Pokajanje dva mladića na aerodromu
“Pozivaju se putnici na letu broj…, na liniji…, da se zapute u salu za odlaske kako bi se pripremili za putovanje!”
Ovaj glas je odjekivao prostranim salama aerodroma. Jedan islamski radnik sjedio je u sali. Pripremio je prtljag u namjeri da krene pozivati Allahovoj vjeri. Čuo je taj poziv. U srcu je osjetio negodovanje, jer je znao zašto mnogi ljudi putuju vani, a naročito omladina.
Iznenada, ovaj plemeniti šejh primjetio je dvojicu mladića, dvadesetogodišnjaka ili malo starijih. Po njihovom izgledu i ponašanju dalo se primjetiti da oni od svoga putovanja žele samo haram uživanje.
“Moram ih spasiti prije nego bude kasno.”
– pomislio je. Odlučio je javiti im se i posavjetovati ih. Međutim, šejtan ga je pokušao spriječiti nagovarajući ga da se ne miješa i da ih pusti neka idu svojim putem, jer mu se, ionako, neće odazvati. Ali, šejh je bio odlučan. Znao je za šejtanske vesvese te mu je pljunuo u lice i nastavio bez kolebanja. Na izlazu iz sale zaustavio je mladiće, nazvao im selam i uputio jake i dirljive savjete:
“Šta mislite kada bi došlo do kvara aviona i, kada biste, ne daj Bože, poginuli, a u srcima imate takve grješne namjere? Kako biste izišli pred Allaha, dž.š!?”
Oči mladića su se orosile suzama, a srca omekšala. Pocijepali su karte i rekli:
“Šejh, slagali smo roditelje i rekli da idemo u Mekku i Džeddu. Šta sada da radimo? Šta da im kažemo?”
Sa šejhom je bio jedan njegov učenik. Šejh je rekao:
“Idite sa ovim vašim bratom! On će se pobrinuti o vama.”
Mladići su krenuli sa svojim prijateljem. Sa njim su proveli cijelu sedmicu, a poslije toga su se vratili kućama. I te noći, u kući spomenutog šejhovog učenika, jedan šejh je održao veoma dirljivo predavanje koje je snažno uticalo na mladiće i podstaklo ih da odu u Mekku i obave umru. To je bila njihova želja, ali Uzvišeni Allah je htio nešto drugo, i bilo je onako kako je On odredio.
Ujutro, nakon što su svi obavili sabah-namaz, zaputili su se u pravcu Mekke. Na mikatu su obukli ihrame i nastavili put. Međutim, doživjeli su strašnu saobraćajnu nesreću u kojoj su svi trojica izginuli. Njihova čista krv se pomiješala sa krhotinama rasutog stakla. Posljednji izdisaji su im bili pod krhotinama, a zadnje riječi: Lebbejkellahumme lebbejke, lebbejke la šerike leke lebbejke!/Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam! Odazivam Ti se! Ti nemaš sudruga. Odazivam Ti se!
Koliko je dana prošlo od cijepanja avionskih karata i namjere da otputuju, pa do njihove smrti? Nekoliko dana, ustvari, nekoliko sati. Međutim, Uzvišeni Allah je htio da budu spašeni. Brate moj, ako te duša, skona zlu, nagovara na grijeh prema Allahu, dž.š., i prema Njegovom Poslaniku, sjeti se smrti, jer ona uništava slasti, prekida užitke i razdvaja skupine! Pazi da ti smrtni čas ne dođe dok si u stanju s kojim Uzvišeni Allah nije zadovoljan, jer ćeš onda biti sigurni gubitnik!
Kada se osamiš sa sumnjom u tami,
a duša te na grijeh pozove,
zastidi se Allahova pogleda i kaži joj:
Zaista Onaj, Koji je stvorio noć, vidi me.
Golema je razlika između onoga koji umre u naručju nedozvoljenih uživanja i grijeha i onoga koji umre sa Allahovim imenom na jeziku! Ti si na potezu, pa odaberi put koji želiš!
