Znaj da nećeš biti sam u kaburu

Od Katade se prenosi da je čuo od Enesa, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:

“Kada se umrli spusti u kabur, i njegovi prijatelji odu toliko da on još čuje njihove korake, dođu mu dva meleka, posade ga i kažu mu: ’Šta si govorio o ovom čovjeku, Muhammedu?’ Vjernik će reći: ’Svjedočim da je on Allahov rob i Njegov Poslanik!’ - pa će mu se reći: ’Pogledaj svoje mjesto u Džehennemu! Allah ti ga je zamijenio mjestom u Džennetu.’ - pa će ih, kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s., istovremeno oba vidjeti.”

Katade kaže:

“Potom nam je spomenuo da će mu tada kabur biti proširen za sedamdeset aršina i sve do Sudnjeg dana biti pun zelenila.” Zatim je nastavio kazivati hadis koji prenosi Enes, rekavši: “Što se tiče nevjernika ili licemjera, i njih će upitati: ’Šta si govorio o ovom čovjeku?’ - pa će reći: ’Govorio sam ono što je govorio i ostali svijet.’ Na to će mu se reći: ’Niti si znao (tj. odgovoriti) niti si proučio (tj. kelimei-šehadet)!’ Zatim će između ušiju biti udaren željeznim maljem, da će toliko zapomagati da će ga svak na njoj (tj. Zemlji) čuti, osim ljudi i džina.”(رواه البخارى (٣/٢٣٢، ٢٣٣) الجنائز ، و مسلم (١٧/٢٠٣) الجنة ؛ و أحمد (٣/١٢٦ ، ٢٣٣).)

Od El-Beraa b. Aziba se prenosi da je čuo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“O slučaju kada musliman u kaburu bude ispitivan, pa posvjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, govori se u riječima Uzvišenog Allaha: Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu. (Ibrahim, 27). I po drugoj verziji ovog hadisa, riječi Uzvišenog Allaha: Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu. (Ibrahim, 27) odnose se na kabursku kaznu, kada će umrli biti upitan: “Ko je tvoj Gospodar?” - pa će odgovoriti: “Allah je moj Gospodar, a Muhammed moj poslanik.” (رواه البخاري( ٣/٢٣١ ، ٢٣٢) الجنائز ، مسلم ( ١٧/ ٢٠٤) الجنة))

Pored navedenog, treba znati da se u kabursku kaznu ubraja i ona koja se, u riječima Uzvišenog, spominje kao kazna u berzahu:

Pred njima će prepreka (berzah) biti sve do dana kada će oživljeni biti. (El-Mu’minun, 100)

Ukratko, svako ko, prethodno zasluživši kaznu, umre, morat će kaznu i iskusiti, bez obzira na to da li je zakopan u grob ili nije, čak i kad bi ga pojele zvijeri, do pepela sagorjela vatra, pa bio bačen da ga raznese vjetar, ili se utopio u moru i sl. Drugim riječima, ma gdje bilo ostavljeno, svako tijelo i dušu stići će zaslužena kazna, isto kao da je zakopano u zemlju.

Evo još nekoliko hadisa koji govore o vrstama kaburske kazne:

Od Semure b. Džunduba, r.a., se prenosi da je rekao:

