Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Ko želi vidjeti kako izgleda džennetlija, neka pogleda Urveta b. Zubejra! (Abdulmelik b. Mervan) Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Sunce je na zalasku bacalo posljednje zrake i, iznad Časnog Allahovog hrama, od zlatnih niti plelo mrežu, ustupajući mjesto svježini večernjeg povjetarca, širo i uzduž Haremi-šerifa. Hadžije, među kojima je bio živ još poneki Poslanikov drug i dosta starijih tabiina, tavafile su oko Kabe i cijeli prostor ispunjavale mirisom Kelimei-šehadeta, tekbira i dova. Oko Časne Kabe koja je u sredini Haremi-šerifa ponosno dominirala cijelim prostorom, okupljali su se kružoci ljudi, očima upijajući ljepotu prizora ispred sebe i bez ikakve prazne besjede i griješnih riječi, prisjećali se događaja tokom njene drevne historije.

Tu, u blizini njene jemenske strane, sjedila su zajedno četverica mladića, ljupkog lica, plemenitog roda, složni kao jedna duša, koji su, u bijeloj odjeći sa širokim rukavima, podsjećali na bijele haremske golubove, koji samo što nisu poletjeli – to su tri brata: Abdullah b. Zubejr, Mus‘ab b. Zubejr i Urve b. Zubejr kojima se kao četvrti pridružio Abdulmelik b. Mervan. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Dok su čestiti mladići tiho razgovarali, jedan se dosjetio i povikao: “Kako bi bilo da svako od nas zaželi da mu se ispuni po jedna želja!“ Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Njihove mašte su se otisnule i zaplovile prostranstvima neviđenog carstva i počele lutati zelenim perivojima snova, dok Abdullah b. Zubejr nije prvi rekao: „Moja želja je da jednoga dana postanem vladar cijelog Hidžaza!” Njegov brat Mus‘ab je rekao: „A ja bih volio jednoga dana postati vladar dvaju iračkih gradova: Basre i Kufe i da mi se u tome niko ne suprotstavlja.” “A ja se ne bih zadovoljio samo time.” – rekao je Abdulmelik b. Mervan – “Volio bih biti vladar cijelog svijeta i da jednoga dana, poslije Muavije b. Ebu Sufjana, naslijedim hilafet.” Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Urve b. Zubejr je prešutio svoju najveću želju, pa su se prema njemu okrenula ostala trojica zapitkujući ga: “Urve, a šta bi ti volio jednoga dana biti?” “Neka vas Allah blagoslovi” – odgovorio je – “i ispuni vaše ovosvjetske želje! Što se mene tiče, ja ne bih volio ništa od onoga što ste vi poželjeli. Volio bih jednoga dana postati veliki učenjak koji će svoje znanje primjenjivati i drugima kazivati o Knjizi njihovog Gospodara, sunnetu Poslanika, propisima vjere, pa da tako na Onome svijetu steknem Allahovo zadovoljstvo.“

. . .

Vrijeme je prolazilo, i jednoga dana, poslije Jezidove b. Maavijine smrti, Abdullah b. ez-Zubejr, doista, dočeka da postane halifa i da mu zakletvu na vjernost daju muslimani širom Hidžaza, Egipta, Jemena, Horasana i Iraka. Dani su se smjenjivali i on dočeka svoju pogibiju pored same Kabe, na istom onom mjestu gdje je nekada otkrio svoju najveću želju. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Želja se ispunila i njegovom bratu Mus‘abu, koga je Abdullah, kada je došao na vlast, postavio za namjesnika u Iraku, ali je ubrzo i on, braneći položaj, poginuo.

Želja se ispunila i Abdulmeliku b. Mervanu, koji je nakon smrti svoga oca i dobijanja zakletve na vjernost od svih muslimana, preuzeo hilafet. Bilo je to nakon pogibije braće Abdullaha b. ez-Zubejra i Mus‘aba b. ez-Zubejra. Njih su pogubili, niko drugi, do Abdulmelikovi vojnici, a on je postao najmoćniji vladar svoga vremena.

A šta je bilo sa Urveom b. Zubejrom? Vratimo se još jednom na početak priče!

. . .

Urve b. Zubejr je rođen u zadnjoj godini Omer el-Farukovog, r.a., hilafeta u jednoj od najuglednijih i najpoznatijih muslimanskih porodica.

