Zašto je Kur'an objavljen na arapskom jeziku?
Uzvišeni Allah izabrao je arapski jezik da na njemu objavi Svoju zadnju Knjigu. Razlog zbog kojeg je Allah odabrao arapski jezik za jezik objave jeste nepresušno leksičko i semantičko bogatstvo ovog jezika. (Ibrahim Muhammed Ebu Aba, Lugatul-Kur’ani mekanetuha vel-ahtar elleti tuhediduha, str. 11–12.) Svako ko izučava svjetske jezike potvrdit će da je arapski jezik najbolji jezik, najobuhvatniji, jezgrovit, višeznačan. Na ovo Allah ukazuje u nekoliko ajeta:
إِنَّا جَعَلۡنَٰهُ قُرۡءَٰنًا عَرَبِيّٗا لَّعَلَّكُمۡ تَعۡقِلُونَ
“Uistinu, Mi smo ga učinili Kur’anom na arapskom, da biste vi razumjeli.” (Ez-Zuhruf, 3)
إِنَّآ أَنزَلۡنَٰهُ قُرۡءَٰنًا عَرَبِيّٗا لَّعَلَّكُمۡ تَعۡقِلُونَ
“Uistinu, Mi ga objavljujemo (kao) Kur’an na arapskom, da biste vi razumjeli.” (Jusuf, 2)
Uzvišeni Allah želio je da Kur’an bude knjiga koja se obraća svim narodima u svim vremenima i zbog toga ga je objavio na najrječitijem jeziku, arapskom jeziku. Za to postoji mnogo razloga, a neki od njih jesu sljedeći: arapski jezik odlikuje se velikim fondom riječi, ima najmanje slova u alfabetu, odlikuje se jezgrovitošću i višeznačnošću. Snaga kur’anskog stila ogleda u jezgrovitosti, koju nisu mogli doseći ni najbolji arapski govornici. (Azametul-Kur’anil-kerim, str. 98.)
Plemeniti Kur’an potvrđuje Allahove prijašnje knjige i nad njima bdije
Uzvišeni kaže:
وَأَنزَلۡنَآ إِلَيۡكَ ٱلۡكِتَٰبَ بِٱلۡحَقِّ مُصَدِّقٗا لِّمَا بَيۡنَ يَدَيۡهِ مِنَ ٱلۡكِتَٰبِ وَمُهَيۡمِنًا عَلَيۡهِ
“A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi” (El-Maida, 48)
što znači da veličanstveni Kur’an potvrđuje ono što je ispravno u prijašnjim knjigama, pojašnjava propise koji su bili objavljeni u njima i koji su derogirani i precizira vrijeme kada je neka objava derogirana drugom. Riječi: “…i da nad njima bdi” mogu značiti i da je Kur’an povjerenik nad ranijim objavama, što podrazumijeva da je u tim objavama istina ono za što Kur’an kaže da je istina, i tada se to prihvata i vjeruje se u to, a o čemu obavijesti da je iskrivljeno, to je neispravno.
Ove riječi mogu značiti i da je Kur’an čuvar prijašnjih objava, odnosno da on čuva temelje tevhida – vjerovanja u jednoga Boga i osnovne postulate vjere koje su sadržavale ove knjige. Isto tako, ove riječi mogu značiti da Kur’an potvrđuje da su te knjige istinite, objava od Allaha, jer Kur’an je objavljen onako kako je to opisano u prijašnjim knjigama, što je i dokaz da je on istina. (Tefsirut-Taberi, 6/266–267.)
