Blagodat vremena

Jedna od najvećih blagodati kojima nas je Allah blagodario jeste vrijeme. Možemo ga iskoristiti u dobru, obavljanju obaveza, postizanju Allahovog rizaluka, činjenju hajra ljudima, jer: “Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste drugim ljudima.“  1 Allah je Svojim robovima podario blagodat vremena, kazavši:

Ibrahim, 33

I daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom. (Ibrahim, 33)

On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran. (El-Furkan, 62)

Noć smjenjuje dan, i dan smjenjuje noć, tako onaj ko je propustio dnevnu radnju pokušava da je dovrši noću i obrnuto. Blagodat vremena

Allah će nas pitati o vremenu

Musliman mora adekvatno iskoristiti svoje vrijeme i ne smije ga uzalud gubiti, jer će nas Allah pitati o vremenu. Imam Tirmizi i neki drugi autori od Ebi Bereze al-Eslemija, r.a., koji s pozivanjem na Mu’aza bin Džebela prenose da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:

“Čovjek na Sudnjem danu neće mrdnuti nijednu stopu sve dok ne bude upitan o četiri stvari: o životu i kako ga je potrošio, o mladosti u šta ju je iskoristio, o imetku odakle ga je zaradio i kako ga je potrošio, o znanju i je li po njemu postupao. 2

Četiri glavna pitanja

Na Sudnjem danu Allah će svakog insana upitati četiri glavna pitanja, dva od njih se odnose na vrijeme; pitat će uopšte o životu, a o mladosti posebno. Pitat će o životu, a život je vrijeme. Bit ćeš upitan o svom životu uopšte, šta si postigao u njemu. Davana ti je nafaka 50, 60 ili 70, ili možda 20 godina, bez obzira bio ti život kratak ili dugačak, i bit ćeš pitan šta si tolike godine radio. Godina ima dvanaest mjeseci, a mjesec trideset dana, a dan dvadeset i četiri sata, sat ima šezdeset minuta, a minuta šezdeset sekundi. Bit ćeš upitan o svakom svom uzdisaju i svakom trenutku koji si proživio, pa pripremi odgovor na ta pitanja. Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena

Čovjek će biti pitan o životu i u čemu ga je potrošio, a potom o mladosti kako ju je iskoristio. Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena

Mladost je period između dviju slabosti

Mladost je veoma karakterističan dio života. To je dinamičan i poletan period koji se nalazi između dviju slabosti: slabosti djetinjstva i slabosti starosti. Uzvišeni Allah kaže:

Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može. (Er-Rum, 54)

Snaga između prve i druge slabosti je period mladosti. Čovjek će biti posebno pitan o svojoj mladosti. Gdje je potrošio najljepše godine? Da li ih je potrošio u pokornosti Allahu? Da li ih je potrošio pozivajući k Allahu? U trošenju energije na Allahovom putu? U činjenju dobrih djela ili ih je potrošio u zadovoljavanju strasti i nepokornosti, ili u trčanju za slastima i strastima? Čovjek će biti pitan o životu generalno, a o mladosti posebno. Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena

Karakteristike vremena

Draga braćo, vrijeme karakteriše nekoliko stvari:

1- Vrijeme je veoma skupo

Zapadnjaci kažu da je vrijeme zlato. Zapravo, vrijeme je skuplje od zlata i vrednije od dijamanata i dragulja. Vrijeme je život. To je rečenica Hasana el-Bennaa, rhm. Vrijeme je život! A šta je tvoj život, čovječe? To je vrijeme koje provodiš od kolijevke do groba, od rođenja do smrti. Od prvog plača prilikom rođenja do muka smrti. Vrijeme između rođenja i časa smrti to je ustvari tvoj život. Pa onaj ko traći svoje vrijeme, traći i svoj život. Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena

Ima onih koji govore: “Dođi da ubijemo vrijeme!“ To su ustvari siroti glupani koji ne shvataju da ubijanjem vremena ubijaju sami sebe, a da to i ne osjećaju. Oni latentno vrše suicid. Te ubice vremena, nažalost, ne kači zakon iako vrše strašan zločin prema sebi samima i prema svojoj zajednici i ummetu. Vrijeme je veoma skupo. Nažalost, u većini slučajeva ubice vremena su muslimani, a među njima Arapi. Sjećam se svoje prve posjete Njemačkoj kada sam prijatelja koji me je na aerodromu dočekao a onda odveo do mjesta predavanja, upitao zašto ne vidim nikoga na ulicama? Blagodat vremena

Odgovorio je da su ljudi na poslu. Međutim, i nakon predavanja, dakle, nakon 20h, primijetio sam isto i upitao ga: “Zašto sada nema nikog na ulici?“ Rekao je: “Ljudi su se vratili sa posla umorni, pa odmaraju i pripremaju se za sutrašnji dan.” Tamo ljudi ne pune ulice kao kod nas. Oni kod nas hodaju ulicama sve do ponoći, kao da nemaju nikakvog posla. U nekim arapskim državama prosječni radni dan iznosi 27 minuta! Narod nije produktivan već se oslanja na drugog. Potrebno je znati vrijednost vremena, jer vrijeme je život. Prva karakteristika vremena jest da je ono veoma skupo i dragocjeno.

