Da li je Kur'an samo za naš ummet?

Kur’an je knjiga objavljena cijelom čovječanstvu, kojom se Allah obraća svim ljudima do Sudnjeg dana. Kur’an je univerzalna knjiga: objavljen je za svako vrijeme, svako mjesto, i muškarcima i ženama, svim slojevima društva, i ljudima i džinima, kojima ukazuje na ispravno vjerovanje, propisuje mudre ibadete, uzvišene propise i najljepše moralne vrline, kako bi postigli sreću i na dunjaluku i na ahiretu.

Na univerzalnost kur’anske riječi upućuju i kur’anski ajeti, ali i hadisi i konsenzus muslimana.(Azametul-Kur’anil-kerim, str. 110.) Ajeti koji jasno govore o univerzalnosti veličanstvenog Kur’ana jesu:

تَبَارَكَ ٱلَّذِي نَزَّلَ ٱلۡفُرۡقَانَ عَلَىٰ عَبۡدِهِۦ لِيَكُونَ لِلۡعَٰلَمِينَ نَذِيرًا

“Blagoslovljen neka je Onaj Koji objavljuje Furkan robu Svom, da bude svjetovima opominjač.” (El-Furkan, 1)

وَمَآ أَرۡسَلۡنَٰكَ إِلَّا رَحۡمَةٗ لِّلۡعَٰلَمِينَ

“I poslali smo te samo (kao) milost svjetovima.” (El-Enbija, 107)

وَلَقَدۡ صَرَّفۡنَا لِلنَّاسِ فِي هَٰذَا ٱلۡقُرۡءَانِ مِن كُلِّ مَثَلٖ فَأَبَىٰٓ أَكۡثَرُ ٱلنَّاسِ إِلَّا كُفُورٗا

“A doista smo čovječanstvu iznijeli u ovom Kur’anu od svakog primjera (ponešto), pa većina svijeta odbija (sve), osim nevjerstva.” (El-Isra, 89)

وَلَقَدۡ ضَرَبۡنَا لِلنَّاسِ فِي هَٰذَا ٱلۡقُرۡءَانِ مِن كُلِّ مَثَلٖ لَّعَلَّهُمۡ يَتَذَكَّرُونَ

“I zaista smo ljudima naveli u ovom Kur’anu od svega primjer, da bi pouku primili.” (Ez-Zumer, 27)

إِنَّآ أَنزَلۡنَا عَلَيۡكَ ٱلۡكِتَٰبَ لِلنَّاسِ بِٱلۡحَقِّۖ فَمَنِ ٱهۡتَدَىٰ فَلِنَفۡسِهِۦۖ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيۡهَاۖ وَمَآ أَنتَ عَلَيۡهِم بِوَكِيلٍ

“Uistinu! Mi smo ti objavili Knjigu za (sve) ljude, s Istinom. Pa ko se uputi, pa za dušu je njegovu; a ko zaluta, pa samo luta protiv nje. A nisi ti nad njima čuvar.” (Ez-Zumer, 41)

Kur’an se ne obraća samo jednoj skupini ljudi koja se odlikuje određenim intelektualnim ili duhovnim sposobnostima, nego se obraća svim ljudima, ne zanemarujući i ne izuzimajući nikoga, i propisuje im ono što će zadovoljiti sve aspekte njihovog života. A, takav životni sklad ljudima može osigurati samo objava koja dolazi od Stvoritelja ljudi.(Kejfe neteamelu meal-Kur’anil-azim, str. 60.)

Onaj koji žudi za racionalnom spoznajom, u Kur’anu pronalazi ono što zadovoljava njegovo razumsko rezonovanje. Slušajući Kur’an koji poziva na korištenje razuma i racionalno promišljanje o carstvu nebesa i Zemlje i o onome što je Allah stvorio, srce ovog čovjeka nalazi smiraj i prihvata kur’ansku uputu. Nekoliko je načina na koje ova skupina ljudi dolazi do upute:

Da se oslanja na jasan dokaz u razumskim stvarima. Uzvišeni kaže:

قُلۡ هَاتُواْ بُرۡهَٰنَكُمۡ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ

“Reci: ‘Donesite dokaz svoj, ako istinu govorite!’” (El-Bekara, 111)

Da se oslanja na posmatranje i eksperimente u domenu osjetilnog. Uzvišeni kaže:

أَوَلَمۡ يَنظُرُواْ فِي مَلَكُوتِ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضِ وَمَا خَلَقَ ٱللَّهُ مِن شَيۡءٖ

“I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio!” (El-A’raf, 185)

Da se oslanja na istinitost i provjerenost kazivanja i onoga što se prenosi. Uzvišeni kaže:

ٱئۡتُونِي بِكِتَٰبٖ مِّن قَبۡلِ هَٰذَآ أَوۡ أَثَٰرَةٖ مِّنۡ عِلۡمٍ إِن كُنتُمۡ صَٰدِقِينَ

“Dajte mi Knjigu prije ove ili tračak znanja, ako istinu govorite.” (El-Ahkaf, 4)

Na važnost korištenja razuma i odlikovanost onih koji razmišljaju ukazuje i to što se u Kur’anu pedeset osam puta spominju riječi ja’kilune, ta’kilune – razmišljaju, razmišljate, riječ el-fikru – misliti spominje se sedamnaest puta, riječ el-elbabu – mozgovi spominje se šesnaest puta, a i u drugim ajetima koriste se slične riječi i izvedenice koje upućuju na razmišljanje, a to su riječi: el-unzuru – posmatranje, el-i’tibaru – razmatranje, et-tedebburu – razmišljanje, el-hudždžetu – dokaz, el-burhanu – argument, en-nehju – razuman, el-hikmetu – mudrost, el-ilmu – znanje.

