I poslije namaza, ibadeti!
Hazreti Alija, r.a., pripovijeda:
“Dok je Poslanik sjedio sa grupom muhadžira i ensarija, došla mu je jedna grupa Židova. Rekli su: ‘Muhammede, pitat ćemo te o riječima koje je Allah dao Musau i daje ih samo vjerovjesnicima koji imaju poslanicu i bliski su melekima.’ Poslanik reče: ‘Pitajte.’ Oni rekoše: ‘Muhammede, pričaj nam o pet namaza koje je Allah propisao tvom ummetu?’ On reče: ‘Podnevski namaz nastupa kada sunce bude na polovini neba i tada svaka stvar slavi i veliča svoga Gospodara. Ikindijsko vrijeme je vrijeme u kojem je Adem, a.s., okusio zabranjenog drveta. Akšamsko vrijeme je ono u kojem je Allah primio pokajanje Ademu, a.s., i nema vjernika koji klanja ovaj namaz, nadajući se Allahovoj nagradi, pa uputi dovu za nešto a da mu Allah to ne dadne. Jacija je vrijeme i namaz koji su klanjali poslanici prije mene, a sabah je vrijeme izlaska sunca. Sunce izlazi između dva šejtanska roga i svaki nevjernik mu čini sedždu pored Uzvišenog Allaha.’ Oni rekoše: ‘Istinu si rekao, Muhammede, reci nam koja je nagrada klanjaču?’ Poslanik reče: ‘Podnevski namaz je kada se Džehennem raspiri i nema nijednog vjernika koji klanja podne, a da ga Allah neće zaštiti od džehenemske vatre na Kijametskom danu. Ikindijski namaz je u vrijeme kada je Adem, a.s., okusio zabranjen plod i nema nijednog vjernika koji klanja ovaj namaz, a da neće izaći oslobođen od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila.’
Zatim je proučio ajet:
حَافِظُوا عَلَى الصَّلَوَاتِ وَالصَّلَاةِ الْوُسْطَىٰ وَقُومُوا لِلَّهِ قَانِتِينَ
‘Redovno namaz klanjajte, naročito onaj krajem dana i pred Allahom ponizno stojte.’ (El-Bekara, 238)
Akšamski namaz je u vrijeme kad je Allah primio Ademovo, a.s., pokajanje i koji god vjernik klanja ovaj namaz, nadajući se nagradi, pa zatraži nešto od Allah, Allah će mu to dati. Jacijski namaz je u mrklo doba noći, a kabur je mračan. Kijametski dan je mračan i nema vjernika koji klanja ovaj namaz idući kroz pomrčinu do džamije, a da Allah neće zabraniti vatri džehenemskoj da ga dira i dobit će svjetlo koje će mu osvjetljavati put. Što se tiče sabaha, nema nijednog vjernika koji klanja sabah u džamiji, a da mu Allah neće dati dvije zaštite, zaštitu od Džehennema i zaštitu od licemjerja.“ (Tenbihul gafilin)
Ovo je nagrada za namaz. Vjernik to zna i svjestan je da bez namaza musliman ne živi. Jednako tako zna da namaz nije jedino čemu se vjernik posvećuje i da nije dovoljan kako bi upotpunio svoju vjeru. Naša ulema, promatrajući i proučavajući islam kao cjelinu, zaključuje da se ibadet dijeli na deset dijelova, devet je u traženju opskrbe i zarađivanju, a jedan je u izvršavanju obreda, (namaz, post…).