“Kada bi klanjao namaz Vjerovjesnik, s.a.v.s., bi se prema nama licem okrenuo i upitao: ’Ima li ko među vama da je sinoć sanjao kakav san?’ Ako bi neko šta sanjao kaže on (tj. Džundub) to bi i ispričao, a on (tj. Vjerovjesnik) bi rekao: ’Bit će onako kako Allah hoće!’ Jednoga dana ponovo nas je upitao: ’Ima li ko među vama da je sanjao kakav san?’ - pa smo rekli da nema. Na to je on rekao: ’Ali ja sam sinoć sanjao kako su mi došla dva čovjeka (meleka), uzeli me za ruku i odveli u Svetu Zemlju (Palestinu), kada tamo dva čovjeka, od kojih jedan sjedi, a drugi stoji sa željeznim čengelama (kukama) u ruci koje ovome gura kroz vilicu, sve dok mu ih ne protjera na zatiok, a onda to isto ponavlja sa njegovom drugom vilicom. Čim mu rana na vilici zaraste, on počne da mu ponovo provodi, isto kao i ranije. Upitao sam: “Ko su ovi?” - pa su mi njih dvojica (tj. meleka) rekli: “Nastavi dalje!”, te smo krenuli i tako išli sve dok nismo naišli na jednog čovjeka naslonjenog na zatiok, i drugog sa kamenom - ili stijenom - kako mu stoji iznad glave i njome mu razbija glavu. Tako se kamen, kada ga god udari, odbije i otkotrlja, pa ovaj ode za njim da ga uzme i ne vraća se, sve dok ovome glava ne zaraste, a kada zaraste, vrati se i ponovo ga, kao i ranije, počne udarati. “Ko su ovi?” - upitao sam, pa su mi njih dvojica (tj. meleka) rekli: “Nastavi dalje!”, te smo krenuli i tako išli sve dok nismo naišli na jednu provaliju, oblika poput peći (pekare), tijesnu pri vrhu, a široku pri dnu, ispod koje se loži vatra. Kad ono u njoj goli muškarci i žene, koji se, kako se pod njima vatra razbuktava i približava, penju prema gore i kada, samo što ne dođu do vrha i ne iziđu, vatra malo splahne, pa opet padnu naniže. Upitao sam: “Ko su ovi?” - pa su mi njih dvojica (tj. meleka) rekli: “Nastavi dalje!”, te smo krenuli i tako išli sve dok nismo naišli na rijeku od same krvi. U sredini rijeke stajao je jedan čovjek, a na obali drugi sa kamenom ispred sebe. Onaj čovjek što je bio u sredini rijeke okrenuo se i htio izići, pa ga je onaj drugi kamenom pogodio u usta i vratio onamo gdje je i bio. I tako svaki put kada bi pokušao da iziđe. Upitao sam: “Ko su ovi?” - pa su mi njih dvojica (tj. meleka) rekli: “Nastavi dalje!”, te smo krenuli i tako išli sve dok nismo naišli na jednu zelenu bašču u kojoj je bilo jedno ogromno drvo na čijem su stablu bili jedan starac i djeca, a iza stabla jedan čovjek koji je ispred sebe ložio vatru. Njih dvojica (tj. meleka) su me potom popeli na drvo i uveli u jedan dvorac od kojeg nikada nisam ljepšeg vidio. U njemu je bilo i staraca i mladića. Zatim su me odveli u jedan drugi dvorac, još ljepši i bolji od ovoga. Tada sam rekao: “Cijelu ste me noć vodali i sa mnom obilazili. Hoćete li mi bar sada reći gdje smo bili i šta je ono što sam vidio?” - pa su rekli: “Dobro, hoćemo! Onaj koga si vidio da mu se probija vilica je lažov koji izmišlja laži, pa se od njega svuda naokolo prenose. Zato će mu se ono što si vidio činiti sve do Sudnjeg dana. Onaj koga si vidio da mu se razbija glava je čovjek kome je Allah dao da nauči Kur’an, pa niti ga preko noći od spavanja ima kada učiti, niti preko dana po njemu radi. Zato će se sa njim onako postupati sve do Sudnjeg dana. One koje si vidio u provaliji su bludnici, a onaj koga si vidio u rijeci je lihvar. Onaj čovjek koji je na stablu drveta je Ibrahim, a ona djeca su djeca svijeta. Onaj što potpaljuje vatru je čuvar džehennemske vatre. Prvi dvorac koji si vidio je zajednički dvorac običnih vjernika, a ovaj dvorac je dvorac šehida. Ja sam Džebrail, a ovo je Mikail.” Zatim su mi rekli: “A sada podigni glavu!” - pa sam podigao glavu, kad ono iznad mene nešto poput oblaka. Rekli su mi: “Ovo je tvoja kuća!” - pa sam rekao: “Pustite me da (malo) uđem u svoju kuću!” Na to su rekli: “Ostalo ti je još života koji nisi do kraja završio, a da si ga završio sam bi došao u svoju kuću.”(رواه البخاري ( ٣/٢٥١ ، ٢٥٢) الجنائز)

Navedeni tekst je vjerodostojan i jasan. On opisuje vrste kaburske kazne i islamski ga se učenjaci u svome tumačenju striktno drže. Poslanikov, s.a.v.s., opis šta je sve vidio u noći Isra’a, također, govori i o drugim vrstama uživanja i patnji u kaburu. Tako se u hadisu koji bilježi El-Bejheki, a prenosi Ebu Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u vezi sa riječima Uzvišenog:

Hvaljen neka je onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba… (El-Isra’, 1),

rekao da mu je doveden konj na koga je uzjahao i na kome je, u pratnji Džibrila, krenuo koračajući dokle oko može pregledati, sve dok nisu stigli do ljudi koji u danu sijú, a sutradan žanju, i koliko god da požanju, opet ostane kao što je i bilo, te da je upitao: “Džibrile, ko su ovi?” – pa mu je odgovorio: “Ovo su borci na Allahovu putu, kojima se učinjeno dobro djelo uvećava za sedamdeset puta, kao što stoji u riječima Uzvišenog:

Šta god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje. (Sebe, 39)

“Zatim je došao do ljudi čije se glave razbijaju kamenjem, pa se svaki put kada se razbiju vrate kao što su i prije bile.” Na to je upitao: “Džibrile, ko su ovi?” - pa mu je rekao: “Ovo su oni čije se glave teško nakanjuju na namaz.” “Zatim je kaže došao do ljudi šugavih i sprijeda i posada, i vidio kako se o suha stabla drveta Zekkum i džehennemske stijene, češu i drpaju kao što se češu šugave životinje. Na to je upitao: “Džibrile, ko su ovi?” pa mu je rekao: “Ovo su oni koji ne daju zekat na svoj imetak. Allah im nije nepravdu učinio, jer Allah robovima nepravdu ne čini.” Zatim je došao do ljudi ispred kojih su stajala dva lonca sa mesom: jedan sa lijepim, kuhanim mesom, a drugi sa neskuhanim, pokvarenim mesom, pa su počeli jesti ono pokvareno, a ostavljati ono kuhano i lijepo. Na to je upitao: “Džibrile, ko su ovi?” - pa mu je rekao: “Ovaj čovjek je kod svoje kuće i ima lijepu, halal ženu, pa od nje odlazi drugoj ružnoj i pokvarenoj ženi, i sa njom provodi noć sve dok ne svane.” (Hadis)