RECENZIJA: Enciklopedija islamskog ponašanja
Sva hvala pripada Allahu. Njemu zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njime se štitimo od zla nas samih i naših hrđavih djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah ostavi u zabludi, njemu nema upućivača. I svjedočim da nema božanstva osim Allaha, Koji nema ortaka i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Ali Imran, 102)
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. (En-Nisa, 1)
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio. (El-Ahzab, 70-71)
Najiskreniji govor je Allahova Knjiga, a najbolji način života je način života Muhammeda, alejhissalatu vesselam. Najgore stvari su inovacije u vjeri, a svaka inovacija u vjeri je novotarija. Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Džehennem.
Svijetli islam ima svoje mnogobrojne edebe koji prožimaju svaku situaciju u životu i ibadetu, običajima i ophođenju s drugima, edebi u WC-u dok čovjek podmiruje svoju fizičku potrebu, edebi čistoće i abdesta kada se sprema za namaz, edebi zekata i sadake, edebi u njegovom osamljivanju sa svojim Gospodarom, u njegovom druženju s ljudima, edebi kojima se vlada sa starijima, mlađima, rođakom ili nepoznatim, prijateljem ili neprijateljem, edebi po kojim se vlada u svom životu sa onim s kojim je na bilo koji način vezan ili s kojim ne postoji nikakva veza.
Islam poziva ovim edebima i podstiče na njih, štaviše, naređuje da se čine i primjenjuju. Svi ovi edebi zajedno obrazuju sistem života muslimana, kako život njega kao pojedinca tako i život u odnosu na druge. Časni Kur’an i nepatvoreni Sunnet jasno ukazuju na propisane edebe koje musliman treba da primjenjuje i da ih prakticira. Ukazuje na edebe u odnosu na Allaha, Njegovog Poslanika, samog sebe, u odnosu na one koji su protivnici i ostale. Najveći činilac u odgoju je Kur’an, i ljudi u njemu imaju mnogobrojna dobra i koristi. On nas poziva svemu časnom i pohvalnim, časnim, dostojanstvenim i cijenjenim svojstvima. Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, kaže:
“Ovaj Kur’an je Allahova sofra i siguran je onaj ko joj pristupi.“(Ferjabi bilježi u Fedailul-kur’ani, 59, a bilježi se vezan za Poslanika, alejhissalatu vesselam. Nije ispravan lanac prenosilaca do Poslanika, alejhissalatu vesselam (El-džami’u lil-adabi – od Ibn Abdilberra). Ibn Kesir u Ennihajehu (2/34) kaže: “Znači: ‘zvanice Njegove’, aludirajući na to da je Allah u Kur’anu za ljude pripravio razne koristi i dobra.“)
Od njega se bilježi i da je rekao:
“Svaki odgajatelj voli da se njegove odgojne mjere i savjeti primijene, a Allahove odgojne mjere sadržane su u Kur’anu.“(Bilježi imam Darimi u svom Sunenu (2/433) i Ebu Ubejd u Fedailul-kur’ani.)
Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, imao je najveće stepene edeba i lijepog morala. Uzvišeni Allah kaže:
Jer ti si, zaista, najljepše ćudi… (El-Kalem, 4)
Ibn Atijje el-’Avfi kaže:
“Imao je kur’anski edeb.“(Bilježi Taberi u svom Džami’ul-bejan fi te-vilil-Kur’anu, 29/24.)
Aiša, radijallahu anha, kaže: “Njegov ahlak, moral i ponašanje je bio Kur’an.“(Bilježi imam Muslim, 746.)
Imam Ibn Kesir kaže:
“Značenje ovoga ajeta jeste to da je Poslanik, alejhissalatu vesselam, kur’anske naredbe toliko primjenjivao, a zabrana se toliko klonio, da su, pošto je svoje urođene osobine stavio po strani, postale dio njega i njegovog ponašanja. Što god da mu je Kur’an naređivao, on je primjenjivao. A što god mu je zabranjivao, on je to ostavljao. Ovo je Poslanikov dar od Allaha Uzvišenog, uz ono što mu je On Plemeniti dao od urođenog veličanstvenog i čestitog ponašanja i morala: stid, plemenitost, hrabrost, praštanje, blagost i sve ostale lijepe osobine.(Hadis: “Odgajao me je moj Gospodar i uljepšao je moj odgoj...“ – nije ispravan i nema utemeljenja. Ševkani u El-fevaidul-medžmu’atu fil-ehadisil-mevdu’atiu, 288, a Adžluni u Kešful-hafau, 1/64, kaže: “Lanac prenosilaca je jako slab, a Allah najbolje zna.“)
Na osnovu ovoga kažem:
“Svi koji su pisali o edebima u islamu navode obaveze i zabrane koje treba svaki pojedinac da sprovodi, kao: dobročinstvo roditeljima, dobročinstvo komšijama, napuštanje ružnog govora i slične stvari. Ja sam u ovoj knjizi naveo posvetu, zatim predgovor, onda sam govorio o značenju edeba u jeziku i u terminološkom značenju. Nakon toga sam govorio o edebu u odnosu na Allaha, Njegovog Poslanika i sličnim edebima koje treba da ima svaki musliman u svom ibadetu, ophođenju prema drugima, a onda sam završio zaključkom o edebima i završnom riječju. Molim Allaha da meni i vama podari svako dobro. Ako je ispravno, onda je to jedino od Allaha, a ako sam pogriješio, onda je to od mene samoga i šejtana, a Allah i Njegov Poslanik nemaju ništa s njim. Molim brata koji bude čitao ovu poslanicu da moli za mene i za svakog ko je imao ikakva udjela u tome da ovo djelo ugleda svjetlo dana i da traži dobro za nas, blagoslov i podršku i da nas Allah proživi u društvu vjerovjesnika i pod zastavom prvaka svih poslanika Muhammeda b. Abdullaha, alejhissalatu vesselam. Neka je salavat i selam na sve njegove ashabe i porodicu. Prepuštam ovaj mirisni vrt svom bratu kako bi uživao u mirisu i sam se namirisao."
Autor teksta je Ejmen Ahmed Muzejjen iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja.”