Njegov otac Ez-Zubejr b. el-Avvam je bio jedan od najvjernijih Poslanikovih, s.a.v.s., pomagača, prvi koji je isukao sablju na neprijatelja i jedan od deseterice kojima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., još za života, obećao Džennet. Majka mu je Esma, Ebu Bekrova, r.a., kći, poznata kao Zatu en-Nitakajn.

Dakle, sa majčine strane djed mu je bio Ebu Bekr es-Siddik, prvi od četverice pravednih vladara, vjerni drug Allahovog Poslanika s kojim se za vrijeme Hidžre iz Mekke u Medinu, sklonio u pećinu. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Sa očeve strane, nena mu je Safijja, Abdulmuttalibova kći, tj. Poslanikova rođena tetka. Aiša, r.a., majka pravovjernih, mu je bila tetka po majci. Kada je umrla, lično ju je spustio u kabur i rukama zagrnuo zemljom. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Možeš li onda zamisliti kakvog je porijekla bio? Može li se poželjeti još nešto osim čast pripadnosti uzvišenoj vjeri islamu!? Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

. . .

Da bi ostvario pored Kabe Allahu upućenu želju, Urve se, još od rane mladosti, posvetio traženju znanja i druženju sa preživjelim Poslanikovim, s.a.v.s., drugovima. Posjećivao ih je, klanjao za njima i pratio njihove kružoke. Družio se i učio od Alije b. Ebu Taliba, Abdurrahmana b. Avfa, Zejda b. Sabita, Ebu Ejjuba el-Ensarije, Usame b. Zejda, Se‘ida b. Zejda, Ebu Hurej- rea, Abdullaha b. Abbasa, Nu‘mana b. Bešira i mnogih drugih.

Mnogo je naučio i od tetke Aiše, majke pravovjernih, tako da je ubrzo postao jedan od sedmerice najpoznatijih medinskih fakiha do čijeg su znanja držali svi muslimani i od njih tražili mišljenje u vjerskim znanostima. Za savjete su mu se obraćali čestiti vladari, zbog onoga čime ih je Allah zadužio i onog što im je povjerio.

Kada je Omer b. Abdulaziz, kao novopostavljeni Velid b. Abdulmelikov namjesnik, došao u Medinu, svijet je masovno izišao pred njega da mu izrazi dobrodošlicu. Prvo što je Omer nakon klanjanja namaza uradio, je pozivanje deseterice u islamskom pravu najučenijih ljudi, na čelu sa Urveom b. Zubejrom.

Kada su spomenuti fakihi došli, Omer ih je, na najljepši način primio, zahvalio Uzvišenom Allahu, a zatim im rekao: “Pozvao sam vas, Allah vas nagradio, da mi pomognete u ostvarenju istine i pravde, jer neću ništa odlučivati prije nego što se posavjetujem s vama, ili bar s onima od vas koji mi budu najbliži. Ukoliko primijetite da bilo ko drugome nepravdu čini, pogotovo ako primijetite da neko od mojih službenika nepravedno postupa, zaklinjem vas Allahom da me o tome odmah obavijestite.” Urve b. Zubejr je Omeru ispred deseterice poželio uspjeh na novoj dužnosti i zamolio Allaha da ga obdari pravednošću, razumom i mudrošću. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

. . .

Urve b. Zubejr je, kao rijetko ko, uspio da sve što nauči i primijeni na djelu. I mimo ramazana je po najvećoj žegi postio, u gluho doba noći, dok su drugi spavali, klanjao noćni namaz i stalno zikrio. Nije se odvajao od Allahove Knjige. Kažu da je danju znao proučiti po četvrtinu Kur’ana, a da bi na noćnom namazu to isto ponovo proučio. Nikada, od rane mladosti pa do smrti, nije to propustio, izuzimajući slučaj koji ćemo kasnije spomenuti. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Urve b. Zubejr je u namazu nalazio duševni smiraj, radost za oko i džennet na Zemlji. Zato ga je s uživanjem obavljao na najljepši i najpotpuniji način, svaki put nastojeći što više ga oduljiti. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Jednom prilikom je vidio čovjeka kako prebrzo klanja, pa ga je, kada je predao selam, upitao: “O bratiću, zar Uzvišenog Allaha nemaš ništa zamoliti da ti da!? Tako mi Allaha, ja Ga u svakom namazu molim za sve što mi treba, čak i za so.”