2- Vrijeme brzo prolazi

Vrijeme leti brže od oblaka. Oblaci prolaze, a da to i ne primjećujemo, mladost prolazi, a da ne znamo, starost dolazi, to i ne osjećamo. Smrt nas iznenadi, a da ništa uradili nismo. Dani brzo prolaze, bili dani mladosti ili starosti. Istina je da srećni dani brže prolaze od brižnih, ali svi oni prolaze. Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena

Vrijeme se ne vraća

Ako je vrijeme, kao što ga Zapadnjaci nazivaju, zlato, onda se zlato može nadomjestiti ako se izgubi, ali se vrijeme koje izgubiš ne može nadomjestiti. Abdurrahman ibn Zejd el-Jami je rekao: “Svaki dan doziva: ‘Ja sam novi dan, ja sam protiv vas svjedok! Sine Ademov, ja ti se nikada neću vratiti zato dok trajem učini kakvo dobro.’ Kada dan prođe, on kaže: ‘Gospodaru moj, nemoj me više nikad vratiti na dunjaluk.’“ 3

Doći će sutra, ali to sutra dolazi sa novim obavezama i radnjama, u njemu ne možeš odraditi jučerašnji posao osim nauštrb današnjeg posla. Kada je Omeru bin Abdulazizu kazano da odloži neke svoje radnje do sutra, on je rekao: “Jednodnevne obaveze ne mogah dovršiti, šta li će biti kad sastavim dvodnevne!?“ On je još govorio: “I dan i noć rade u tebi, pa i ti radi u njima.“ Noć i dan rade u tvom životu, habaju sve novo, bliže sve udaljeno, zato radi u njima uz pokornost Uzvišenom Allahu.

Islam reguliše vrijeme muslimana

Doista je vrijeme velika blagodat, stoga islam uređuje trošenje tog vremena u činjenju dobra. Namaz je učinio kalendarom i pla- nerom, odredio je za njega vremena kako bi se čovjek uvijek kada zauči ezan sjetio da je došlo vrijeme dužnosti. Za post je naznačio određen mjesec, za hadžiluk postoje određeni mjeseci, a zekat se daje jednom godišnje sve u zavisnosti od vrste robe na koju se daje zekat (žetva): Allah kaže:

I podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike. (El-En’am, 141)

Postoje ibadeti koji su vremenski precizirani i koji se ne mogu odlagati, jer ne znaš da li ćeš sutra biti živ, ili nećeš? Kada izađeš iz kuće ne znaš da li ćeš se u nju vratiti kao nosač ili kao onaj koga nose? Kada se obučeš, ne znaš da li ćeš odjeću svojim rukama svući ili će ti je skinuti onaj ko te bude gasulio? Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena Blagodat vremena

Moramo znati vrijednost vremena prije nego dođe vrijeme da se kajemo za izgubljeno vrijeme.

Kada se shvata prava vrijednost vremena?

Prava vrijednost vremena se shvata tek pred samu smrt. Kada čovjeku dođe smrtni čas, onda će on poželjeti da se odloži za jedan mjesec, nedjelju, dan ili sahat, ali mu to neće biti dato: I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne:

“Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!” Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah do- bro zna ono što vi radite. (El-Munafikun, 10-11)

Čovjek će poželjeti odlaganje smrti, ali nju je nemoguće od- ložiti. Daleko od toga:

…a kada Allahov određeni čas dođe, zaista se neće, neka znate, odgoditi. (Nuh, 4)

Postoji i drugi čin kada će svaka duša smrt okusiti, kada će biti stavljena tačka na njihova djela, kada će Džennetlije ući u Džennet, a Džehennemlije u Džehennem, onda će Džehennemlije zavapiti:

Oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činit ćemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili!“ (Fatir, 36)

Nakon toga će uslijediti Božanski odgovor:

A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći! (Fatir, 36)

اولم نعمركم “Zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo”. مايتذكر فيه من تذكر Pred vama su bili sati, imali ste priliku za sjećanje i pouku da primite, ali ste je izgubili. و جاءكم النذير “A bio vam je došao i onaj koji opominje” koji vas je podsjećao na Allaha, koji vam je donosio radosne vijesti i upozoravao: فذوقوا فما للظالمين من نصير. “Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći.”

