Kur’an je sačuvan i neizmijenjen

Jedna od karakteristika Kur’ana jeste da je on knjiga koja je u potpunosti sačuvana. Allah se obavezao da će čuvati Kur’an i nije to prepustio nikome drugom, kao što je bio slučaj sa ranijim svetim knjigama.(Kejfe neteamelu meal-Kur’an, str. 22.) Slavljeni Allah ukazao je na veličanstvenost Kur’ana time što je, i prije nego što je Kur’an u cijelosti objavljen, rekao da će ga On čuvati, o čemu se kazuje u ajetima:

كَلَّآ إِنَّهَا تَذۡكِرَةٞ . فَمَن شَآءَ ذَكَرَهُۥ . فِي صُحُفٖ مُّكَرَّمَةٖ . مَّرۡفُوعَةٖ مُّطَهَّرَةِۭ . بِأَيۡدِي سَفَرَةٖ . كِرَامِۭ بَرَرَةٖ

“Nikako! Uistinu, on je Opomena, pa ko hoće imat će ga na umu – na listovima časnim, uzvišenim, pročišćenim, u rukama pisara, plemenitih, čestitih” (Abese, 11–16).

Na činjenicu da se Allah, još dok je trajala objava Kur’ana, obavezao da će ga čuvati upućuju riječi Uzvišenog:

وَبِٱلۡحَقِّ أَنزَلۡنَٰهُ وَبِٱلۡحَقِّ نَزَلَۗ

“A s Istinom smo ga spustili i s Istinom je sišao” (El-Isra, 105).

Na to da se Allah obavezao da će čuvati Kur’an nakon njegove objave upućuju Njegove riječi:

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ

“Uistinu Mi objavljujemo Zikr (Kur’an), i uistinu!, Mi smo njegovi čuvari” (El-Hidžr, 9).

Potvrda Allahovog čuvanja Kur’ana iskazana je jezičkom formom koja je poznata u arapskom jeziku: forma imenske rečenice, čestica inne, dodavanje lama u riječi lehafizun.(Ibid., str. 24.) Allah je sačuvao Kur’an onakvim kakav je objavljen i svaki pokušaj promjene makar jednog njegovog harfa bio je osuđen na propast. Uzvišeni kaže:

لَا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِنْ بَيْنِ يَدَيْهِ وَلَا مِنْ خَلْفِهِ ۖ تَنْزِيلٌ مِنْ حَكِيمٍ حَمِيدٍ.إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا بِالذِّكْرِ لَمَّا جَاءَهُمْ ۖ وَإِنَّهُ لَكِتَابٌ عَزِيزٌ

“Uistinu, oni koji ne vjeruju u Opomenu pošto im je došla, a uistinu, on je Knjiga silna. Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje; objava je od Mudrog, Hvaljenog.” (Fussilet, 41–42)

Da bi Kur’an ostao sačuvan i neizmijenjen, Allah, Hvaljeni i Uzvišeni, odredio je za to i određene uslove, načine i metode njegovog čuvanja, što nije bio slučaj sa ranije objavljenim knjigama. Neki od načina čuvanja Kur’ana jesu sljedeći:

Allah je za čuvanje Kur’ana odabrao narod koji se odlikuje inteligencijom i sposobnosti pamćenja. Predislamski Arapi odlikovali su se iznimnom sposobnošću pamćenja i usmeno su prenosili hiljade stihova, bez zapisivanja.
Allah je Kur’an učinio lakim za pamćenje, o čemu kaže: وَلَقَدۡ يَسَّرۡنَا ٱلۡقُرۡءَانَ لِلذِّكۡرِ فَهَلۡ مِن مُّدَّكِرٖ. “I zaista smo olakšali Kur’an za pouku, pa ima li iko da se pouči?” (El-Kamer, 17).
Allah je odabrao narod kojem će objaviti Kur’an, narod koji se odlikovao sposobnošću pamćenja, razumijevanjem i ispunjavanjem preuzetog emaneta. Hafizi su učili Kur’an pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nisu usavršili hifz, zatim su naučeno napamet zapisali, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično ih je preslušavao i provjeravao tačnost naučenog.
Allah je iz najuzvišenijeg društva odabrao meleka – Džibrila, koji je prenosio Njegov govor Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pred njim učio napamet objavljene ajete, a zatim je Džibril dolazio svake godine jedanput i Poslanik je pred njim ponavljao Kur’an. U posljednjoj godini svoga blagoslovljenog života Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pred Džibrilom je dvaput ponovio cijeli Kur’an.
Nakon što je Kur’an zapisan u mushafe, nije ostalo nimalo prostora da se bilo ko njime poigrava. Hafizi su nastavili da detaljno provjeravaju svaki napisani primjerak Mushafa, a kada su otvorene posebne štamparije za Kur’an, formirane su komisije sastavljene od najvećih hafiza islamskog svijeta koji su pregledali i provjeravali svaki njegov harf prije nego što bi dozvolili da se štampa.

Sve navedeno omogućilo je da se veličanstveni Kur’an sačuva, što je bila i Allahova praiskonska odredba, zapisana u Levhi-mahfuzu, i na taj način Allah je ispunio Svoje istinito obećanje:

إِنَّا نَحۡنُ نَزَّلۡنَا ٱلذِّكۡرَ وَإِنَّا لَهُۥ لَحَٰفِظُونَ.