Urve b. Zubejr, neka je Allah njime zadovoljan, bio je obazriv i veoma darežljiv. Priča se da je u cijeloj Medini imao najveću i najljepšu bašču, sa pitkom vodom, visokim palmama i debelom hladovinom. Cijele godine bi je pazio i zagrađivao kako voćke ne bi oštećivale životinje i nemirna djeca, a kada bi plodovi sazreli i prolaznicima zapali za oko, odgradio bi je na više mjesta kako bi svijet u nju lakše mogao ulaziti.

Nikome nije branio ulazak, i u odlasku i u povratku, ne samo da nabere i najede se plodova nego nije branio ni da se koliko god može ponese kući. Kada god bi ušao u svoju bašču izgovorio bi riječi Uzvišenog: A da si, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ’Mašallah! – moć je samo kod Allaha! (El-Kehf, 39) Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

. . .

Jedne godine za vrijeme Velid b. Abdulmelikovog hilafeta, Allah je htio da Urve b. Zubejr doživi takvo iskušenje koje su u stanju podnijeti samo rijetki pojedinci dubokog imana i nepokolebljivog ubjeđenja. Naime, halifa Velid b. Abdulmelik je uputio poziv Urveu b. ez-Zubejru da ga posjeti u Damasku. Ovaj se odazvao pozivu i sa sobom poveo najstarijeg sina. Kada je stigao u Damask, halifa mu je izrazio dobrodošlicu, toplo ga primio i ukazao mu sve moguće počasti. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Međutim, Allah je htio da stvari krenu neželjenim tokom i da puhnu vjetrovi koji ne pogoduju lađama na otvorenoj pučini. Urveov sin, iz radoznalosti da vidi trkaće konje, ušao je u Velidovu konjušnicu. Jedan konj ga je pogodio čiftom, od čega je na licu mjesta izdahnuo. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Ožalošćeni otac je toliko tugovao za izgubljenim sinom da je rukama zgrtao zemlju sa njegovog kabura te mu se na jednoj nozi pojavila gangrena. Prvo mu se pojavio blag otok, a onda se odjednom, uz nesnošljive bolove, naglo počeo širiti.

Halifa je odmah pozvao najpoznatije ljekare. Međutim, ljekari su se jednoglasno složili da se Urveu, što prije, mora do koljena amputirati noga, prije nego se gangrena proširi na cijelo tijelo i život mu se ugrozi. Nije bilo drugog izlaza, nego prihvatiti njihov savjet.

Kada je hirurg došao i sa sobom donio skalpele, pile i ostali pribor za amputaciju noge, rekao je Urveu: “Trebao bi popiti malo jaču dozu opojnog pića da ne bi osjećao bol dok ti budemo amputirali nogu.” Urve je na to rekao: “Ni govora! Nikada sebi ne bih dozvolio da kao lijek upotrijebim ono što je zabranjeno. “Da ti onda damo čisti opijum?” – upitali su. “Ne, ni to.” – odgovorio je. “Ne bih želio izgubiti dio tijela, a da pritom ne osjetim žestinu bola i kod Allaha ne zaradim nagradu.” Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Kada je hirurg izvršio potrebne pripreme za amputaciju noge, Urveu je prišla grupa ljudi. Upitao je: “A ko su ovi?” “Došli su da te pridrže. Bol bi mogao biti žestok, pa se bojimo da ne trzneš nogom i spriječiš nas da obavio amputaciju kako treba.” – rekli su. „Vratite ih! Ne trebaju mi. Nadam se da će mi za to biti dovoljno sjećanje na Allaha i Njegovo spominjanje.” – rekao je. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Potom se hirurg primakao, uzeo mu nogu, skalpelom rasjekao meso do kosti, a onda uzeo pilu i njome počeo rezati kost. Urve je to sve, bez ijednog trzaja, hrabro podnosio i samo izgovarao La ilahe illallahu vallahu ekber! / Nema boga, osim Allaha! Allah je velik! sve dok mu nije amputirao nogu. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Zatim je donesena metalna posuda sa ucvrkanim uljem i u njega zamočen preostali dio Urveove noge, kako bi se opalila rana i zaustavilo krvarenje. U tom momentu Urve se onesvijestio i dugo ostao u nesvijesti. To ga je spriječilo da toga dana prouči svoj svakodnevni vird iz Allahove Knjige. Od rane mladosti pa sve do smrti, to je bio jedini dan kada je preskočio proučiti određeni dio iz Kur’ana.

