Da li su nebeski i svjetovni zakoni u koliziji ili u saglasnosti?
Donošenje i božanskih i svjetovnih zakona ima isti cilj, a to je uređenje društva i definiranje ljudskih odnosa radi uspostave sigurnosti, stabilnosti, jednakosti i pravde među onima koji žive u tim društvima. To je cilj i svrha svakog svjetovnog zakona. A i Allah je upravo slao sve Svoje odabranike sa uputama koje su sadržavale Božije zakone koji su imali taj isti cilj.
Razlika je samo u tome što su svjetovni zakoni u većini donošeni na osnovu iskustava, znanja i običaja vremena i prostora u kojem su propisivani. Dakle, bili su ograničeni mjestom, vremenom i običajima.
Božanski zakoni su od Allaha i oni su u stvari refleksija Njegovih svojstava. Dakle, njih ne ograničava vrijeme, običaji ni prostor. Oni su univerzalni, generalni i sveopće korisni za ljude.
Na osnovu toga se s pravom može konstatovati da se svjetovni zakoni u mnogim važnim dijelovima zakonodavstva i propisa podudaraju sa Božanskim zakonima zbog toga što obje vrste zakonodavstava imaju za cilj realizaciju generalne ili parcijalne ljudske koristi. Ali se, što je i normalno, razlikuju po nekim zakonima i propisima.
Pošto se ova studija prvenstveno tiče muslimana koji žive kao vjerske manjine na Zapadu, gdje se sudi po neislamskim zakonima, a u isto vrijeme od muslimana, ma gdje oni živjeli, islam traži da im se sudi po islamskim zakonima, poznavanje ovog pitanja za njih je od životnog značaja. Ako smo konstatovali i zaključili da obje vrste zakonodavstava, i Božanski i ljudski, imaju isti cilj, onda je neophodno da su u njima podudarne tačke mnogobrojne.
Pored toga, spoznaja te podudarnosti je nužna i radi rješavanja “nerješivih” pitanja koja muče milione muslimana koji žive u neislamskim sredinama. Može se reći da je to glavni problem i neophodno pitanje za muslimane koji žive u islamskim sredinama, gdje je općeprihvaćeno suđenje po svjetovnim zakonima i gdje se islamsko zakonodavstvo u potpunosti ili djelimično potisnulo zbog različitih lažnih ubjeđenja od kojih je najraširenije da je islamsko pravo konzervativno i prevaziđeno i da ne može udovoljiti zahtjevima i potrebama savremnog čovjeka i savremenog društva i civilizacije. To je potpuno lažna konstatacija i neutemeljena tvrdnja.
Autor “Sulejman Topoljak” iz knjige “Islamsko bračno pravo”.