Briga o vremenu prilikom odmora

Draga braćo, trebamo znati za vrijednost svoga vremena. Trebamo ga trošiti u ono čime će Allah biti zadovoljan, u ono što će i nama i ljudima biti od koristi, a naročito u danima od- mora. Jer kada nastupe odmori ljudi se odmaraju od svojih oba- veza, a kao da se odmaraju i od činjenja dobrih djela, kao da su prepušteni sebi samima pa mogu raditi šta hoće. Ponašaju se kao da su ih odmori lišili odgovornosti. A nije tako, braćo. Sve dok si živ i zdrav na tebi je obaveza da obavljaš svoje vjerske i društvene dužnosti, bilo ljeti bilo zimi, bilo u proljeću ili jeseni, tokom rada ili za vrijeme odmora. Ti si Allahov halifa na zemlji – obaveze ti stalno stoje za vratom. Blagodat vremena Blagodat vremena

Odmaranje na dozvoljeni način

Čovjek ima pravo na odmor, kao što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Hanzali, r.a.: “Hanzala, malo ovako, malo onako”, 4 ili kao što imam Alija, r.a., kaže: “Odmorite srca s vremena na vrijeme, jer doista srca zaslijepe kada se premore.” 5 Odmaranje je dozvoljeno, ali u okviru i u granicama Šerijata, koji reguliše sve aspekte punoljetnog i zdravog čovjeka (mukellef). Jer čovjek ne može biti nezavisan, on je obavezan da se pridržava Šerijata, koji je dozvolio halal i zabranio haram.

Pošast putovanja u strane države

Neki ljudi putuju po zemljama Istoka ili Zapada u kojima ne vide ništa drugo do društvenih delikvencija. Zašto to ljudi rade sa sobom? Odlaze u razne zemlje u kojima ne čuju ezan, ne nalaze džamiju da u njoj klanjaju, na ulicama nalaze otvorene pošasti i nemoral. To sve posmatraju djeca koja neminovno potpadaju pod utjecaj takvih putovanja, što se odražava na njihovu budućnost. Po njihovim parkovima javno se čini razvrat a mi im još plaćamo da ih posjetimo, dok nam se oni izruguju i vrijeđaju nas preko karikatura. I povrh toga pljačkaju nas!

Pozajmica radi putovanja

Neki ljudi nemaju novca da pođu na putovanje, ali se radi toga zadužuju kako bi vidjeli neke zemlje. Podižu kredit radi putovanja i vraćaju ga sa kamatom. Čine grijeh i nose na sebi teret harama radi stvari koje nisu neophodne niti potrebne. Šta to može natjerati muslimana da se zaduži? Musliman se ne smije ni za halal zadužiti bez velike nužde, jer je dug briga noću, a stid danju, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., je podučio neke ashabe da se utječu Allahu od tereta duga من ضلع الدين i nemilosrdnosti ljudi الرتجال. 6

Na kraju svakog namaza, Poslanik, s.a.v.s., je učio dovu da ga Allah zaštiti od grijeha الرتجال i zaduživanja المأثم i zaduživanja pa su ga upitali: “Allahov Poslaniče, zašto se stalno utječeš Allahu od zaduživanja?“ On reče: “Kada se čovjek zaduži, onda govori pa slaže, obeća pa ne ispuni.“ 7

Dakle, zaduživanje vodi ka moralnom posrtaju. Zašto bi onda čovjek sebe izlagao ovim nelagodnostima? Kako li je tek stanje sa onim ko na kamatu uzme novac, a znamo da su takvom Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., najavili rat, a u hadisu se kaže: “Vjerovjesnik je prokleo onog ko uzima i daje kamatu, one koji je zapisuju i svjedoče njenom uzimanju.“ 8

Poštivanje granica mogućnosti

Ako, pak, čovjek mora otići negdje na odmor ljeti, onda neka to bude u granicama njegovih mogućnosti, jer i ibadet je vezan za čovjekove mogućnosti: “Kada vam nešto naredim, to izvršite koliko možete.“9

Zašto se opterećuješ preko svojih mogućnosti? Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Vjernik ne treba sebe izvrgavati ruglu.“ Upitaše: “Kako se izvrgava ruglu, Allahov Poslaniče?“ “Izlažući se iskušenjima koja ne može podnijeti“, rekao je.“ 10

Ako čovjek mora negdje otići na ljetovanje, onda neka pođe u arapske ili islamske zemlje, gdje ima štošta vidjeti i posjetiti. Ne treba ići u one države gdje sa svojom porodicom ne može komotno hodati, zbog tamošnjeg nemorala.