Kada je došao svijesti, zamolio je da mu pokažu amputirano stopalo, pa ga je uzeo u ruke, počeo zagledati i okretati. U jednom trenutku mu je, kao da s njim razgovara, rekao: „Onaj Ko mi je dao da na tebi po mraku odlazim u džamiju, najbolje zna da nikada, ni koliko jedan korak, tobom nisam kročio u haram.“ Zatim je počeo recitirati dirljive stihove Ma‘na b. Evsa: Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Tako mi života, nikada nisam
ni prema čemu sumnjivom ruku pružio, 
niti sam nogom u grijeh kročio,
niti za njim uho ili oko bacio,
niti su me na njega pomisao i razum naveli. 
Potpuno sam ubijeđen da me 
nikakva nesreća nije pogodila,
a da nije pogodila
i nekog od mladića prije mene.

Halifi Velidu b. Abdulmeliku je teško pala nesreća koja je pogodila njegovog velikog prijatelja i dragog mu gosta Urvea b. Zubejra, koji je za samo nekoliko dana izgubio najstarijeg sina i dio tijela. Halifa je gledao da ga na svaki mogući način utješi i razgovori, tako da je jednom prilikom pribjegao i lukavstvu. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Naime, potrefilo se da je tih dana na halifinom dvoru odsjela grupa ljudi iz plemena Beni Abs, među kojima je bio neki slijepac. Kada je halifa El-Velid upitao slijepca kako je izgubio vid, ovaj je rekao: “O Vladaru pravovjernih, nekada, u cijelom plemenu Beni Abs od mene nije bilo bogatijeg čovjeka, ni po imetku niti po broju čeljadi.

Jednoga dana, sa svim svojim imetkom i čeljadima, zatekao sam se u jednoj dolini, gdje su, obično odsjedali sunarodnjaci iz moga plemena, pa se nad dolinom sručilo veliko nevrijeme i u nju provalila bujica kakvu do tada nikada nismo vidjeli.

Toliko je bila snažna da je odnijela i moj imetak i čeljad. Od svega sam uspio spasiti samo jednu kamilu i jedno novorođenče. Ta nesretna kamila bila je neposlušna, pa mi se otrgla i dala u bijeg, te sam dijete stavio na zemlju i potrčao da uhvati kamilu. Tek što sam se bio malo udaljio, začuo sam djetetov plač, pa sam se okrenuo i ugledao kako ga zubima kida gladni vuk. Potrčao sam spasiti ga, ali je bilo kasno.

Kasnije sam pronašao kamilu. Kada sam je pokušao uhvatiti, čiftom me je udarila u čelo. Od udarca čelo mi je bilo razbijeno i na oba oka sam oslijepio. Tako sam, Vladaru pravovjernih, preko noći ostao i bez porodice, i bez djece, i bez imetka, i bez vida.”

El-Velid tada vrataru reče: “Odvedi ovog čovjeka našem gostu Urveu b. Zubejru, da i njemu ispriča svoj slučaj. Neka Urve vidi da ima i onih koje je pogodila teža nesreća od njegove.” Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Kada su Urvea b. Zubejra donijeli u Medinu i unijeli među ukućane, prvo što im je rekao, bilo je: “Nemojte da vas uplaši ono što ćete vidjeti! Uzvišeni Allah mi je poklonio četiri sina, uzeo mi je jednoga, a ostavio trojicu. Hvala Mu na tome! Dao mi je četiri uda – dvije ruke i dvije noge – pa mi je uzeo jedan, a ostavio tri. Hvala Mu i na tome! Tako mi Allaha, uzeo mi je malo, a ostavio dosta. Ne smijem se požaliti što me je jedanput stavio na iskušenje, naspram tolikih godina rahatluka i zdravlja.”

Čuvši da se njihov imam i uvaženi alim Urve b. Zubejr vratio kući u Medinu, Medinelije su požurile posjetiti ga i izraziti mu saosjećanje i utjehu zbog nedaće koja ga je pogodila. Od svega, najviše su ga se dojmile riječi utjehe koje mu je uputio Ibrahim b. Muhammed b. Talha: “Blago tebi, Ebu Abdullahu!

