači sigurnost i emanet, što znači vjernost, poštenje i emin što znači pouzdan, povjerljiv, častan.

Vjernik je svjestan odgovornosti, i to odgovornosti za svaki korak i riječ. Trun dobra i trun zla, sve će na vidjelo izaći. Svjestan odgovornosti, on se teško prihvaća neke obaveze, osim ako je siguran da može ponuđeno ispuniti i biti od koristi drugima. U Poslanikovo vrijeme ljudi su svjesni odgovornosti izbjegavali da budu imenovani na značajne i odgovorne funkcije plašeći se da neće moći odgovoriti zadatku. Omer, r.a., je to najbolje pokazao kada je na kraju grada zatekao gladnu djecu i njihovu bespomoćnu samohranu majku. Lično im je, na svojim leđima odnio brašno. Rekoše mu:

“Vladaru pravovjernih, dopusti nama da mi to odnesemo.“ On im reče: “Možete ovaj teret skinuti s mene na dunjaluku, ali ne možete na Ahiretu.“

Omer, r.a., je vjernik i u džamiji, i u porodici, i na ulici, i na funkciji. On nudi sigurnost, pokazuje poštenje i krajnje je pouzdan i častan. On nije samo vladar, on je prije i iznad svega vjernik. Uvijek je rukovođen željom da koristi drugima kako bi i on od tog djela imao korist ahiretsku. Nije mu bilo neobično primati savjet i prihvatiti kritiku i spoznati da drugi neku materiju bolje od njega znaju. To ga je kod ljudi uzdizalo, a nipošto obezvređivalo. Pred punom džamijom je rekao:

“Žena je u pravu, a Omer je pogriješio.“

Danas vapimo za ljudima koji će živjeti Omerov primjer, žudimo za liderima i političarima koji će ujedinjeni tražiti najbolje za sve nas. Koji će nam nuditi sigurnost, zračiti poštenjem i kojima ćemo, zbog njihove časti, mi vjerovati. Koji će imati vremena čuti glas bolesnog, nezaposlenog, obespravljenog. Koji će imati hrabrosti spustiti se sa svog, kako to zovu, nivoa i osjetiti muku penzionersku, muku radničku, onih krivajinih, granitovih, vranicinih itd. Mi obični ljudi, a nepravedno nas tako zovu, jer svi smo ljudi, žudimo za danom kada će neki izabranik, izabran od nas, shvatiti da je nedorastao zauzete funkcije pa istu u korist boljeg od sebe napustiti, a za korist svih nas. Vjernik ne potvrđuje svoju vjeru samo prisustvom džumi ili dženazi. Vjera se potvrđuje ponašanjem, odgovornošću za preuzete obaveze, potvrđuje se životom, vjernik se biva cijelim tijelom.

Vjera i vjerovanje se ne svode na prisustvo vjerskoj ceremoniji, pogotovo to nije u predizbornoj kampanji. Vjera se živi, a vjernici se ne vrijeđaju, ne svađaju, nisu jedni drugima zluradi, nisu nepristojni i bestidni i ne ponižavaju se međusobno. Razmislimo gdje je prostor za netrpeljivost i svađu ako se u našem gradu, koji je centar drvne industrije u regiji, nema gdje kupiti stolica. Smišljati jedni drugima uvrede je gubljenje vremena i energije koje bi trebalo usmjeriti ka traženju rješenja. Razmislimo gdje je prostor za netrpeljivost i svađu ako znamo da se u našem gradu nekad zapošljavahu ljudi iz Maglaja, Žepča, Olova i drugih mjesta, a danas je preko šest hiljada nezaposlenih sugrađana. Smišljati jedni drugima uvredu je gubljenje vremena i energije koje treba usmjeriti ka traženju rješenja.

Gdje je prostor za netrpeljivost i svađu, za podmetanje i zluradost ako znamo da se u ovom gradu nekad održalo evropsko prvenstvo u rukometu, a danas mladi vrijeme provode zadimljenim kafićima i budućnost sanjaju u kladionicama. Allah, dž.š., upozorava da je teško svakom klevetniku i zabranjuje nam da bilo kome i o bilo kome ružnu riječ kažemo. Poslanik je u svom posljednjem obraćanju sljedbenike jasno upozorio:

“Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši.“

Uzvišeni Bože, pomozi nam da razumijemo da je vlast odgovornost, nipošto privilegija i da je grijeh golem čovjeka uvrijediti i njegovu čast oskrnaviti. Pomozi nam, Uzvišeni Bože, da složnim rukama i ujedinjeni oko zdravih ideja od mjesta našeg življenja načinimo mjesto prosperiteta i napretka. Amin!