Disciplinirajmo sebe

Zabilježeno je da je Omer ibn Hatab upitao Ahnefa ibn Kajsa: “Ko je najveća neznalica među ljudima?“ Ahnef odgovori: “Onaj ko proda svoj Ahiret za dunjaluk.“ Omer ga upita: “Hoćeš li da ti kažem ko je veća neznalica od toga?“ Ahnef reče: “Hoću, vođo pravovjernih.“ Omer mu reče: “Onaj ko proda svoj Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.“

Činiti loše ljudima, vrijeđati, ogovarati, ponižavati, tuđe bespravno prisvajati ili čovjeka fizički ugrožavati – to vjera ne dozvoljava. Onaj ko to čini neće se moći grijeha osloboditi obraćajući se Allahu. Ljudi jedni drugima trebaju oprostiti da bi se, jedni prema drugima, učinjenih grijeha oslobodili. Ako oprost ne zatražiš, ako s tim grijehom učinjenim prema čovjeku pred Gospodara svjetova odeš, morat ćeš to u Danu konačnoga suda platiti. Platiti čime? Svojim dobrim djelima ili preuzimanjem grijeha od oštećenog. Tako se gubi, odnosno proda Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.

Poslanika imamo za uzor. I u ovom segmentu življenja vjere, uzor nam je.

Ebu Seid el-Hudri, r.a., kazuje: “Neki je muhadžir imao potrebu Poslanika nešto pitati i želio se s njim, s.a.v.s., nasamo naći. Poslanik je tada boravio u logoru Batha. Noću je izlazio do Kabe da tavafi, a ujutro bi se vraćao da s ashabima klanja sabah. Jednom se duže zadržao u tavafu te požuri nazad kako bi prije izlaska sunca stigao u logor i s ashabima klanjao namaz. Pred njega izađe spomenuti čovjek, uze za uzde njegove deve, zaustavi Poslanika i reče: ‘Allahov Poslaniče, imam potrebu kod tebe.’ Poslanik mu reče: ‘Pusti me, žurim, tvoja potreba će biti zadovoljena.’ Čovjek nije htio da ga pusti, a pošto se Poslanik pobojao da će zakasniti na sabah, malo ga je bičem udario i odgurnuo te pored njega prošao. Kada je klanjao sabah, Poslanik se okrenuo prema ljudima i rekao: ‘Gdje je onaj kojeg sam maloprije udario bičem? Neka mi vrati udarac.’ Čovjek je odgovorio: ‘Utječem se Allahu i Njegovom poslaniku.’ Poslanik ga pozva da se primakne. Kad se primakao, Poslanik mu dade bič i reče: ‘Uzmi svoje pravo za primljeni udarac i vrati mi istom mjerom.’ Čovjek odgovori: ‘Utječem se Allahu od toga da udarim Njegova Poslanika. Oprostio sam ti, Allahov Poslaniče.’ Poslanik tada reče: ‘Ljudi, bojte se svoga Gospodara. Niko od vas neće nanijeti nepravdu vjerniku, a da mu se Allah neće osvetiti na Kijametskom danu.’“

Život, čast i imetak su, po učenju naše vjere nepovredive vrijednosti. Allah, dž.š., nas jasno, nedvosmisleno upozorava da je ubistvo grijeh za koji se sigurno ide u Džehennem. Vjera nas jasno uči da je čast drugog čovjeka svetost i da ničim nikad ne treba na tu čast udariti. Ljudski je život svetiji od Kabe, a Poslanik kaže: “Čovjek je djelo Božije i neka je proklet onaj koji to djelo ruši.“ U izvorima vjere naći ćemo jasne poruke, nijedan zalogaj tuđega ne uzimamo, jer time ugrožavamo sebe i svoj put ka spasu i uspjehu.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik rekao:

“Često se prisjećaj smrti, to će te odvratiti od grijeha. Budi zahvalan, to će ti povećati blagodati. Često čini dovu, jer ne znaš kad će je Allah uslišati. Nipošto nemoj prekoračiti granicu niti pomagati da se ona prekorači. Dobro se čuvaj razvrata i nepravde, jer onome kome se nepravda nanese Allah bude pomagač. Dobro se čuvaj spletkarenja, jer se plod spletkarenja vraća spletkarošu.“

Imamo, braćo, svi mnogo posla na sebi.

Taj posao discipliniranja sebe treba da uradimo kako ne bismo bili od onih koji svoj Ahiret daju za dunjaluk drugog čovjeka. Olahko, bez razmišljanja o posljedicama, kvalificiramo ljude. Nije nikakva rijetkost da o ljudima bez ikakvih argumenata govorimo da su kriminalci, da su nečasni i nepošteni… Ako nemamo nikakve dokaze, i to materijalne, ako to što iznosimo nemamo čime pred sudom dokazati, tada bismo i radi našeg dunjaluka i radi naše vječnosti takvih se kvalifikacija trebali kloniti, jer istim širimo smutnju u društvu, a sebe vodimo u Vatru. Kod nas je ova praksa posebno izražena kada poslije jednih na vlast dolaze drugi. Tada govore o nečasnostima prethodnika, a nikad niko ili je posve rijetko neko završio pred sudom da se to i dokaže. Vjera od nas zahtijeva da se ustegnemo od neosnovanih optužbi, a da kao vjernici i odgovorni ljudi osnovanu sumnju s potrebnim dokazima proslijedimo tužilaštvu i tako sebe uvrstimo u borce za istinu i pravdu, a ne budemo od onih koji prodaju svoj Ahiret za dunjaluk drugog čovjeka.

Omer, r.a., je rekao:

“Vjerniku je dovoljno nesreće, ako ljude kudi zbog mahana koje i sam ima, ako kod drugih primjećuje svaku mahanu, a svoje ne vidi, i ako sugovornika uznemirava nečim što se sugovornika ne tiče.“

Čovjek može griješiti prema Stvoritelju i prema stvorenjima. Treba se ustegnuti od svakog grijeha, a posebno od grijeha prema čovjeku. Evo zašto, Poslanik kaže:

“Glasnik ispod Arša će povikati na Kijametskom danu: ‘Muhamedov ummete, ono što ste griješili prema Meni oprostio sam vam. Ostale su nesuglasice i nepravde među vama, oprostite ih jedni drugima i uđite u Džennet Mojom milošću.’“

Uzvišeni Bože, uputi nas da se pomažemo u bogobojaznosti i dobročinstvu, a ne u grijehu i neprijateljstvu. Amin!

Autor “prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.

Vaš komentar