Dova je srž ibadeta
Od Poslanika se prenosi da je Allah, dž.š., rekao: “O ljudi, kada biste svi vi, i prvi i posljednji, i ljudi i džini, na jednu poljanu stali i svi od Mene zatražili ono što vam treba, i kad bih Ja svima to dao, to ništa ne bi umanjilo od onoga što je kod Mene, ni koliko za koncem vode iz mora bude izvađeno.“
Allah, dž.š., je svemoćan, i sve je u Njegovoj vlasti. Njegove su Riznice pune i nikad se ne prazne. Od svih milosti, Njegova je najveća, a od svih stvorenja najveću počast je čovjeku dao. Osposobio nas je da mislimo i da radimo. Naredio nam da se trudimo i da u svakoj prilici i u svakom poslu učinimo sve što je u moći našoj. Ima okolnosti u kojima čovjek uloži svoj trud i potroši svoje mogućnosti, iscrpi sve resurse, ali ne postigne cilj. Allah, dž.š., nas poziva da se oslanjamo na Njega i da Njegovu pomoć molimo. Kaže nam:
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bismo bili na Pravom putu.“ (El-Bekara, 186)
On Uzvišeni od nas izričito traži da od Njega pomoć tražimo: “Zovite Me, odazvat ću vam se.“ (El-Mu’min, 60)
Kolika je Božija milost svjedoči i slijedeći hadis. Poslanik je rekao: “Nema dana u kojem more ne zatraži dozvolu od Gospodara svjetova govoreći: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da potopim Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu, a obožavaju drugo.’ Zemlja govori:
‘Gospodaru moj, dozvoli mi da progutam Ademove sinove. Jedu Tvoju opskrbu, a obožavaju drugog.’ Nebesa govore: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da padnem na Ademo- ve sinove. Jedu Tvoju opskrbu, a obožavaju drugog.’ Uzvišeni Gospodar odgovara: ‘Ostavite ih, da ste ih vi stvorili, bili biste im i vi milostivi.’“
U ovoj bezgraničnoj milosti Božijoj ima mjesta za sve naše dove. Dova je vjernikovo oružje, ali i potvrda vjere u Boga jer Poslanik kaže: “Dova je srž ibadeta.“ Ništa nam, braćo, ne stoji na putu da u dovi često budemo jer Allah, dž.š., voli da od Njega tražimo.
Da bi nas dova približila Stvoritelju, potrebno je da čineći je budemo čvrsto uvjereni da će ista biti uslišana. Poslanik kaže: “Kada neko od vas bude učio dovu, neka bude odlučan u traženju.“ (El-Buhari) To znači, neka ne sumnja u svoju dovu, neka ne pomišlja i ne govori: “Bože, ako hoćeš, uslišaj.“ Neka govori: “Gospodaru, odlučno tražim od Tebe, zaklinjem Te Tvojom veličinom, Tvojim magfiretom, rahmetom Tvojim, da mi dovu primiš.“
Ne treba biti nestrpljiv i očekivati da dova bude odmah uslišana. Možda nešto što sada moliš dođe tek kroz nekoliko godina ili decenija. Allah, dž.š., najbolje zna kad će ti to što moliš najbolje doći. Ima ljudi koji očekujući da im dova bude odmah ispunjena, pa se to ne desi, odustanu od dove, razočaraju se. Zabilježeno je da je Ibrahim, a.s., kada je ostavio Hadžeru i Ismaila u Mekki, ustvari tada još uvijek u besplodnoj pustinji, neprestano putem sve do Palestine molio: “Gospodaru, učini da srca ljudi čeznu za njima.“
Abdullah ibn Omer je govorio: “Znam kada će mi biti uslišana dova.“ Upitali su ga, kako, a on je rekao: “Kad srce bude skrušeno, kad tijelo zatreperi, a oči orose suzama, tada će mi dova biti primljena. Tada povećam učenje dova.“ Ahmed ibn Hanbel je upitao: “Znate li kada će vam dove biti uslišane?“ Upitali su ga kada, a on je odgovorio: “Šta mislite o čovjeku koji je na uzburkanom moru među talasima pao s lađe i jedino mu je ostala jedna daska na kojoj pluta. Umrijet će. Tada počinje glasno dozivati: “Gospodaru, Gospodaru.“ Ko bude molio Allaha skrušenošću koju ima ovaj čovjek u nevolji, dova će mu biti uslišana.“
Treba da u i na činiocu dove nema nečistog, nema harama. Poslanik je spomenuo čovjeka, putnika, umornog, prašnjavog kako skrušeno podiže ruke ka nebu i govori: “Gospodaru moj…“ Dova mu je, veli Poslanik, odbijena jer mu hrana bijaše haram i odjeća mu bijaše haram, pa kako da mu dova bude primljena, pita se Poslanik.
Ima ljudi i prilika u kojima se dova sigurno prima. Tako iz izvora vjere učimo da se ne odbija dova onog prema kome je nasilje učinjeno (mazluma), da se ne odbija dova roditeljska, dova musafira i postača, a Ebu Hurejre, r.a., je podučavao djecu Kur’anu, pa kada bi završili učenje, djeci je govorio: “Podignite ruke i zamolite Allaha: ‘Gospodaru, oprosti grijehe Ebu Hurejreu!’“ Činio je to jer su djeca bezgrješna, a to znači da je toj dovi ishodište čisto.
Uzvišeni Bože, učini nas svjesnim snage dove, i daj nam da budemo od onih čija se dova prima. Amin!
Autor “prof. Izet ef. Čamdžić” iz knjige “Poruka i opomena sa mimbere”.