Sva ova mišljenja su prihvatljiva jer izraz el-muhejmin – onaj koji bdije obuhvata sva navedena značenja, pa je prema tome Kur’an i onaj koji potvrđuje, i koji svjedoči, i onaj koji bdije nad prijašnjim knjigama. Allah je ovu veličanstvenu knjigu učinio pečatom Svojih objava, i ona je najsadržajnija, najveličanstvenija i najispravnija od svih njih. U Kur’anu je objedinjeno svekoliko dobro prijašnjih knjiga, i upotpunjen je onime čega nema u drugim knjigama. Iz tog razloga Allah je Kur’an učinio svjedokom, povjerenikom i sudijom nad svim ostalim knjigama i sam Uzvišeni Allah obavezao se da će ga čuvati. Uzvišeni kaže:
إِنَّا نَحۡنُ نَزَّلۡنَا ٱلذِّكۡرَ وَإِنَّا لَهُۥ لَحَٰفِظُونَ
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9)
- Veza između dominantnosti i potvrđivanja istinitosti prijašnjih objava Koncept “bdijenja” – dominacije potpuniji je i sadržajniji od koncepta potvrđivanja istinitosti jer se dominacija ne ograničava na puko svjedočenje da su ove knjige u osnovi objava od Allaha i priznanje njihovih osnova i propisa. Kada se kaže da Kur’an “bdije” nad ranijim objavama, to znači da pojašnjava šta je derogirano u ranijim objavama i šta je u njima izmijenjeno tokom vremena, tako da Kur’an na taj način bdije nad ispravnim značenjima koja su bila u tim knjigama, svjedoči da su one od Allaha, i u tome se prožimaju dominacija i potvrda istinitosti. Međutim, Kur’an također potvrđuje da su ove knjige izmijenjene i da su ljudi u njih dodali mnoge neistine, i na taj način se dominantnost izdvaja od potvrde, tako da je koncept dominacije samim tim potpuniji i sadržajniji od koncepta potvrđivanja istinitosti. (Azametul-Kur’anil-kerim, str. 124.)
- Primjeri dominantnosti Kur’ana nad prijašnjim knjigama
Mnogobrojni su primjeri koji potvrđuju dominantnost plemenitog Kur’ana nad ostalim objavljenim knjigama, a neki od njih jesu sljedeći:
- Kur’an obavještava da su prijašnje knjige izmijenjene
Uzvišeni kaže:
فَوَيۡلٞ لِّلَّذِينَ يَكۡتُبُونَ ٱلۡكِتَٰبَ بِأَيۡدِيهِمۡ ثُمَّ يَقُولُونَ هَٰذَا مِنۡ عِندِ ٱللَّهِ لِيَشۡتَرُواْ بِهِۦ ثَمَنٗا قَلِيلٗاۖ فَوَيۡلٞ لَّهُم مِّمَّا كَتَبَتۡ أَيۡدِيهِمۡ وَوَيۡلٞ لَّهُم مِّمَّا يَكۡسِبُونَ
“A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: “Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!” (El-Bekara, 79)
- Kur’an pojašnjava osnovna pitanja koja su izmijenjena
Kada je riječ o vjerovanju, naprimjer, veličanstveni Kur’an negira Isaovo, alejhis-selam, ubistvo i raspeće, i ukazuje da je to neistina koju su ljudi dodali u Indžil i tako ga iskrivili:
وَمَا قَتَلُوهُ وَمَا صَلَبُوهُ وَلَٰكِن شُبِّهَ لَهُمۡۚ
“A nisu ga ubili i nisu ga raspeli, nego im se pričinilo” (En-Nisa, 157).
Kur’an potvrđuje da su kršćani postali nevjernici u trenutku kada su počeli vjerovati u trojstvo i u božanstvenost Isaa:
لَقَدۡ كَفَرَ ٱلَّذِينَ قَالُوٓاْ إِنَّ ٱللَّهَ هُوَ ٱلۡمَسِيحُ ٱبۡنُ مَرۡيَمَۖ وَقَالَ ٱلۡمَسِيحُ يَٰبَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ ٱعۡبُدُواْ ٱللَّهَ رَبِّي وَرَبَّكُمۡۖ إِنَّهُۥ مَن يُشۡرِكۡ بِٱللَّهِ فَقَدۡ حَرَّمَ ٱللّهُ عَلَيۡهِ ٱلۡجَنَّةَ وَمَأۡوَىٰهُ ٱلنَّارُۖ وَمَا لِلظَّٰلِمِينَ مِنۡ أَنصَارٖ . لَّقَدۡ كَفَرَ ٱلَّذِينَ قَالُوٓاْ إِنَّ ٱللَّهَ ثَالِثُ ثَلَٰثَةٖۘ وَمَا مِنۡ إِلَٰهٍ إِلَّآ إِلَٰهٞ وَٰحِدٞۚ وَإِن لَّمۡ يَنتَهُواْ عَمَّا يَقُولُونَ لَيَمَسَّنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ مِنۡهُمۡ عَذَابٌ أَلِيمٌ
“Doista ne vjeruju oni koji govore: ‘Uistinu! Allah – On je Mesih, sin Merjemin.’ A rekao je Mesih: ‘O sinovi Israilovi! Obožavajte Allaha, Gospodara mog i Gospodara vašeg. Uistinu, onaj ko pridruži Allahu, pa doista će mu Allah zabraniti Džennet, a sklonište njegovo bit će vatra’, i neće biti za zalime nikakvih pomagača. Doista ne vjeruju oni koji govore: ‘Uistinu! Allah je treći od trojice’; a nema nikakva boga, izuzev Boga Jedinog. I ako ne prestanu s onim šta govore, sigurno će dotaći one od njih koji ne vjeruju, kazna bolna” (El-Maida, 72–73).
