ZAŠTO MORAŠ VJEROVATI U ALAHA DŽ.Š.

ZAŠTO MORAŠ VJEROVATI U ALAHA DŽ.Š.

Prvi i najvažniji dio imana je šehadet – La ilahe illellahu – što znači: vjerovanje i čvrsto ubjeđenje da nema drugog boga osim Allaha dž.š. Ovo je ono čemu je svaki od ranijih poslanika, a.s. pozivao. Vjerovanje u Allaha, dž.š., znači čvrsto ubjeđenje da je Allah, dž.š., Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Jedino On zaslužuje da Mu se čini ibadet putem namaza, posta, dove, nade u Njegovu milost, strahovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savršenstva, i daleko je od bilo kakve manjkavosti. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove. (El-Bekare, 285)

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Iman se temelji na pet stvari: šehadetu (svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik), obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.”(Hadis je zabilježio Buharija.)

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova; najvažnije od toga je La ilahe illellahu – Nema drugog boga osim Allaha – a posljednji ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, a i stid je dio vjere.”(Hadis je zabilježio Muslim.)

Šehadet treba čvrsto srcem vjerovati i jezikom izgovarati, i to je obaveza svakog muslimana, što bi trebalo rezultirati izvršavanjem Allahovih naredbi i klonjenjem zabranjenih stvari. Allah, dž.š., naređuje da se Kelime-i-šehadet vjeruje i očituje:

Znaj da nema boga osim Allaha! (Muhammed, 19),

kao što osuđuje i kori odnos mušrika prema istom:

Kad im se govorilo: „Samo je Allah Bog!“ – oni su se oholili i govorili: „Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.“ (Es-Saffat, 35-36)

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao svome amidži Ebu Talibu na samrti:

“Reci La ilahe illellahu kako bih time svjedočio za tebe na Sudnjem danu!” On odgovori: “Da se ne bojim da će me Kurejšije izvrgnuti smijehu govoreći kako sam to učinio iz straha, ja bih te time obradovao.” 

Nakon toga je Allah, dž.š., objavio ajet:

Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (El-Kasas, 56)(Hadis bilježi Muslim.)

Osman ibn Affan, r.a., priča:

„Kada je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je zbunilo i pogodilo mnoge ashabe, i ja sam bio među onima koji su se smeli i zbunili. Pored mene je naišao Omer, r.a., i nazvao mi selam. U tom stanju mu nisam ni odgovorio. On se na mene požalio Ebu Bekru, r.a., pa mi je Ebu Bekr došao i upitao me:
- Tvoj brat ti je nazvao selam, a ti mu nisi odgovorio?
- Nisam ni primijetio da me je poselamio zato što sam bio zbunjen i zabrinut.
- Zbog čega?- Poslanik, s.a.v.s., je umro, a ja ga nisam stigao upitati u čemu je spas iz ove situacije.
- Ja sam ga o tome pitao.
- Tada sam ga, od radosti, počeo grliti i rekoh mu:
- Draži si mi od oca i majke, ti i jesi preči od mene da ga o tome upitaš!
- Pitao sam Poslanika u čemu je spas iz ove situacije, pa mi je rekao: ‘Ko prihvati onu riječ koju sam ponudio svome amidži na samrti (tj. šehadet), a on je odbio, to mu je spas.’”(Hadis su zabilježili Ahmed, Bezzar i Ibn Se’ad.)

Muaz ibn Džebel, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Čije zadnje riječi na dunjaluku budu La ilahe illellah ući će u Džennet.”(Hadis je hasen, a zabilježili su ga Ebu Davud, Ahmed i Hakim.)

Osman ibn Affan, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Ko umre a bude vjerovao da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet.”(	Hadis je sahih, a zabilježio ga je Ahmed.)

Dva prethodna hadisa ne isključuju da onaj ko bude zaslužio džehennemsku patnju neće prije ulaska u Džennet provesti određeno vrijeme u vatri, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a:

“Ko (iskreno) kaže La ilahe illellah to će mu nekad koristiti (spasit će ga), makar prije toga okusio kaznu.”(Hadis je sahih, a zabilježili su ga Taberani i Bezzar u Evsatu i Sagiru.)

Iman se povećava izvršavanjem naredbi, a smanjuje činjenjem grijeha, na što ukazuju i slijedeći ajeti i hadisi:

Allah, dž. š., kaže: Da bi još više povećali vjerovanje koje već imaju. (El-Feth, 4)

Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju. (El-Enfal, 2)

…i da se onima koji su vjernici vjerovanje poveća. (El-Muddessir, 31)

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Najpotpuniji iman je kod onih vjernika koji su najljepšeg ponašanja.”(Hadis sahih, a zabilježili su ga Ahmed, Hakim i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/69.)

Ljudi se razlikuju u jačini imana, na što ukazuju i slijedeći hadisi:
Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Ničeg se ne bojim svome ummetu, osim slabosti imana.”(Šuabul-iman, 1/63.)

Omer ibn Hattab, r.a., kaže:

“Kada bi se izvagao (usporedio) Ebu Bekrov, r.a., iman s imanom ostalih stanovnika Zemlje, prevagnuo bi Ebu Bekrov iman.”(Šuabul-iman, 1/69.)

Alija, r.a., kaže:

“Zaista iman počinje kao bijela tačka na srcu, kako se povećava, ta tačka se širi, kada se iman upotpuni, srce postane potpuno bijelo. Munafikluk se pojavi kao crna mrlja na srcu. Kad god se munafikluk poveća, to crnilo se povećava, a kada se upotpuni, srce potpuno pocrni. Tako mi Allaha, kada biste otvorili vjernikova prsa, našli biste njegovo srce bijelo, a kada biste rasporili munafikova prsa, našli biste njegovo srce crno.”(Hadis su zabilježili Ibn Ebi Šejbe i Bejheki u Šuabul-imanu.)

Abdullah ibn Mes’ud, r.a., je učio sljedeću dovu:

“Allahu moj, povećaj mi iman i znanje u fikhu!”(Lanac ove izreke je pouzdan, a zabilježili su je Adžuri, Ahmed i Bejheki.)

Molimo Allaha, dž.š., da nam učvrsti vjerovanje!

Autor teksta je Fuad Sedić iz knjige “Ogranci imana.”