Muslimani trebaju iskoristiti svoje vrijeme i tokom odmora

Draga braćo, moramo znati vrijednost vremena. Vrijeme moramo poštovati i cijeniti u svim godišnjim dobima i tome po sebno učiti svoje sinove i unuke. Moramo svoju djecu usmjeravati da tokom ljeta korisno troše vrijeme. Postoje klubovi i udrueženja koja organizuju projekte i aktivnosti za njihov uzrast koji je veoma osjetljiv i energičan. Zato moramo usmjeravati naše momke i djevojke da se okoriste time, jer je to ispravna orijentacija. Ne smijemo ostaviti našu omladinu da ih preuzmu oni koji vode u propast dok njihovi očevi i majke za to ne mare.

Mi smo odgovorni za dolazeće generacije, naše sinove, jer Uzvišeni Allah kaže: O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti. (Et-Tahrim, 6) Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Svi ste vi pastiri i bit ćete odgovorni za svoje stado….“11

Draga braćo, mi muslimani moramo biti odgovorni, a sve u cilju bogobojaznosti, naspram vremena, moramo pripremiti od- govore za velika pitanja, gdje smo utrošili život i u čemu nam je protekla mladost.

Molim Allaha, dž.š., da nam pokaže istine ove naše vjere, da nas poduči onom što će nam biti od koristi i da nas okoristi onim što smo naučili. On sve čuje i blizu je. Ovo kažem, moleći Allaha da meni i vama oprosti. Molite Ga i vi, odazvat će vam se!

Autor “Jusuf el-Karadavi” iz knjige “Odabrane hutbe (II tom)”

  1. Bilježi ga El-Kuda’i u El-Šihabu (1234), Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (sahih) u Sahihul-džami’ (3289), a prenosi se od Džabira.
  2. Navodi ga Tirmizi u Poglavlju o karakteristici Sudnjega dana (2417), Darimi u El-Mukaddimi (537), Ebu Ja’la (7434), od Ebu Bereze. Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (sahih) u El-Sahiha (946). Mu’azov hadis bilježe El-Bezzar (2640) i El-Taberani (60/20). El-Hejsemi u El-Medžmu’u kaže: “Taberani i Bezzar navode predaju sličnu ovoj, a prenosioci koje navodi Taberani su prenosioci vjerodostojnih (sahih) predaja, osim Samita bin Mu’aza i Adija ibn Adija el-Kindija, koji su pouzdani (627/10).
  3. Bilježi ga Ibn Ebi el-Dunja u El-Ejjam vel-lejali
  4. Navodi ga Muslim u Poglavlju o pokajanju (2750), Ahmed (17609), Tirmizi u Poglavlju o svojstvima Dženneta (2452), Ibn Madže u Poglavlju o zuhdu (4239), posredstvom Hanzale el-Usejdija.
  5. Navodi ga Gazali u El-Ihjau (30/2).
  6. Hadis bilježe: Buhari u Poglavlju o dovama (6369), Muslim u Poglavlju o zikru i dovama (2706), Ahmed (12616), Ebu Davud u Poglavlju o namazu (1041), Tirmizi u Poglavlju o dovama (3484) Nesa’i u Poglavlju o utjecanju Allahu (5450) – svi posredstvom Enesa.
  7. Hadis bilježe: Buhari u Poglavlju o traženju dozvole za ulazak (832), Muslim u Poglavlju o džamijama (589), Ahmed (24578), Ebu Davud u Poglavlju o namazu (880), Nesa’i u Poglavlju o propustima u namazu (1309), posredstvom Aiše, r.a.
  8. Hadis bilježe: Muslim u Odjeljku El-Musakat (1597), Ahmed (3809), Nesa’i u odjeljku El-Kubra u Tefsiru (10988), posredstvom Ibn Mesuda.
  9. Hadis bilježe: Buhari u Poglavlju Pridržavanje Kur’ana i Sunneta (7288), Muslim u Poglavlju o hadžu (1337), posredstvom Ebu Hurejrea. Također usp. sure: Et-Tegabun, 16; Et-Talak, 7; El-Bekare, 286.
  10. Bilježi ga Tirmizi u Poglavlju o smutnjama (2254) i Ibn Madže, također, u Poglavlju o smutnjama (4016), posredstvom Huzejfea. Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (sahih) u djelu El-Sahiha (613).
  11. Hadis bilježe: Buhari u Poglavlju o petku (893), Muslim u Poglavlju o vlasti (1829), Ahmed (4495), Ebu Davud u Poglavlju o haraču (2928), Tirmizi u Poglavlju o džihadu (1705) – svi posredstvom Ibn Omera.

Vaš komentar