Laura Vecia Vaglieri – 100 svjetskih velikana o islamu
Laura Vecia Vaglieri (Laura Veccia Vaglieri, 1893–1989) je bila italijanski orijentalista. Kćerka slavnog arheologa Dante Vaglieria. Studirala je na Univerzitetu u Rimu. Laura je pionir arapskih i islamskih studija u Italiji. Radila je kao profesor na Institutu Universitario Orientale u Napulju.
Na kongresu evropskih muslimana u Ženevi 1935. godine,Laura Vecia Vaglieri je učestvovala kao jedini nemuslimanski učesnik. To je opravdano činjenicom da je bila asistent grofa Bernarda Barbiellini Amideia, direktora Instituta u Napulju, koji je svečano na ovom kongresu primio islam. Laura je autor više knjiga s islamskom tematikom. U svom djelu An Interpretation of Islam (Tumačenje islama), o Kur’anu je napisala:
„Kako bi moglo biti drugačije? Kur’an je direktna verbalna objava kojom je Bog udostojio Muhammeda. On je doslovno riječ Božija.”1
O islamu je napisala:
„Zahvaljujući islamu paganstvo u svim svojim oblicima je poraženo. Koncept svemira, praktikovanje vjere i običaji društvenog života, oslobođeni su svih negativnosti koje su ih degradirale i ljudski umovi su oslobođeni predrasuda. Čovjek je napokon ostvario svoje dostojanstvo. (…)
Čovjekov duh je oslobođen predrasuda, čovjekova volja je oslobođena veza koje su je držale u posjedu volje drugih ljudi, ili drugih tzv. skrivenih sila. Svećenici, lažni čuvari tajne, brokeri spasenja i svi oni koji su se pretvarali da su posrednici između Boga i čovjeka, i zahvaljujući takvom vjerovanju ostvarivali vlast nad ljudima, pali su s njihovih pijadestala. Čovjek je postao sluga Božiji, a prema drugim ljudima imao je samo obaveze jednog slobodnog čovjeka prema drugim slobodnim ljudima. Dok su ranije ljudi patili od nepravdi socijalne razlike, islam je proglasio jednakost među ljudskim bićima.”2
Zatim navodi:
„Čudo islama je Kur’an, kroz koji nam stalna i neprekinuta tradicija prenosi vijesti s apsolutnom sigurnošću. Ovo je knjiga koja se ne može imitirati. Svaki od njegovih izraza je sveobuhvatan, a opet je ipak odgovarajuće veličine, ni predug, a ni prekratak. Njegov stil je originalan.”3
Potom dodaje:
„U njemu (Kur’anu), između ostalog, možemo naći predviđanja događaja iz budućnosti, a i opis događaja koji su se zbili vijekovima prije, ali su uglavnom bili zanemareni. Tu su i česta spominjanja, od zakona u prirodi do različitih nauka i vjerskih i svjetovnih. U njemu (Kur’anu), nalazimo ogromne zalihe znanja koje su iznad kapaciteta najinteligentnijih ljudi, najvećih mislilaca i najsposobnijih političara.
Zbog svega navedenog, Kur’an ne može biti djelo jednog nepismenog čovjeka koji je cijeli svoj život proveo usred društva koje je bilo daleko od ljudi, od nauke. Čovjek, koji je uvijek insistirao da je on samo čovjek kao i svaki drugi i da kao takav ne može izvoditi čuda, osim uz pomoć Svemogućeg Boga. Kur’an može imati svoje porijeklo samo od Boga, čije znanje obuhvata sve što je na nebesima i na zemlji.”4
Zaključuje i kaže:
„Mi imamo još jedan dokaz božanskog porijekla Kur’ana u činjenici da je njegov tekst ostao čist i nepromijenjen kroz stoljeća od dana njegove objave do danas, a tako će i ostati, ako Bog da, koliko god svemir nastavi postojati. Čitan iznova i iznova u cijelom muslimanskom svijetu, ovaj rad ne izaziva kod vjernika bilo kakav osjećaj umora. Nasuprot tome, kroz ponavljano čitanje sve je draži svakim danom. To izaziva dubok osjećaj poštovanja i divljenja onome ko čita ili ga sluša.
To nije bila upotreba sile, niti napori ustrajnih misionara koji su doveli do brzog širenja islama. Umjesto toga, to je činjenica da je knjiga koja je predstavljena od muslimana osvojenim narodima, sa slobodnom voljom da je prihvate ili odbace, bila zaista knjiga od Boga, Riječ istine, najveće čudo koje je Muhammed mogao predstaviti onima na zemlji.”5
