100 svjetskih velikana o islamu – Gustav Veil
40. osoba po redu osoba iz knjige 100 svjetskih velikana o islamu o kojoj će danas biti govora u ovom tekstu je Gustav Veil.
O njemu
Dr Gustav Weil, 1808–1889 je bio njemački orijentalista. Studirao je historiju i filozofiju na najstarijem univerzitetu u Njemačkoj, Univerzitetu Heidelberg. Od 1831. do 1835. godine radio je kao dopisnik iz Alžira i kasnije Egipta za Bavarski časopis Augsburger Allgemeinen Zeitung. Od 1836. do 1845. godine predavao je orijentalne jezike na Univerzitetu Heidelberg.
Šta je rekao o islamu?
U svom djelu A History Of The Islamic Peoples (Historija islamskog naroda), o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, napisao je:
„Kada je riječ o siromašnima, Muhammed je naglasio dužnosti koje bogati i moćni imaju prema njima. Čak i za nemoćnu ženu preporučio je samilost njenog supruga i osigurao za nju dio u njegovoj imovini.”1
Zatim dodaje:
„S punim pravom mogao bih reći da je bio dobročinitelj svojoj zemlji. On je bio taj koji je rasuta plemena koja su bila u neprekidnim sukobima ujedinio u jednu naciju i sve ih okupio u vjeri u jednoga Boga i besmrtnost duše. On je bio taj koji je očistio Arabiju od idolopoklonstva i oslobodio je stranih okova. On je bio taj koji je ukinuo krvnu osvetu. On je bio taj koji je propisao zakon za sva vremena. On je bio taj koji je olakšao stanje robova i pokazao očinsku brigu za siromašne, siročad i udovice. On je bio taj koji je dao udio siromašnima od poreza i od plijena.”2
Njegov govor o Kur'anu
O Kur’anu je napisao:
„Kur’an osuđuje okrutnost, oholost, bahatost, pretjerivanje, klevete, igre na sreću, upotrebu opojnih sredstava i druge poroke koji degradiraju ljude i uništitavaju društveni život, a preporučuje vjeru u Boga i pokoravanje Njegovoj volji.”3
Potom je napisao:
„Muhammed je postavio sjajan primjer za njegov narod. Njegov karakter je čist i neuprljan. Njegova kuća, njegova odjeća, njegova hrana odlikovale su se rijetkom jednostavnošću. Tako je bio skroman da je odbijao da mu njegovi drugovi iskazuju posebno poštovanje, niti bi tražio bilo kakvu uslugu od svog sluge ako bi to mogao sam uraditi. (…)
Bio je dostupan svima, u bilo kojem vremenu. Posjećivao je bolesne i bio je pun saosjećanja za sve, i kad god politika nije bila prepreka bio je velikodušan i tolerantan. Neograničena je bila njegova dobrota i velikodušnost te briga za dobrobit zajednice.”4
