Da li su nebeski i svjetovni zakoni u koliziji ili u saglasnosti?

Donošenje i božanskih i svjetovnih zakona ima isti cilj, a to je uređenje društva i definiranje ljudskih odnosa radi uspostave sigurnosti, stabilnosti, jednakosti i pravde među onima koji žive u tim društvima. To je cilj i svrha svakog svjetovnog zakona. A i Allah je upravo slao sve Svoje odabranike sa uputama koje su sadržavale Božije zakone koji su imali taj isti cilj.

Razlika je samo u tome što su svjetovni zakoni u većini donošeni na osnovu iskustava, znanja i običaja vremena i prostora u kojem su propisivani. Dakle, bili su ograničeni mjestom, vremenom i običajima.

Božanski zakoni su od Allaha i oni su u stvari refleksija Njegovih svojstava. Dakle, njih ne ograničava vrijeme, običaji ni prostor. Oni su univerzalni, generalni i sveopće korisni za ljude.

Na osnovu toga se s pravom može konstatovati da se svjetovni zakoni u mnogim važnim dijelovima zakonodavstva i propisa podudaraju sa Božanskim zakonima zbog toga što obje vrste zakonodavstava imaju za cilj realizaciju generalne ili parcijalne ljudske koristi. Ali se, što je i normalno, razlikuju po nekim zakonima i propisima.

Pošto se ova studija prvenstveno tiče muslimana koji žive kao vjerske manjine na Zapadu, gdje se sudi po neislamskim zakonima, a u isto vrijeme od muslimana, ma gdje oni živjeli, islam traži da im se sudi po islamskim zakonima, poznavanje ovog pitanja za njih je od životnog značaja. Ako smo konstatovali i zaključili da obje vrste zakonodavstava, i Božanski i ljudski, imaju isti cilj, onda je neophodno da su u njima podudarne tačke mnogobrojne.

Zbog toga je bitno otkriti neke od njih kao uzorke kako bi islamske manjine shvatile da je ono što im se predlaže moguće realizovati.

Pored toga, spoznaja te podudarnosti je nužna i radi rješavanja “nerješivih” pitanja koja muče milione muslimana koji žive u neislamskim sredinama. Može se reći da je to glavni problem i neophodno pitanje za muslimane koji žive u islamskim sredinama, gdje je općeprihvaćeno suđenje po svjetovnim zakonima i gdje se islamsko zakonodavstvo u potpunosti ili djelimično potisnulo zbog različitih lažnih ubjeđenja od kojih je najraširenije da je islamsko pravo konzervativno i prevaziđeno i da ne može udovoljiti zahtjevima i potrebama savremnog čovjeka i savremenog društva i civilizacije. To je potpuno lažna konstatacija i neutemeljena tvrdnja.

Autor “Sulejman Topoljak” iz knjige “Islamsko bračno pravo”.

Vaš komentar