On je veliki sultan, pravedni vladar, oslonac države, Ebu Šudža’ Alp Arslan, Muhammed b. Sultan Čagri-beg Davud Mikail b. Seldžuk b. Tukan b. Seldžuk, Turkmen Aguz. Spada u velike vladare i junake islama. Postao je vladar nakon svog amidže Tugrul-bega, a bio je pravedan i omiljen među ljudima. Važio je za plemenitog i milostivog čovjeka, brižljivog prema podanicima, prisan sa siromašnima. Bio je dobročinitelj prema svojim bližnjim, prijateljima i slugama. Često je učio dovu da Allah učini trajnim blagodati koje mu je poslao. Obilno je davao sadaku, svakog ramazana je dijelio petnaest hiljada zlatnika. U njegovom vremenu nije zabilježen zločin (prema podanicima) niti uzurpacija. Naprotiv, bilo mu je dovoljno što od podanika uzima dva kista (2,1 litra) na ime poreza, iz samilosti prema njima.
1. Konsenzus o njegovom izboru
Alp Arslan se oslanjao na vezira Nizam el-Mulka, koji je bio istinski vezir. Uvažavao je učenjake i siromahe. Vladar Šihabud-devle Kutulmuš podigao je bunu i otkazao poslušnost, u namjeri da oduzme vlast Alp Arslanu. On je bio amidžić Tugrul-bega koji je okupio snažnu vojsku, što je zabrinulo Alp Arslana. Vezir mu reče: “Vladaru, nemoj se plašiti. Ja sam ti mobilizirao noćne vojnike koji se za tebe mole i pomažu ti dovama u svojim namazima i osami – to su učenjaci i dobri ljudi.” To je smirilo sultana. Kada se sukobio s Kutulmušom, odmah ga je slomio. Pobio je veliki broj njegovih vojnika. U bici je poginuo Kutulmuš, nakon čega su se svi ujedinili oko Alp Arslana. Njegova moć je porasla i njegovo se ime počelo izgovarati na minberima Iraka, nearapskih zemalja i Horasanu. Brojni narodi su mu se pokorili.
2. Supruzi Tugrul-bega, halifinoj kćerki, dozvoljava se povratak u Bagdad
Godine 456/1064. Alp Arslan je dozvolio kćerki halife da se vrati u Bagdad. S njom je poslao neke sudije i namjesnike. Ušla je u Bagdad u veličanstvenoj povorci, a ljudi su izašli da je gledaju. Ušla je u grad pompezno, noću. Njen dolazak obradovao je halifu i cijelu porodicu. Halifa je naredio da se uputi dova za vladara Al Arslana na minberima u hutbama. Ta dova je glasila: “Gospodaru, učini dobrim velikog sultana, temelja države, krune narode – Alp Arslana, Ebu Šudža’a, Muhammeda b. Davuda.” Halifa je neformalno sjeo s ljudima i primio njihovu prisegu za vladara Alp Arslana. Poslao je odore i tradicionalne poklone po Šerifu, članu abbasidske porodice Tarradu b. Muhammedu ez-Zeniju, te Ebu Muhammed et-Tejmiju i Muveffek el-Hadimom. Za vezira je izabran Nizam el-Mulk, Oslonac vjere i države, miljenik vladara pravovjenih. Prije toga je nosio nadimak: Hovadža Berzek.
Vladar Alp Arslan je uzvratio poklonima i vrijednim i luksuznim znamenitostima. Prihvaćen je kao vladar Bagdada i cijelog Iraka.
3. Njegova borba na Allahovom putu
Alp Arslan je, poput njegovog amidže Tugrul-bega, bio vješt i neustrašiv vojskovođa. Vodio je posebnu politiku koja se zasniva na učvršćenju poluga svoje vlasti na teritorijama pod kontrolom Seldžuka, prije nego što bi krenuo u pokoravanje i pripajanje novih oblasti. Bio je posvećen borbi na Allahovom putu i širenju islamske misije u susjednim kršćanskim zemljama, poput Armenije i Bizantije. Duh islamskog džihada bio je pokretač osvajanja koja je Alp Arslan postigao. On je tim osvajanjima davao vjersku notu. Bio je vojskovođa Seldžuka i vođa džihada. Bio je posvećen zalaganju za islam i širenju te vjere. Podigao je bajrak islama na mnogim teritorijama bizantijske države.
