Da li je muslimanu dozvoljeno da mu se sudi po neislamskim zakonima 1

Prije nego što se direktno osvrnemo na postavljeno pitanje, neophodno je konstatovati da se islamsko pravo danas integralno ne primjenjuje ni u jednoj muslimanskoj državi. Manje-više njegove norme se u nekim muslimanskim državama i u nekim njegovim segmentima primjenjuju u potpunosti, dok se u drugima primjenjuju parcijalno, izmiješane sa normama i propisima različitih svjetovnih pozitivnih prava. Porodično pravo je jedini segment islamskog prava koji se još uvijek u potpunosti primjenjuje skoro u svim muslimanskim zemljama.

Ono što najviše zabrinjava, po pitanju pozitiviranja islamskog prava u današnjem muslimanskom svijetu, jeste uvjerenje većeg dijela muslimanske populacije da je domen vjera ograničen samo na srce, da treba uređivati samo odnose između Boga i čovjeka, tj. da je privatna stvar svakog pojedinca, i da ne treba da ima bilo kakve veze sa zakonom i svakodnevnim životom. Nakon takvog ubjeđenja, koje se u muslimanskom svijetu raširilo poput bujice, bilo je lahko i sasvim normalno i bezbolno da norme i propisi pozitivnih svjetovnih prava zamjene norme i propise islamskog prava – Šerijata.

Da li je muslimanu dozvoljeno da mu se sudi po neislamskim zakonima Da li je muslimanu dozvoljeno da mu se sudi po neislamskim zakonima Kelimeh Blog
Kod većine savremenih muslimana se je izgubila integralna vizija islama, kao i uvjerenje o neraskidivoj svetoj vezi između vjerovanja (doktrine) i vjerozakona (Šerijata), i vjerozakona i morala (ahlaka).

Tako da mnogi nisu svjesni da se iman jednog muslimana ne može upotpuniti ako se ne prihvati u vjerovanju u koherentnost između vjerovanja, morala i vjerozakona, kao i uvjerenje da svako narušavanje tog “svetog trojstva” dovodi u pitanje ispravnost vjerovanja. Mislim, da u tome treba tražiti razlog zbog čega mnogi muslimani lahko, bez stida i oklijevanja, čine nedozvoljena i nemoralna djela i jednostavno prihvataju neislamske zakone ne pitajući za islamsku pravnu alternativu i ne insistirajući na njoj.

Ako je stanje kod većine muslimana takvo, onda je bez sumnje stanje muslimana koji žive kao manjina i u nemuslimanskim sredinama još teže po tom pitanju. Oni žive u sredinama u kojima pravni suverenitet imaju neislamski zakoni, a u isto vrijeme su se na osnovu ugovora o državljanstvu obavezali da ih poštuju i da im se pokoravaju. Postavlja se onda pitanje:

Da  li se ugovor o državljanstvu može uzeti kao opravdanje na osnovu kojeg se može dozvoliti muslimanima da im se sudi po neislamskim zakonima?

Normalno je da se na to pitanje ne može odgovoriti načelno i paušalno. Odgovor na postavljeno pitanje zavisit će od odnosa i stanja muslimana koji žive u neislamskim sredinama prema tim zakonima. Njih u odnosu na te zakone možemo podijeliti na sljedeće kategorije:

  1. Oni koji svjesno i dobrovoljno odbacuju da im se sudi po islamskim zakonima, jer vjeruju da su oni prevaziđeni i nisu prikladni za savremeno doba. Takvi sa zadovoljstvom i dobrovoljno prihvataju da im se sudi po neislamskim zakonima.
  2. Oni koji su opčinjeni i zadivljeni neislamskim zakonima i u čijim su vizijama islamski zakoni iskrivljeni i izobličeni i zbog toga oni odbacuju prve, a dive se drugima.
  3. Oni koji nisu upoznati sa islamom i islamskim zakonodavstvom i zbog toga nisu u mogućnosti napraviti razliku između islamskih i svjetovnih zakona.
  4. Oni koji žele i žude da im se sudi po islamskim zakonima ali ne mogu naći institucije i sudije koji bi im sudili po tim zakonima.

Autor “Sulejman Topoljak” iz knjige “Islamsko bračno pravo”.

  1. O ovoj temi pogledaj opširnije-Muhammed el-Kedi el-’Umrani, El-Usretul –muslimetu fil-garbi bejnet-tešri’il– islami vel-kavaninil-ved’ijjeti. El-Medželletul-’ilmijjetulil-medžlisil-evrubi lil-iftai vel-buhusi, el-’adedus-sabi’u. Na toj studiji je uglavnom i baziran ovaj rad.

Vaš komentar