Onaj koji žudi za duhovnom spoznajom pronalazi u Kur’anu ono što zadovoljava njegovu dušu i srce. Primjer takve spoznaje nalazimo u kur’anskom kazivanju o Musau i dobrom robu. Uzvišeni kaže:

فَوَجَدَا عَبۡدٗا مِّنۡ عِبَادِنَآ ءَاتَيۡنَٰهُ رَحۡمَةٗ مِّنۡ عِندِنَا وَعَلَّمۡنَٰهُ مِن لَّدُنَّا عِلۡمٗا

“I nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.” (El-Kehf, 65)

Onaj ko žudi za istinskom vjerom pronaći će u kur’anskom obraćanju ono što će ga usmjeriti na put vjerovanja u Allaha, u Njegovu poslanicu, u susret sa Njim i Njegovu nagradu, i ono što će od njega odagnati sumnju i licemjerstvo. Kur’an ukazuje na jasne dokaze o postojanju Svemogućeg Allaha, o Njegovoj jednoći i veličanstvenoj svemoći, Njegovoj velikoj mudrosti, sveobuhvatnoj milosti i o Njegovom slanju poslanika:

رُّسُلٗا مُّبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى ٱللَّهِ حُجَّةُۢ بَعۡدَ ٱلرُّسُلِۚ وَكَانَ ٱللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمٗا

“Poslanicima donosiocima radosnih vijesti i opominjačima, da nemaju ljudi izgovor Allahu nakon poslanika. A Allah je Moćni, Mudri” (En-Nisa, 165).

Kur’an kazuje i o Allahovom pravednom nagrađivanju na ahiretu:

لِيَجۡزِيَ ٱلَّذِينَ أَسَٰٓـُٔواْ بِمَا عَمِلُواْ وَيَجۡزِيَ ٱلَّذِينَ أَحۡسَنُواْ بِٱلۡحُسۡنَى

“Da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepšom nagradom nagradio one koji čine dobro.” (En-Nedžm, 31)

Kur’an jasno kazuje kakva je sudbina vjernika: spas i lijep život na dunjaluku i spas na ahiretu, i kazuje kakva je sudbina onih koji negiraju: nesretan život na dunjaluku i kazna na ahiretu. Vjerovanje u Kur’an izvor je svakog napretka i prosperiteta, izvor zajedništva, milosti i razumijevanja. Vjerovanje u Kur’an podrazumijeva vjerovanje u svaku ranije objavljenu knjigu i u svakog poslanika koji je poslan. Uzvišeni kaže:

كُلٌّ ءَامَنَ بِٱللَّهِ وَمَلَٰٓئِكَتِهِۦ وَكُتُبِهِۦ وَرُسُلِهِۦ لَا نُفَرِّقُ بَيۡنَ أَحَدٖ مِّن رُّسُلِهۦۚ

“Svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’” (El-Bekara, 285)

Onaj koji je posvećen njegovanju najviših moralnih vrijednosti u Kur’anu pronalazi ono za čim traga i što traži. Činjenje dobra jedan je od tri temelja muslimanskog društva, i Kur’an upućuje na činjenje dobra kao što upućuje na istinu. Uzvišeni kaže:

وَٱفۡعَلُواْ ٱلۡخَيۡرَ لَعَلَّكُمۡ تُفۡلِحُونَ

“I činite dobro, da biste uspjeli” (El-Hadždž, 77).

Međutim, Kur’an se ne zadržava samo na pozivu da musliman čini dobro, nego traži od muslimana i da druge poziva da čine dobro:

وَلۡتَكُن مِّنكُمۡ أُمَّةٞ يَدۡعُونَ إِلَى ٱلۡخَيۡرِ وَيَأۡمُرُونَ بِٱلۡمَعۡرُوفِ وَيَنۡهَوۡنَ عَنِ ٱلۡمُنكَرِۚ وَأُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡمُفۡلِحُونَ

“I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su uspjeli” (Ali Imran, 104).

Onaj ko njeguje estetske vrijednosti u Kur’anu pronalazi ono što će zadovoljiti njegovu želju za ljepotom, jer Kur’an posvećuje pažnju uživanju u ljepoti svega stvorenog: prirode, nebesa… Uzvišeni kaže:

وَلَقَدۡ جَعَلۡنَا فِي ٱلسَّمَآءِ بُرُوجٗا وَزَيَّنَّٰهَا لِلنَّٰظِرِينَ