Sedam godina je proveo u konsolidaciji dijelova svoje prostrane države, prije nego što je stupio u bilo kakvu vanjsku ekspanziju. Kada se uvjerio da je stabilnost postignuta i da je seldžučka vlast čvrsta u svim pokrajinama i zemljama koje su mu pokorne, počeo je planirati ostvarenje svojih dugoročnih ciljeva. Namjeravao je osvojiti susjedne kršćanske zemlje i zbaciti fatimidski ubejdidski hilafet u Egiptu, te ujediniti islamski svijet pod barjakom abbasidskog hilafeta i seldžučkim utjecajem. Pripremio je snažnu vojsku koja se uputila prema zemlji Armena i Gruziji, koje je osvojio i pripojio svojoj kraljevini. Radio je na širenju islama na tim teritorijama.
Alp Arslan je zatim napao sjever Šama i stavio pod opsadu Mirdasidsku državu u Halepu. Tu državu osnovao je Salih b. Mirdas na temeljima šiitskog učenja 414/1023. godine. Vladar te države Mahmud b. Salih b. Mirdas primoran je 462/1070. da usvoji ideologiju abbasidskog halife umjesto onu fatimidskog ubejditskog halife. Zatim je poslao turskog zapovjednika Atsiza b. Uvaka el-Havarizmija u pohod na jug Šama. On je osvojio Ramallu i Jerusalem od Fatimida ubejdida. Nije uspio osvojiti Askalan koja se smatra kapijom za ulazak u Egipat. Na taj način Seldžuci su se našli u blizini uporišta abbasidskog hilafeta i seldžučkog sultana u Jerusalemu. Godine 462/1070. izaslanik vladara Mekke Muhammeda b. Ebu Hašima došao je sultanu, obavještavajući ga o uvođenju hutbe u kojoj će se spominjati halifa El-Kaim i sultan (seldžučki), čime će se ukinuti hutba u ime ubejditskog vladara Egipta. Ukinuto je i izgovaranje riječi “Hajje alel-amel” u sklopu ezana. Sultan mu je uručio trideset hiljada dinara (zlatnika) i rekao: “Ako i vladar Medine tako postupi, dat ćemo mu dvadeset hiljada zlatnika.” Alp Arslan je bio pravdoljubiv kada su u pitanju njegovi podanici, čije je imetke i čast snažno štitio. Jednom je čuo kako je jedan od njegovih sluga uzeo ogrtač od jednog trgovca. Tog slugu je razapeo, čime je dao primjer ostalim robovima. Neki doušnik mu se žalio na Nizama el-Mulka, pa ga je on pozvao i rekao mu: “Ako je to tačno, onda trebaš popraviti svoje ponašanje i uljepšati odnos prema drugima. A ako nije tačno, onda im oprosti i zaposli ih nečim što će ih zaokupiti od praćenja ljudi.” Slušao je mnogo o historiji i ponašanju vladara, te o vjerskim propisima. Nakon što je postao poznat među vladarima po lijepom ponašanju i poštovanju dogovora, oni su mu se pokorili i složili se s njime nakon prvobitnog otpora. Došli su mu svi – s kraja Transoksijane do na kraj Šama.
Iz prethodno navedenog može se izvući zaključak o važnosti izučavanja historije od strane političkih čelnika i predvodnika ummeta. Na taj način oni mogu spoznati Allahove zakone i faktore napretka i sloma država. Alp Arslan je bio posvećen izučavanju historije naroda.
Autor teksta “Alp Arslan (Muhammed) “Hrabri lav”” Dr. Alija Muhammed es-Sallabi iz knjige “Seldžučka država”