Jedan od tvojih organa i jedan od sinova, pretekli su te u Džennetu! Ako Bog da, cjelina će se u Džennetu spojiti sa svojim dijelom! Hvala Allahu, Koji je kod tebe sačuvao ono što je najvrijednije i najpotrebnije: znanje, razboritost u vjeri i mudrost zaključivanja.

Molimo Allaha da i tebi i nama još dugo koriste. Allah je najbolji garant nagrade za tvoja dobra djela i lijep svršetak.” Urve b. Zubejr je kroz cijeli život za sve muslimane bio i ostao svijetli primjer uzoritog vjernika, koji ne samo da je sâm bio na Pravom putu nego je i druge pozivao i sve do smrti upućivao. Ni o čemu nije brinuo kao o odgoju, prvo svoje djece, pa onda i djece ostalih muslimana. Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Kad god mu se pružila prilika da ih uputi i posavjetuje, nije je propuštao. Kad god je savjetovao, imalo se šta od njega naučiti. Djecu je neprekidno savjetovao da se posvete stjecanju znanja. Govorio im je: “Djeco, posvetite se znanju! Budite njegovi dostojni nosioci! Čak i da ste zadnji u svome narodu, Allah bi vas, zahvaljujući vašem znanju, prometnuo među prvake.“ Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Često je znao reći: “Ah, ima li na svijetu išta ružnije nego kao neznalica dočekati starost!?” Iz života tabiina Urve B. Ez-Zubejr-a

Savjetovao ih je, da kada daju milostinju shvate da Uzvišenom Allahu daju poklon i u tom smislu govorio: “Djeco, nemojte svome Gospodaru poklanjati ono što bi vas bilo stid poklonuti nekom od prvaka svoga naroda, jer Uzvišeni Allah je od uglednih Najugledniji, od plemenitih Najplemenitiji i od darežljivih Najdarežljiviji, i kao takav Najzaslužniji da, kada Mu se poklanja, poklanja Mu se ono što je najvrijednije!”

Savjetovao ih je da dobro promatraju svijet oko sebe i da njihovi pogledi moraju prodrijeti u dubinu duše i otkriti ono što se u njoj krije. Govorio je: “Djeco, kada nekoga vidite da učini kakvo dobro i lijepo djelo, nastojte o njemu imati lijepo mišljenje, čak i po cijenu da sav ostali svijet o njemu misli sve najgore. Jer se iza jednog dobrog djela mogu kriti i druga njemu slična.

Kada nekoga vidite da učini kakvo teško zlo, pripazite ga se, čak i po cijenu da sav ostali svijet o njemu ima najljepše mišljenje, jer ko jedanput učini zlo, lahko ga može ponovo učiniti. Zapamtite dobro: kako jedno viđeno dobro djelo upućuje na više neviđenih dobrih djela, tako i jedno viđeno zlo djelo upućuje na više neviđenih zlodjela! Djeco, u mudroj izreci je rečeno: ‘Neka ti riječi budu slatke i neka ti lice bude vedro, pa ćeš svijetu biti draži od onoga ko mu dijeli poklone!’”

. . .

Kada bi vidio svijet kako se odaje raskošu i lagodnom životu, podsjećao bi ih kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., živio skromno i oskudno. Muhammed b. el-Munkedir pripovijeda: “Susreo sam Urvea b. Zubejra pa me je uzeo za ruku i rekao: ‘O Ebu Abdullahu!’

‘Slušam.’ – kazao sam. ‘Jednom prilikom sam ušao kod majke pravovjernih, svoje tetke Aiše, r.a., pa mi je rekla: ‘Sine, tako mi Allaha, mi smo u kući Allahovog Poslanika, s.a.v.s., znali provesti i po četrdeset noći jednu za drugom a da u njoj ne naložimo vatru, čak ni svijeću niti bilo šta drugo.’ ‘Majko, od čega ste onda živjeli?’ – upitao sam. ‘Živjeli smo na hurmama i vodi.’ – odgovorila je.”

. . .

Urve b. Zubejr je živio sedamdeset i jednu godinu, provedenu u pobožnosti, dobročinstvu i bogobojaznosti. Kada mu je na vrata pokucala smrt, zatekla ga je u postu. Ukućani su ga ubjeđivali da se iftari, ali je odbio, jer se duboko nadao da će se iftariti u Džennetu, gutljajem sa Kevsera iz srebrenih pehara kojima će ga služiti džennetske hurije.

Autor “Abdurrahman Ra’fat al-Baša” iz knjige “Iz života tabiina“