Kada je riječ o Tevratu, on je također iskrivljen i u njemu se Allahu pripisuju mnogi nedostaci: da Allah ima dijete, da je Allah siromašan, škrt i stisnute ruke – a sve te neistine Kur’an pobija. Kur’an plemeniti razotkriva njihove laži, krivokletstvo i klevete:
وَقَالَتِ ٱلۡيَهُودُ عُزَيۡرٌ ٱبۡنُ ٱللَّهِ وَقَالَتِ ٱلنَّصَٰرَى ٱلۡمَسِيحُ ٱبۡنُ ٱللَّهِۖ ذَٰلِكَ قَوۡلُهُم بِأَفۡوَٰهِهِمۡۖ يُضَٰهِـُٔونَ قَوۡلَ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ مِن قَبۡلُۚ قَٰتَلَهُمُ ٱللَّهُۖ أَنَّىٰ يُؤۡفَكُونَ
“A govore jevreji: ‘Uzejr je sin Allahov’, i govore kršćani: ‘Mesih je sin Allahov.’ To je govor njihov – usta njihovih, oponašaju govor onih koji nisu vjerovali ranije. Ubio ih Allah! Kako se odvraćaju!” (Et-Tevba, 30)
ٱلۡأَنۢبِيَآءَ بِغَيۡرِ حَقّٖ وَنَقُولُ ذُوقُواْ عَذَابَ ٱلۡحَرِيقِ
“Doista je čuo Allah riječi onih koji su rekli: ‘Uistinu, Allah je fukara, a mi smo bogati.’ Zapisat ćemo šta su rekli, i ubijanje njihovo vjerovjesnika bez prava, i reći ćemo: ‘Kušajte kaznu gorenjem!’” (Ali Imran, 181)
وَقَالَتِ ٱلۡيَهُودُ يَدُ ٱللَّهِ مَغۡلُولَةٌۚ غُلَّتۡ أَيۡدِيهِمۡ وَلُعِنُواْ بِمَا قَالُواْۘ بَلۡ يَدَاهُ مَبۡسُوطَتَانِ يُنفِقُ كَيۡفَ يَشَآءُ.
“Jevreji govore: ‘Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće!” (El-Maida, 64). (Azametul-Kur’anil-kerim, str. 126.)
- Kur’an iznosi na vidjelo mnoge činjenice koje su zatajene u prijašnjim knjigama
Ko god iščitava Stari zavjet može se uvjeriti da se ne spominju Sudnji dan i kazne i nagrade na ahiretu. Ako judaizam u osnovi potvrđuje proživljenje, skupljanje, polaganje računa, Džennet i Vatru, kako nas o tome obavještava Kur’an, onda to ukazuje na činjenicu da su sljedbenici Knjige zatajili kazivanja o Sudnjem danu i sve što je povezano s njim. (Azametul-Kur’anil-kerim, str. 126.) Allah kaže:
يَٰٓأَهۡلَ ٱلۡكِتَٰبِ قَدۡ جَآءَكُمۡ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمۡ كَثِيرٗا مِّمَّا كُنتُمۡ تُخۡفُونَ مِنَ ٱلۡكِتَٰبِ وَيَعۡفُواْ عَن كَثِيرٖۚ قَدۡ جَآءَكُم مِّنَ ٱللَّهِ نُورٞ وَكِتَٰبٞ مُّبِينٞ
“O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.” (El-Maida, 15) (Ibid., str. 126.)
