Kako dunjaluk i njegova iskušenja utječu na naše vjerovanje?

Ovo je drugi spoljašnji faktor koji utiče na slabljenje vjerovanja. Jedan od razloga slabljenja vjerovanja jeste preokupiranost prolaznim dunjalukom i prekomjerno ulaganje svih svojih vremenskih kapaciteta oko njega, preokupacija težnjom da se ostvare neke njegove ljepote, te trčanje i žurba za dunjalučkim ljepotama, užicima, prolaznostima i iskušenjima.

Kada se poveća želja roba za dunjalukom, njegovo srce se veže za njega i tako oslabi njegova pokornost prema Allahu, što bude razlog slabljenja njegovog vjerovanja.

Ibn Kajjim, rahimehullah, je rekao:

“Kolika bude želja roba za dunjalukom, toliko će mu biti teška pokornost Allahu Uzvišenom i želja za Ahiretom.”¹

Uzvišeni Allah, Mudri i Sveobavješteni, u Svojoj knjizi je pokudio dunjaluk i pojasnio njegovu niskost i prezrenost u mnogim kur’anskim ajetima.

Uzvišeni Allah, je rekao:

Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na Onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (El-Hadid, 20)

Uzvišeni Allah, je rekao:

Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može! Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati. (El-Kehf, 45–46)

Kome hoće, Allah daje u obilju, i uskraćuje. Oni se raduju životu na ovome svijetu, a život na ovom svijetu prema Onome svijetu samo je prolazno uživanje. (Er-Ra’d, 26)

Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – prebivalište njihovo biće Džehennem, zbog onoga što su radili. (Junus, 7–8)

U ovim ajetima Allah šalje jasnu prijetnju onima koji su se zadovoljili i preokupirali životom na ovome svijetu a nemarni su prema Allahovim dokazima i susretu sa Njim Uzvišenim.

O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: “Krenite u borbu na Allahovu putu!”, kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovome svijetu od Onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema onome na Onom svijetu, nije ništa. (Et-Tevba, 38)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:

„Tako mi Allaha, ne bojim se za vas siromaštva, ali se za vas bojim da vam se otvori dunjaluk, kao što se otvorio onima prije vas, pa da se u tome natječete kao što su se oni prije vas natjecali, pa da vas uništi kao što je uništio one prije vas!“²

U drugom predanju koje bilježe također Buhari i Muslim se spominje:

“Pa da vas zabavi, preokupira i odvrati, kako je to i njih zabavio, preokupirao i odvratio.”³

Mnogo je drugih dokaza koji također govore o ovoj tematici. Neophodno je da se onaj čovjek, koji želi da ojača i razvije svoje vjerovanje i stalo mu je da sačuva svoje vjerovanje od slabosti i krnjavosti, treba udaljiti od dunjaluka, njegovih iskušenja, razonode i preokupacije, a koliko li je samo toga.⁴

Ovo se ne može ostvariti, osim ukoliko se dobro ne razmisli o dvjema stvarima:

1. Prva stvar jeste da pogledamo u dunjaluk i uvidimo njegovu brzu prolaznost, krnjavost, niskost, bol koja se nalazi na njemu, želju za njim i koliko je na njemu samo tuge i nesreće. Na njegovom kraju i konačnici čovjek se susreće sa prolaznošću i neophodnošću napuštanja koje biva propraćeno tugom i žalošću. Onaj koji traži dunjaluk nije lišen brige prije nego li ga dosegne, ali nije lišen brige čak ni kada nešto od njega i dobije, kao ni tuge nakon što ga dunjaluk mimoiđe i ostavi.
2. Sa druge strane treba da pogledamo prema Ahiretu i onome što nas očekuje, i shvatimo činjenicu da će nam on neminovno doći. Trebamo gledati Ahiret kao kuću vječnosti u kojoj se nalaze mnoge počasti koje su neprolazne. Moramo shvatiti razliku između Ahireta i onoga što je na ovom dunjaluku. Ahiret je, kao što je Uzvišeni Allah rekao: A Onaj svijet je bolji i vječan je. (El-A’la, 17) Ovo su vječna, trajna i potpuna dobra, za razliku od dobara dunjalučkih koja su krnjava i prolazna maštanja.

Kada insan razmisli o dunjaluku i Ahiretu i bude objektivan prilikom razmišljanja o njima, neminovno da će ga to razmišljanje privoljeti da dadne veću pažnju i prednost trajnom Ahiretu nad prolaznim dunjalukom. Najbolje što će čovjeku pomoći da ovo realizuje u svome životu jeste proučavanje života Poslanika, sallallahu alejhi vellem, i njegovih drugova. Tako insan može vidjeti kako su se oni ophodili prema dunjaluku, na koji način su svoja srca i leđa okrenuli od njega i kako su ga razumjeli na ispravan način.

Oni su dunjaluk ostavljali iza se, svoja su srca od njega okrenuli i odbacili, tako da se nisu za njega vezivali i priklonili, već su ga naprosto napustili. Drugovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su dunjaluk smatrali zatvorom, a ne Džennetom, pa su zbog toga bili na dunjaluku pravi zahidi/askete. Da su željeli dunjaluk, mogli su da imaju na njemu sve što bi im bilo drago i sve što požele. Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, su na raspolaganju bili ključevi svih dunjalučkih riznica, ali je on to odbio.

Nisu htjeli da prodaju vječni Ahiret zbog dunjaluka. Sav se dunjaluk naprosto oblio drugovima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, no oni su Ahiretu dali prednost i nisu svoj ahiretski udio prodali za dunjaluk. Znali su da je dunjaluk kuća prolazna, a da nije kuća vječnosti i trajnog nastanjivanja. Znali su da je dunjaluk kuća prolaznosti, a ne kuća sreće. Znali su da je on poput ljetnjeg oblaka koji se za kratko rasprši i slatke mašte koja se ni ne okonča, a već se čuje poziv na pokret.⁵

Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili? (Eš-Šu’ara, 205–207)

A na Dan kada ih on sakupi učiniće im se da su boravili samo jedan čas u danu, i jedni druge će prepoznati. (Junus,45)

A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali. (Rum, 55)

Mnogo je drugih ajeta koji govore o ovome.

Gospodaru naš osvježi naša srca vjerovanjem i sačuvaj nas od smutnje od onoga što vidimo i od onoga što ne vidimo.

Autor teksta “Kako dunjaluk i njegova iskušenja utječu na naše vjerovanje?” Abdurrezak El-Bedr iz knjige “Razlozi jačanja i slabljenja imana”.

1. Ibn Kajjim, Fevaid (180) 
2. Buhari 6425 i Muslim 2961 
3. Buhari 3158, Muslim 2961. 
4. Za više pročitati šta je napisao Ibnul-Džeuzi: Sajdul Hatir (str. 25) oko pojašnjenja šta je to pokuđeno od dunjaluka kao i ono što od njega nije pokuđeno.

   Dunjalučki užitak sam po sebi nije općenito pokuđen. U Kur’anu Allah se na pojedinim mjestima hvali istim, no, ono što je od toga pokuđeno jeste ono što rade pojedine neznalice i grješnici, a to je preokupacija njime od Ahireta, kao i korišćenjem njegovih užitaka ali je u onome u čemu nije Allahovo zadovoljstvo. 

5. Ibnul-Kajjim, El-Fevaid, str. 176.