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik rekao:
“Ko traži i zarađuje na dunjaluku na halal način, kako ne bi prosio i od drugih tražio, kako bi osigurao svoju porodicu i bio u prilici drugima pomoći, Allah će ga na Kijametskom danu proživjeti lica sjajnog kao mlađak mjesec.“
Allah, dž.š., je Opskrbitelj. Čovjek je obavezan truditi se da do opskrbe dođe. Bog Uzvišeni kaže:
وَلَوْ بَسَطَ اللَّهُ الرِّزْقَ لِعِبَادِهِ لَبَغَوْا فِي الْأَرْضِ وَلَٰكِنْ يُنَزِّلُ بِقَدَرٍ مَا يَشَاءُ ۚ إِنَّهُ بِعِبَادِهِ خَبِيرٌ بَصِيرٌ
“Kada bi Allah svim svo jim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili.“ (Eš-Šura, 27)
Šekik bin Ibrahim ove riječi Božije tumači: “Kada bi Allah ljudima dao opskrbu bez truda, oni bi imali mnogo slobodnog vremena i pokvarili bi se. On ih je zaposlio tako što moraju zarađivati za život i na takav način nemaju vremena odati se besposlici.“
Pripovijeda se da je Davud, a.s., običavao izlaziti među svoje podanike i raspitivati se o svom ponašanju i vladanju. Jednom mu se Džibril pojavio u liku čovjeka, pa ga je Davud, a.s., upitao:
“Šta ti misliš o Davudu?“ On mu reče: “Dobar čovjek i dobar vladar ima samo jednu mahanu.“ Davud upita: “Koja je to mahana?“ On mu reče: “On koristi imetak iz opće kase muslimana, a Allahu je najdraži rob koji jede od onoga što zaradi svojim trudom i rukama.“ Davud se vratio kući plačući i moleći: “Gospodaru, poduči me nekom zanatu koji ću raditi i na taj način biti neovisan od zajedničke kase muslimana.”
Allah, dž.š., ga je podučio izradi štitova i oklopa. Kad bi završio sa državnim poslovima i potrebama svojih podanika, on bi se predavao izradi štitova i oklopa, prodavao ih i tako izdržavao sebe i porodicu.
O tome i Kur’an govori:
وَعَلَّمْنَاهُ صَنْعَةَ لَبُوسٍ لَكُمْ لِتُحْصِنَكُمْ مِنْ بَأْسِكُمْ ۖ فَهَلْ أَنْتُمْ شَاكِرُونَ
“I naučismo ga da izrađuje pancire za vas, da vas štite u borbi s neprijateljem, pa zašto niste zahvalni.“ (El-Enbija, 80)
Čovjeku je razum darovan, snagom je naoružan i obavezan je stupiti u borbu protiv siromaštva i ovisnosti o drugom. Džabir bin Abdullah prenosi od Poslanika:
“Kad god čovjek otvori pred sobom vrata kukanja i traženja, Allah mu otvori vrata siromaštva. Ko se ustegne, Allah ga zaštiti, a ko se bori da bude neovisan, Allah će ga obogatiti. Da neko od vas uzme uže i ode u ovu dolinu pa nasiječe drva, napravi breme i dođe na pijacu da to proda ili trampi za mjericu hurmi, bolje mu je nego da pita i prosi od ljudi pa mu oni daju ili ne daju.“
Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik rekao:
“Allah voli svakog vjernika koji radi i bori se za opskrbu svoje porodice. Ne voli besposlenog čovjeka koji je zdrav.“
Sve češće u našem društvu se događaju provale, pljačke i razbojništva koje čine mladi ljudi kako bi došli do novca. Pošteni ljudi, starci, djedovi i nane su ugroženi u svojim kućama. Sve češće su žrtve takvih napada. Mnogo je i onih koji idu od vrata do vrata i traže pomoć ili traže zajam, a taj zajam uglavnom ne vraćaju. Čuli smo, zdrav musliman to sebi ne dopušta jer čineći to, korača u okrilje Allahove srdžbe. Evo šta je uradio Poslanik kad mu je zdrav čovjek došao na vrata da traži pomoć.
Prodao je njegov pokrivač i posudu za hranu za dva dirhema i kupio mu sjekiru. Lično je Poslanik napravio držalicu za nju i uputio ga: “Idi, nasijeci drva pa ih prodaj! Nemoj da te vidim petnaest dana.“ Za tih petnaest dana zaradio je deset dirhema od kojih je kupio hranu i odjeću. Poslanik ga je upitao: “Zar to nije bolje nego da ti na Sudnjem danu tvoja prošnja načini na licu crnu tačku koju ne može izbrisati ništa osim džehenemska vatra.“
Vatru džehenemsku gasi i od nje se štiti klanjajući, ali i radeći. Nećeš se od nje zaštititi samo klanjajući kao što nećeš od nje pobjeći samo radeći. Klanjaj i radi, i tako u ibadetu živi.
Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim da je islam život. Amin!
